Johan 10
1 “Nangmih taengah rhep rhep kan thui, thohka lamloh tu vongup khuila kun pawt tih a hloeh la aka yoeng tah hlanghuen neh dingca ni.
Zaista, zaista vam kažem: ko ne ulazi na vrata u tor ovèij nego prelazi na drugom mjestu on je lupež i hajduk;
2 Tedae tu kah tudawn la aka om tah thohka longah kun.
A koji ulazi na vrata jest pastir ovcama:
3 Anih te imtawt loh thohka a ong pah tih tu loh a ol te a yaak. Amah kah tu te khaw a ming neh a khue tih a mawt.
Njemu vratar otvora, i ovce glas njegov slušaju, i svoje ovce zove po imenu, i izgoni ih;
4 Amah kah te boeih a hlah vaengah a hmaiah cet tih tu rhoek loh a ol te a hmat uh dongah anih te a vai uh.
I kad svoje ovce istjera, ide pred njima, i ovce idu za njim, jer poznaju glas njegov.
5 Tedae hlanglang tah vai uh loengloeng pawt vetih hlanglang kah ol te a hmat uh pawt dongah anih taeng lamloh rhaelrham uh ni,” a ti nah.
A za tuðinom neæe da idu, nego bježe od njega, jer ne poznaju glasa tuðega.
6 Hekah thuidoeknah he amih taengah Jesuh loh a thui dae amih taengah a thui te metla a om khaw tekah rhoek loh ming uh pawh.
Ovu prièu kaza im Isus, ali oni ne razumješe šta to bijaše što im kaza.
7 Te dongah Jesuh loh, “Nangmih taengah rhep rhep kan thui, Kai tah tu thohka la ka om.
Tada im reèe Isus opet: zaista, zaista vam kažem: ja sam vrata k ovcama.
8 Kai hmaikah aka pawk boeih tah hlanghuen neh dingca rhoek ni. Tedae tu loh amih ol te a hnatun moenih.
Svi koliko ih god doðe prije mene lupeži su i hajduci; ali ih ovce ne poslušaše.
9 Kai tah thohka la ka om, u khaw kai lamloh a kun atah daem vetih a voei a bal ah rhamtlim a hmuh ni.
Ja sam vrata; ko uðe kroza me spašæe se, i uæi æe i iziæi æe, i pašu æe naæi.
10 Hlanghuen tah huen ham, ngawn ham neh poci sak ham pawt atah ha pawk moenih. Kai tah hingnah a khueh uh phoeiah a puehsoi dang sak ham ka pawk.
Lupež ne dolazi ni za što drugo nego da ukrade i ubije i pogubi; ja doðoh da imaju život i izobilje.
11 Kai tah tudawn then la ka om. Tudawn then loh a hinglu te tu rhoek ham a hmoel.
Ja sam pastir dobri; pastir dobri dušu svoju polaže za ovce,
12 Kutloh tah tudawn lam khaw om pawh. A tu khaw amah kah om pawh. Uithang ha pawk te a hmuh vaengah tu a hnoo tih a rhaelrham tak dongah uithang loh a poelyoe tih a thaek.
A najamnik, koji nije pastir, kome nijesu ovce svoje, vidi vuka gdje ide, i ostavlja ovce, i bježi: i vuk razgrabi ovce i raspudi ih;
13 Kutloh la a om dongah tu ham anih a ngaihuet pawh.
A najamnik bježi, jer je najamnik i ne mari za ovce.
14 Kai tah tudawn then la ka om dongah kamah kah rhoek te ka ming tih kamah kah rhoek loh kai m'ming uh.
Ja sam pastir dobri i znam svoje, i moje mene znaju.
15 Pa loh kai m'ming tih kai loh pa te ka ming vanbangla ka hinglu te khaw tu rhoek ham ka hmoel.
Kao što mene zna otac i ja znam oca; i dušu svoju polažem za ovce.
16 Tedae hekah vongup ah aka om mueh tu a tloe rhoek te ka khueh pueng. Amih khaw ka khue ham a kuek. Te vaengah kai ol te a yaak uh vetih tuping pakhat, tudawn pakhat la om uh ni.
I druge ovce imam koje nijesu iz ovoga tora, i one mi valja dovesti; i èuæe glas moj, i biæe jedno stado i jedan pastir.
17 Kai loh ka hinglu te koep dang ham ka voeih dongah pa loh kai n'lungnah.
Zato me otac ljubi, jer ja dušu svoju polažem da je opet uzmem.
18 Kai lamkah hingnah te a rhawt uh thai moenih. Tedae te te kai kamah lamkah ni ka voeih. Te te voeih ham saithainah ka khueh tih koep lat ham khaw saithainah ka khueh. Hekah olpaek he a pa taeng lamkah ka dang,” koep a ti nah.
Niko je ne otima od mene, nego je ja sam od sebe polažem. Vlast imam položiti je i vlast imam uzeti je opet. Ovu sam zapovijest primio od oca svojega.
19 Hekah olka kongah Judah rhoek khuiah paekboenah koep om.
Tada opet postade raspra meðu Jevrejima za ove rijeèi.
20 Te dongah amih khuikah a kumngai loh, “Rhaithae a kaem tih ang coeng, balae tih anih ol na hnatun uh?” a ti uh.
Mnogi od njih govorahu: u njemu je ðavo, i poludio je; šta ga slušate?
21 A tloe rhoek loh, “He tah rhaithae aka kaem kah olka la om mahpawh. Rhaithae loh mikdael kah mik tueng sak thai pawt maco?” a ti uh.
Drugi govorahu: ove rijeèi nijesu ludoga; zar može ðavo slijepima oèi otvorati?
22 Te vaengah sikca la om tih Jerusalem ah imciim khotue te om.
A bijaše tada praznik obnovljenja u Jerusalimu, i bješe zima.
23 Te vaengah Jesuh tah Bawkim kah Solomon impup ah pongpa.
I hodaše Isus u crkvi po trijemu Solomunovu.
24 Te vaengah Judah rhoek loh amah te a vael uh tih, “Mevaeng duela kaimih kah hinglu te na ngaihlih sak eh? Khrih la na om atah kaimih taengah sayalh la thui lah,” a ti na uh.
A Jevreji ga opkoliše, i govorahu mu: dokle æeš muèiti duše naše? Ako si ti Hristos kaži nam slobodno.
25 Jesuh loh amih te, “Nangmih taengah ka thui dae na tangnah uh pawh. A pa ming neh ka bibi saii long te kai kawng a phong.
Isus im odgovori: ja vam kazah, pa ne vjerujete. Djela koja tvorim ja u ime oca svojega ona svjedoèe za me.
26 Tedae kai kah tu khuiah na om uh pawt dongah na tangnah uh pawh.
Ali vi ne vjerujete; jer nijeste od mojijeh ovaca, kao što vam kazah.
27 Ka tu rhoek tah ka ol te a yaak uh tih kai long khaw amih te ka ming dongah kai m'vai uh.
Ovce moje slušaju glas moj, i ja poznajem njih, i za mnom idu.
29 A pa loh kai m'paek coeng te tah tanglue la boeih om tih pa kut lamkah te a poelyoe thai moenih.
Otac moj koji mi ih dade veæi je od sviju; i niko ih ne može oteti iz ruke oca mojega.
30 Kai neh pa tah pakhat ni,” a ti nah.
Ja i otac jedno smo.
31 Judah rhoek loh amah te dae ham lungto koep a muk uh.
A Jevreji opet uzeše kamenje da ga ubiju.
32 Jesuh loh amih te, “Pa lamkah khoboe then te nangmih muep kan tueng coeng. Te khuiah mebang khoboe nen nim kai nan dae uh eh,” a ti nah.
Isus im odgovori: mnoga vam dobra djela javih od oca svojega; za koje od onijeh djela bacate kamenje na me?
33 Judah rhoek loh amah te, “Khoboe then dongah pawt tih soehsalnah neh nang hlang la aka om loh Pathen la namah te na sa uh dongah nang te kan dae uh,” a ti na uh.
Odgovoriše mu Jevreji govoreæi: za dobro djelo ne bacamo kamenja na te, nego za hulu na Boga, što ti, èovjek buduæi, gradiš se Bog.
34 Amih te Jesuh loh, “Nangmih kah olkhueng dongah, Pathen rhoek la na om uh ka ti,' tila a daek te a om moenih a?”
Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste?
35 Pathen kah olka aka dang te pathen rhoek la a khue atah cacim te a phae thai moenih.
Ako one nazva bogovima kojima rijeè Božija bi, i pismo se ne može pokvariti;
36 Pa loh a cil tih diklai la a tueih loh, 'Kai Pathen capa ni,' ka ti dongah a salpham tila na thui uh a?
Kako vi govorite onome kojega otac posveti i posla na svijet: hulu na Boga govoriš, što rekoh: ja sam sin Božij?
37 A pa kah bibi te ka saii pawt atah kai n'tangnah uh boeh.
Ako ne tvorim djela oca svojega ne vjerujte mi.
38 Tedae ka saii atah kai nan tangnah uh pawt cakhaw kai ah a pa om tih kai khaw a pa dongah ka om tila na ming uh tih phat om ham bibi te tangnah uh,” a ti nah.
Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu.
39 Te dongah amah te tuuk ham koep a mae uh dae amih kut lamkah loh vik cet.
Tada opet gledahu da ga uhvate; ali im se izmaèe iz ruku.
40 Te phoeiah Jordan rhalvangan la koep cet tih pahoi naeh. Te hmuen ah te Johan om lamhma tih a nuem.
I otide opet preko Jordana na ono mjesto gdje Jovan prije kršæavaše; i osta ondje.
41 Te vaengah a taengla muep a paan uh tih, “Johan loh miknoek saii ngawn pawt dae Johan loh anih kawng a thui boeih te thuem,” a ti uh.
I mnogi doðoše k njemu i govorahu: Jovan ne uèini nijednoga èuda, ali sve što kaza Jovan za ovoga istina bješe.
42 Te dongah tekah rhoek loh amah te muep a tangnah uh.
I mnogi vjerovaše ga ondje.
