< Joba 8 >
1 Shuhi Bildad loh a doo tih,
Tada odgovori Vildad Sušanin i reèe:
2 “He he me hil nim na thui ve? Na ka kah ol tah khohli bangla khuet coeng.
Dokle æeš tako govoriti? i rijeèi usta tvojih dokle æe biti kao silan vjetar?
3 Pathen loh tiktamnah he a khun sak tih Tlungthang loh duengnah te a khun sak mai a?
Eda li Bog krivo sudi? ili svemoguæi izvræe pravdu?
4 Na ca rhoek te anih taengah a tholh vaengah amih te amamih kah boekoek kut dongla a tueih.
Što su sinovi tvoji zgriješili njemu, zato ih je dao bezakonju njihovu.
5 Namah loh Pathen te na toem tih Tlungthang te na hloep mak atah,
A ti da potražiš Boga i pomoliš se svemoguæemu,
6 Na cil tih na thuem koinih nang yueng la haenghang vetih na duengnah rhamtlim te n'thuung pataeng pawn ni.
Ako si èist i prav, zaista æe se prenuti za te i èestit æe uèiniti pravedan stan tvoj;
7 Na tongnah te a yiit om cakhaw na hmailong te muep rhoeng ni.
I poèetak æe tvoj biti malen, a pošljedak æe ti biti vrlo velik.
8 Lamhma kah cadil taengah dawt laeh lamtah a napa rhoek khenah te soepsoei laeh.
Jer pitaj preðašnji naraštaj, i nastani da razbereš od otaca njihovijeh;
9 Mamih loh n'hlaem paek kah long khaw m'ming uh moenih, mamih kah khohnin diklai dongkah mueihlip banghui ni.
Jer smo mi juèerašnji, i ne znamo ništa, jer su naši dani na zemlji sjen.
10 Amih te na thuinuet pawt tih a, nang taengah a thui vetih amih kah lungbuei lamloh olthui te a khueh eh?
Neæe li te oni nauèiti? neæe li ti kazati i iz srca svojega iznijeti rijeèi?
11 Nongtui pawt ah talik thawn tih tui om mueh ah capu rhoeng a?
Nièe li sita bez vlage? raste li rogoz bez vode?
12 Te te a duei pueng ah a hlaek pawt akhaw sulrham boeih hmai ah rhae coeng.
Dok se još zeleni, dok se ne pokosi, suši se prije svake trave.
13 Pathen aka hnilh boeih kah caehlong neh lailak kah ngaiuepnah tah bing tangloeng.
Take su staze svijeh koji zaboravljaju Boga, i nadanje licemjerovo propada.
14 A uepnah neh a pangtungnah bumba im te khaw bawtboeng.
Njegovo se nadanje podlama i uzdanje je njegovo kuæa paukova;
15 A im dongah hangdang dae pai thai pawh. Te te a kuel dae thoo pawh.
Nasloni se na kuæu svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.
16 Anih te khosae li ah thingsup tih a dum ah a dawn sai.
Zeleni se na suncu, i uvrh vrta njegova pružaju se ogranci njegovi;
17 A yung loh lungkuk dongah a ven tih lungto im te a hmuh.
Žile njegove zapleæu se kod izvora, i na mjestu kamenitu širi se;
18 Te te a hmuen lamloh a phuk van vaengah, “Nang kam hmu moenih,” anih te a namnah.
Ali kad se išèupa iz mjesta svojega, ono ga se odrièe: nijesam te vidjelo.
19 He he a longpuei kah omthennah coeng koinih laipi tloe lamloh a poe uh khaming.
Eto, to je radost od njegova puta; a iz praha nièe drugi.
20 Pathen loh cuemthuek hnawt ngawn pawt tih thaehuet kut te a moem moenih.
Gle, Bog ne odbacuje dobroga, ali ne prihvata za ruku zlikovca.
21 Na ka dongah nueihbu neh na hmui dongah tamlung bae.
Još æe napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja.
22 Na lunguet rhoek loh yahpohnah a bai uh vetih halang kah dap tah om mahpawh,” a ti.
Nenavidnici tvoji obuæi æe se u sramotu, i šatora bezbožnièkoga neæe biti.