Luka 2
1 A khohnin a pha vaengah Kaisar Augustus taengkah oltloek te lunglai pum ah a pat.
U to vrijeme pak iziðe zapovijest od æesara Avgusta da se prepiše sav svijet.
2 Te hlangmi soepnah tah Syria Kurenius kah a taem vaengah lamhmacuek la om.
Ovo je bio prvi prijepis za vladanja Kirinova Sirijom.
3 Te dongah hlang boeih loh minghlum ham amah kho la rhip cet uh.
I poðoše svi da se prepišu svaki u svoj grad.
4 Te vaengah Joseph khaw Galilee, Nazareth kho lamloh Judea kah Bethlehem la a khue David khopuei la cet. Anih te David imkhui kah nurhui pahrhui la om.
Tada poðe i Josif iz Galileje iz grada Nazareta u Judeju u grad Davidov koji se zvaše Vitlejem, jer on bijaše iz doma i plemena Davidova,
5 Minghlum ham vaengah amah ham a bae Mary te pumrhih la om pueng.
Da se prepiše s Marijom, isprošenom za njega ženom, koja bješe trudna.
6 A om rhoi kuelhuelh ah a caom tue loh a kae.
I kad onamo bijahu, doðe vrijeme da ona rodi.
7 Tedae a capa camingomthang te a cun vaengah tah impahnah ah hmuen a om pawt dongah a yol tih khongduk dongah a soei.
I rodi sina svojega prvenca, i povi ga, i metnu ga u jasli; jer im ne bijaše mjesta u gostionici.
8 Te vaengah amah tekah pingpang ah tudawn rhoek om uh. A tuping te khoyin ah thongim la a khoem uh tih a rhaeh thil uh.
I bijahu pastiri u onome kraju koji èuvahu noænu stražu kod stada svojega.
9 Te vaengah Boeipa kah puencawn tah amih taengah a phoe pah. Amih te Boeipa kah thangpomnah loh a tue dongah rhihnah neh bahoeng a rhih uh.
I gle, anðeo Gospodnji stade meðu njima, i slava Gospodnja obasja ih; i uplašiše se vrlo.
10 Tedae amih te puencawn loh, “Rhih uh boeh, pilnam boeih taengah aka om ham omngaihnah tanglue te nangmih taengah olthangthen kan thui he.
I reèe im anðeo: ne bojte se; jer gle, javljam vam veliku radost koja æe biti svemu narodu.
11 Tihnin ah nangmih ham khangkung om coeng. Anih tah David khopuei ah Khrih Boeipa la om coeng.
Jer vam se danas rodi spas, koji je Hristos Gospod, u gradu Davidovu.
12 Nangmih ham miknoek pakhat om vetih, cahni te a yol phoeiah kongduk dongah a yalh te na hmuh uh ni,” a ti nah.
I eto vam znaka: naæi æete dijete povito gdje leži u jaslima.
13 Te vaengah puencawn te vaan caempuei rhaengpuei loh tarha a om puei tih Pathen te a thangthen uh.
I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi:
14 Te vaengah, “Pathen te a sangkoek ah thangpomnah om saeh, diklai ah rhoepnah neh hlang rhoek soah a kolonah om saeh,” a ti uh.
Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja.
15 A om van bangla puencawn rhoek tah amih taeng lamloh vaan la cet uh. Tudawn rhoek loh khat neh khat taengah, “Bethlehem la cet pawn sih lamtah olthang aka thoeng he so uh sih. Te tah Boeipa long ni mamih ham a phoe sak,” a ti uh.
I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod.
16 Te phoeiah, tatloe la cet uh tih Mary, Joseph neh kongduk dong ah aka yalh cahni te a hmuh uh.
I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima.
17 A hmuh uh vaengah, te camoe kawng neh amih taengah a thui olka te a doek uh.
A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete.
18 Amih taengah tudawn rhoek loh a thui te aka ya rhoek boeih tah a ngaihmang uh.
I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri.
19 Tedae Mary loh tekah olka te boeih a kuem tih a thinko ah a khing a mong.
A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu.
20 Tudawn rhoek tah amih taengah a thui pah bangla boeih a hmuh uh. A yaak uh dongah te Pathen a thangpom uh tih a thangthen uh phoeiah bal uh.
I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano.
21 Hnin rhet cup coeng tih, camoe te yahvin a rhet vaengah tah a ming te Jesuh a sui. Te tah bung khuikah a yom hlanah puencawn kah a sui pah coeng ni.
I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi.
22 Moses kah olkhueng bangla amih kah imcim khohnin te a pha vaengah Jesuh te Boeipa taengah nawn ham Jerusalem la a khuen rhoi.
I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda,
23 Boeipa kah olkhueng dongah a daek bangla bung aka va tongpa boeih tah Boeipa ham cimcaih la a khue ni.
Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu; )
24 Te dongah Boeipa kah olkhueng dongah, “Vahu phiknit mai khaw, vahui ca panit mai khaw,” a ti bangla hmueih te a paek rhoi.
I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa.
25 Te vaengah hlang pakhat, a ming ah Simeon te Jerusalem ah khoem om. Tekah hlang tah dueng tih cuep. Te dongah Israel kah thaphohnah te a lamtawn tih Mueihla Cim loh anih a om thil.
I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu.
26 Mueihla Cim loh anih taengah, “Boeipa kah Khrih te a hmuh hlan atah dueknah na hmu mahpawh, “tila a mangthui tangtae te om.
I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega.
27 Simeon te mueihla loh bawkim khuila a pawk puei. Te vaengah camoe Jesuh amah te olkhueng kah khosing la saii ham a manu pana loh a khuen.
I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju,
28 Te phoeiah Simeon loh a kut dongah a doe tih Pathen te a uem.
I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe:
29 Te vaengah, “Boeikung na sal he na olthui bangla ngaimongnah neh nan hlah coeng.
Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj;
30 Namah kah khangnah te ka mik loh a hmuh coeng.
Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje,
31 Te ni pilnam tom kah mikhmuh ah na tawn pah.
Koje si ugotovio pred licem sviju naroda,
32 Vangnah he namtom a pumphoenah la, thangpomnah te na pilnam Israel hamla om coeng,” a ti.
Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja.
33 Camoe kawng a thui soah a napa neh a manu tah a ngaihmang rhoi.
I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega.
34 Simeon loh amih te yoethen a paek tih a manu Mary taeng ah, “Anih he Israel khuiah a yet kah a bungnah neh thohkoepnah ham neh boekoek miknoek la a khueh coeng he.
I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti
35 Namah neh namah khaw na hinglu thunglang loh n'rhaih ni. Te daengah ni thinko kah poeknah te poeng a pumphoe eh?,” a ti nah.
A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca.
36 Te vaengah Asher koca kah Phanuel canu tonghmanu Anna om tih a kum khaw muep patong coeng. Anih he a hula lamloh a va neh kum rhih bueng hing rhoi.
I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega,
37 Te phoeiah kum sawmrhet kum li hil nuhmai la om. Anih tah bawkim te hlah tlaih kolla khoyin khothaih yaehnah neh, rhenbihnah neh tho a thueng.
I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama.
38 Pathen uem tue a pai kuelhuelh vaengah Jerusalem kah tlannah aka lamtawn rhoek boeih ham camoe kawng te a thui pah.
I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu.
39 Boeipa kah olkhueng bangla boeih a soep vaengah te amah kho Galilee, Nazareth la bal rhoi.
I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret.
40 Camoe tah a rhoeng vaengah rhaang tih cueihnah neh bae. Pathen kah lungvatnah long khaw a om thil.
A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu.
41 Kum takuem yoom khotue ah a manu napa te Jerusalem la cet.
I roditelji njegovi iðahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe.
42 Kum hlainit a lo vaengah khotue kah khosing bangla amih te cet uh.
I kad mu bi dvanaest godina, doðoše oni u Jerusalim po obièaju praznika;
43 Khohnin te cup tih a a bal uh vaengah cadong Jesuh tah Jerusalem ah uelh tih a manu napa loh ming pawh.
I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova;
44 Jesuh te lambong khuiah om tila a poek uh dae hnin at long caeh phoeiah tah a huiko neh a hmat taengah a tlap rhoi.
Nego misleæi da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima.
45 A hmuh rhoi pawt dongah anih tlap ham Jerusalem la mael rhoi.
I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže.
46 A thum khohnin a pha phoeiah Jesuh te bawkim khuikah saya rhoek kah a laklung ah ana ngol, amih taengah a hnatun tih amih ana dawt te a hmuh rhoi.
I poslije tri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih,
47 Anih kah yakmingnah neh ollannah boeih te aka ya rhoek boeih tah limlum uh.
I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima.
48 Jesuh te a hmuh rhoi vaengah let rhoi tih a manu loh, “Ka capa, balae tih kaimih rhoi tlam he nang khueh? Na pa neh kai loh nang kan toem rhoi tih n'yuek sut coeng he,” a ti nah.
I vidjevši ga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu: sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te.
49 Te vaengah amih rhoi te, “Balae kai nan toem rhoi? A pa im ah ka om ham a kuek te na ming rhoi mahnim?” a ti nah.
I reèe im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega?
50 Tedae amih rhoi taengah a thui pah olka te amih rhoi loh a hmuhming rhoi moenih.
I oni ne razumješe rijeèi što im reèe.
51 Te phoeiah amih rhoi taengah cet tih Nazareth la pawk uh. A taengah boengai la om tih olka te a manu loh a thinko ah boeih a khoem.
I siðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèi ove u srcu svojemu.
52 Jesuh tah cueihnah neh pumrho ah rhoeng tih Pathen neh hlang taengah lungvatnah a dang.
I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.
