< Johan 20 >

1 Sabbath poeng kah a khohnin lamhma mincang khohmuep pueng ah Magadala nu Mary te hlan la a pawk uh hatah hlan lamkah lungto vik a thoeih te a hmuh.
A u prvi dan nedjelje doðe Marija Magdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba.
2 Te dongah yong tih Simon Peter neh Jesuh loh a lungnah a tloe hnukbang taengah te cet. Te phoeiah amih taengah, “Boeipa te hlan lamkah vik a loh uh tih mela a khueh uh khaw ka ming uh pawh,” a ti nah.
Onda otrèa, i doðe k Simonu Petru i k drugom uèeniku koga ljubljaše Isus, i reèe im: uzeše Gospoda iz groba; i ne znamo gdje ga metnuše.
3 Te dongah Peter neh a tloe hnukbang te cet rhoi tih phuel la pawk uh.
A Petar iziðe i drugi uèenik, i poðoše ka grobu.
4 Te vaengah panit la hmaih yong rhoi dae a tloe hnukbang loh Peter te a loe la a khal tih hlan te lamhma la a pha.
Trèahu pak oba zajedno, i drugi uèenik trèaše brže od Petra, i doðe prije ka grobu.
5 A sawt thuk vaengah himbai sut a om te a hmuh dae a khuila kun pawh.
I nadvirivši se vidje haljine gdje leže; ali ne uðe.
6 Te vaengah anih hnuk aka vai Simon Peter khaw ha pawk tih hlan khuila a kun hatah himbai kak a yalh te khaw,
Doðe pak Simon Petar za njim, i uðe u grob, i vidje haljine same gdje leže,
7 A lu soah aka om himbaica te khaw himbai aka yalh taengah om pawt tih hmuen pakhat ah khaw hloep a tlim pawt te khaw a hmuh.
I ubrus koji bješe na glavi njegovoj ne s haljinama da leži nego osobito savit na jednom mjestu.
8 Te phoeiah hlan ah lamhma aka pha a tloe hnukbang te khaw kun tih a hmuh daengah a tangnah.
Tada dakle uðe i drugi uèenik koji najprije doðe ka grobu, i vidje i vjerova.
9 Amah te duek lamkah a thoh ham a kuek ni tila cacim aka om te ming uh hlan.
Jer još ne znadijahu pisma da njemu valja ustati iz mrtvijeh.
10 Te phoeiah hnukbang rhoek te amamih im la koep mael uh.
Onda otidoše opet uèenici doma.
11 Tedae Mary tah hlan kaeng ah pai tih rhap. Te tlam te a rhah doela hlan te a sawt thuk.
A Marija stajaše napolju kod groba i plakaše. I kad plakaše nadviri se nad grob,
12 Te vaengah puencawn rhoi tah phaeng a bok la Jesuh rhok a yalh nah a lu ah pakhat, a kho ah pakhat a ngol rhoi te a hmuh.
I vidje dva anðela u bijelijem haljinama gdje sjede jedan èelo glave a jedan èelo nogu gdje bješe ležalo tijelo Isusovo.
13 Amih rhoi loh Mary te, “Huta balae na rhah,” a ti nah. Amih rhoi taengah, “Ka Boeipa te vik a khuen uh tih anih te mela a khueh uh khaw ka ming pawh,” a ti nah.
I rekoše joj oni: ženo! što plaèeš? Reèe im: uzeše Gospoda mojega, i ne znam gdje ga metnuše.
14 Hekah he a thui tih a hnuk la a mael vaengah Jesuh a pai te a hmuh dae Jesuh ni tila ming pawh.
I ovo rekavši obazre se natrag, i vidje Isusa gdje stoji, i ne znadijaše da je Isus.
15 Jesuh loh Mary te, “Huta, balae na rhah, ulae na toem?,” a ti nah. Mary loh dumtawt coi ni tila a poek dongah, “Boeipa anih te na loh atah mela na khueh khaw kai taengah han thui lamtah, ka khuen pawn eh,” a ti nah.
Isus joj reèe: ženo! što plaèeš? koga tražiš? A ona misleæi da je vrtar reèe mu: gospodine! ako si ga ti uzeo kaži mi gdje si ga metnuo, i ja æu ga uzeti.
16 Jesuh loh, “Mary,” a ti nah daengah amah te mael tih Hebrew ol la, “Rhabboni,” a ti nah. [Te tah saya ni a thuingaih].
Isus joj reèe: Marija! A ona obazrevši se reèe mu: Ravuni! koje znaèi uèitelju.
17 Jesuh loh, “Kai n'taek boeh, Pa taengla ka caeh hlan dongah. Ka manuca rhoek taengah cet lamtah amih te, ‘A pa neh na pa la aka om tih Kai kah Pathen neh nangmih kah Pathen taengah ka cet ni,’ tila thui pa dae,” a ti nah.
Reèe joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braæi mojoj, i kaži im: vraæam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu.
18 Magadala nu Mary tah cet tih hnukbang rhoek taengah, “Boeipa te ka hmuh coeng,” tila puen. Anih taengkah a thui te khaw a thui.
A Marija Magdalina otide, i javi uèenicima da vidje Gospoda i kaza joj ovo.
19 Te dongah Sabbath poeng kah lamhmacuek khohnin hlaem a pha. Te vaengah hnukbang rhoek tah Judah rhoek a rhihnah kongah a om nah thohka te a khaih uh. Jesuh tah ha pawk tih amih lakli ah pai pah. Te phoeiah amih te, “Nangmih taengah ngaimongnah om saeh,” a ti nah.
A kad bi uveèe onaj prvi dan nedjelje, i vrata bijahu zatvorena gdje se bijahu uèenici njegovi skupili od straha Jevrejskoga, doðe Isus i stade na srijedu i reèe im: mir vam.
20 Hekah he a thui phoeiah a kut neh a vae te amih a tueng. Hnukbang rhoek loh boeipa te a hmuh uh dongah omngaih uh.
I ovo rekavši pokaza im ruke i rebra svoja. Onda se uèenici obradovaše vidjevši Gospoda.
21 Te dongah Jesuh loh, “Ngaimongnah nangmih taengah om saeh, a pa loh kai n'tueih bangla kai loh nangmih kan tueih,” koep a ti nah.
A Isus im reèe opet: mir vam; kao što otac posla mene, i ja šaljem vas.
22 Te a thui phoeiah a hmuh tih amih te, “Mueihla Cim te doe uh.
I ovo rekavši dunu, i reèe im: primite Duh sveti.
23 Khat khat kah tholhnah te na hlah uh atah amih te a hlah coeng. khat khat kah te na pin uh atah a pin uh coeng,” a ti nah.
Kojima oprostite grijehe, oprostiæe im se; i kojima zadržite, zadržaæe se.
24 Tedae hlainit khuikah pakhat Didymus la a khue Thomas tah Jesuh ha pawk vaengah amih taengah om pawh.
A Toma koji se zove Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bješe ondje s njima kad doðe Isus.
25 Te dongah hnukbang a tloe rhoek loh amah taengah, “Boeipa ka hmuh uh coeng,” a ti na uh. Tedae amih taengah, “A kut kah thicung ngo te ka hmuh tih thicung ngo ah ka kutdawn ka puei phoeiah a vae te ka kut neh ka yam pawt atah ka tangnah mahpawh,” a ti.
A drugi mu uèenici govorahu: vidjesmo Gospoda. A on im reèe: dok ne vidim na rukama njegovijem rana od klina, i ne metnem prsta svojega u rane od klina, i ne metnem ruke svoje u rebra njegova; neæu vjerovati.
26 Hnin rhet phoeiah a hnukbang rhoek tah a khuiah koep om uh tih Thomas khaw amih taengah om. Thohka te a khaih uh dae ta Jesuh te ha pawk tih amih lakliah pai. Te phoeiah, “Ngaimongnah nangmih taengah om saeh,” a ti nah.
I poslije osam dana opet bijahu uèenici njegovi unutra, i Toma s njima. Doðe Isus kad bijahu vrata zatvorena, i stade meðu njima i reèe: mir vam.
27 Te phoeiah Thomas te, “Na kutdawn te hela hang khuen lamtah ka kut so lah. Na kut te khaw yueng lamtah ka vae te puei lah. Tedae aka tangnahmueh boel lamtah uepom la om lah,” a ti nah.
Potom reèe Tomi: pruži prst svoj amo i viði ruke moje; i pruži ruku svoju i metni u rebra moja, i ne budi nevjeran nego vjeran.
28 Thomas loh amah te a doo tih, “Ka Boeipa neh ka Pathen,” a ti nah.
I odgovori Toma i reèe mu: Gospod moj i Bog moj.
29 Anih te Jesuh loh, “Kai nan hmuh dongah nan tangnah. Hmuh mueh la aka tangnah rhoek tah a yoethen uh,” a ti nah.
Isus mu reèe: pošto me vidje vjerovao si; blago onima koji ne vidješe i vjerovaše.
30 Te dongah a hnukbang rhoek hmaiah Jesuh loh miknoek a tloe muep a saii. Te tah hekah cabu ah daek la a om moenih.
A i mnoga druga èudesa uèini Isus pred uèenicima svojijem koja nijesu pisana u knjizi ovoj.
31 Tedae Jesuh te Pathen capa Khrih ni tila na tangnah uh ham neh aka tangnah rhoek loh amah ming neh hingnah na dang uh ham ni hekah he a daek.
A ova se napisaše, da vjerujete da Isus jest Hristos sin Božij, i da vjerujuæi imate život u ime njegovo.

< Johan 20 >