Tingtoeng 137

1 Babylon tuiva ah te ka ngol uh tih Zion ka poek uh vaengah ka rhap uh.

Na vodama Vavilonskim sjeðasmo i plakasmo opominjuæi se Siona.

2 A khui kah tuirhi dongah ka rhotoeng te ka bang uh.

O vrbama sred njega vješasmo harfe svoje.

3 Kaimih aka sol rhoek kaimih te laa ol hnap n'dawt uh. Kaimih aka parhaengkung long khaw, “Zion laa te kaimih ham kohoenah neh hlai uh lah,” a ti uh.

Ondje iskahu koji nas zarobiše da pjevamo, i koji nas oboriše da se veselimo: “pjevajte nam pjesmu Sionsku.”

4 Balae tih BOEIPA laa he kholong kho ah ka hlai uh eh?

Kako æemo pjevati pjesmu Gospodnju u zemlji tuðoj?

5 Jerusalem nang te kan hnilh atah ka bantang kut he hnilh uh saeh.

Ako zaboravim tebe, Jerusalime, neka me zaboravi desnica moja.

6 Nang te kan thoelh pawt tih, Jerusalem te ka kohoenah somtung la ka pacuet pawt atah ka lai he ka dang la kap uh saeh.

Neka prione jezik moj za usta moja, ako tebe ne uspamtim, ako ne uzdržim Jerusalima svrh veselja svojega.

7 BOEIPA aw Jerusalem tue vaengkah Edom koca rhoek loh, “A khoengim duela kingling uh kingling uh,” a ti uh te poek pah.

Napomeni, Gospode, sinovima Edomovijem dan Jerusalimski, kad govoriše: raskopajte, raskopajte ga do temelja.

8 Hlang aka rhoelrhak Babylon nu aw, kaimih taengah na saii bangla na thaphu te namah taengah aka thuung tah a yoethen.

Kæeri Vavilonska, krvnico, blago onome ko ti plati za djelo koje si nama uèinila!

9 Na camoe rhoek te a tuuk tih, thaelpang dongah aka phop tah a yoethen.

Blago onome koji uzme i razbije djecu tvoju o kamen.