< Tingtoeng 102 >

1 Mangdaeng a rhae vaengah BOEIPA mikhmuh ah a kohuetnah a hawk tih a thangthuinah BOEIPA aw ka thangthuinah he ya lamtah ka pang ol loh nang taengla ham pha saeh.
Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
2 Kai kah puencak tue vaengah na maelhmai te kai taeng lamkah thuh boeh. Kang khue tue vaengah kai taengla na hna han kaeng lamtah kai he koe n'doo lah.
Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
3 Ka khohnin he hmaikhu bangla hmata tih ka rhuhrhong khaw hmaingen bangla tlum.
Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
4 Ka lungbuei he baelhing bangla a haih tih a rhae sut dongah ka buh caak pataeng ka hnilh coeng.
Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
5 Ka hueinah ol dongah ka pumsa tah ka rhuh dongla kap coeng.
Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
6 Khosoek kah khosoek saelbu bangla ka lutlat sut tih, imrhong thathawt bangla ka om.
Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
7 Ka hak ah khaw imphu kah aka pangoe vaa bangla ka om.
Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
8 Ka thunkha loh hnin takuem kai m'veet uh tih kai aka yan rhoek loh kai ming neh a toemngam uh.
Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
9 Hmaiphu te buh la ka caak tih ka tuiok khaw rhahnah neh ka thoek.
Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
10 Kai nan ludoeng tangtae khaw na kosi, na thinhul neh kai nan voeih.
zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
11 Ka khohnin he mueihlip bangla puh tih baelhing bangla ka rhae sut.
Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
12 Tedae BOEIPA namah tah kumhal ah na ngol coeng tih namah poekkoepnah tah cadilcahma phoeikah cadilcahma duela om.
A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
13 Na thoo vetih a tue bangla Zion na haidam bitni. Anih rhen hamla khoning a pha coeng dongah.
Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
14 Na sal rhoek loh Zion kah lungto te a ngaingaih uh tih a laipi te khaw a rhen uh.
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
15 Te dongah BOEIPA namah ming te namtom rhoek loh, namah thangpomnah te diklai manghai boeih loh a rhih uh ni.
Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
16 Zion te BOEIPA loh a thoh vetih a thangpomnah neh phoe ni.
kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
17 Dueidah thahnoeng thangthuinah taengla mael vetih amih kah thangthuinah te sit mahpawh.
kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
18 Hmailong kah cadilcahma ham khaw hekah he daek saeh lamtah a suen pilnam loh BOEIPA thangthen saeh.
Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
19 A sang hmuencim lamkah a dan tih diklai te BOEIPA loh vaan lamkah a paelki.
Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
20 Thongtl a kah a kiinah hnatun ham, dueknah khuikah hlang rhoek te hlah ham,
da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
21 BOEIPA ming te Zion ah, amah koehnah te khaw Jerusalem ah doek ham om ni.
da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
22 BOEIPA taengah thothueng ham pilnam rhoek neh ram rhoek tah tun tingtun uh ni.
kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
23 Ka thadueng he longpuei ah a khah tih, ka khohnin khaw a rhaem.
Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
24 Te dongah, “Ka Pathen aw, kai kah ka khohnin he a boengli ah lo boel mai. Namah kah kum tah cadilcahma phoeikah cadilcahma due khaw a pha kanoek.
Rekoh: “Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
25 A cuek vaengah diklai na suen tih vaan ke khaw namah kutngo ni.
U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
26 Amih te milh uh cakhaw namah tah na nguel yoeyah. Te dongah amih te himbai bangla boeih hnawn uh vetih pueinak bangla na tho vaengah thovael uh van ni.
Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
27 Tedae namah tah amah la na om tih na kum khaw bawt pawh.
ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.
28 Na sal rhoek kah a ca rhoek loh kho a sak uh vetih a tiingan loh namah mikhmuh ah pai ni,” ka ti.
Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom.

< Tingtoeng 102 >