Joba 4
1 Te vaengah Temani hoel Eliphaz loh a doo.
Tad prozbori Elifaz Temanac i reče:
2 Te vaengah nang te ol neh n'noemcai saeh, na ngak aya? Tedae olthui te kuemsuem ham unim aka noeng eh?
“Možeš li podnijeti da ti progovorim? Ali tko se može uzdržat' od riječi!
3 Muep na toel tih kut kha rhoek khaw na talong coeng te.
Eto, mnoge ljude ti si poučio, okrijepio si iznemogle mišice;
4 Aka paloe rhoek te na olthui loh a thoh tih khuklu aka khun khaw na caang sak.
riječju svojom klonule si pridizao, ojačavao si koljena klecava.
5 Tedae namah taengla ha loe tih na ngak coeng, namah te m'ben tih na let coeng.
A kad tebe stiže, klonuo si duhom, na tebe kad pade, čitav si se smeo!
6 Na hinyahnah, na ueppangnah, na ngaiuepnah, na longpuei kah thincaknah khaw om pawt nim?
Zar pobožnost tvoja nadu ti ne daje, neporočnost tvoja životu ufanje?
7 Poek van laeh, ommongsitoe he paltham nim? Aka thuem rhoek te melam a thup?
TÓa sjeti se: nevin - propade li kada? Kada su zatrti bili pravednici?
8 Ka hmuh vanbangla boethae aka thoe tih aka soem khaw amah long ni thakthaenah a ah.
Iz iskustva zborim: nesrećom tko ore i nevolju sije, nju će i požeti.
9 Pathen kah hiil dongah milh uh tih a thintoek khohli dongah khap uh coeng.
Od daha Božjega oni pogibaju, na gnjevni mu disaj nestaju sa zemlje.
10 Sathueng khaw kawknah neh sathuengca khaw a ol neh om dae sathuengca khaw a no tloong.
Rika lavlja, urlik leopardov krše se k'o zubi u lavića.
11 Maeh a mueh lamloh sathueng te milh tih sathuengnu ca rhoek khaw pam uh.
Lav ugiba jer mu nesta plijena, rasuli se mladi lavičini.
12 Ka taengah ol a huen tih a olduem loh kai hna a lat sak.
Tajna riječ se meni objavila, šapat njen je uho moje čulo.
13 Hlang he khoyin olphong lamkah pomnah khuiah a ih muelh vaengah.
Noću, kada snovi duh obuzmu i san dubok kad na ljude pada,
14 birhihnah loh kai m'mah tih thuennah neh ka rhuh boeih a rhih sak.
strah i trepet mene su svladali, kosti moje žestoko se stresle.
15 Mueihla loh ka maelhmai a pah vaengah ka mul ka saa poenghu.
Dah mi neki preko lica prođe, digoše se dlake na mom tijelu.
16 A pai vaengah khaw a mueimae ka hmat moenih. A muei tah ka mikhmuh ah om tih bidip ol a yaak.
Stajao je netko - lica mu ne poznah - ali likom bješe pred očima mojim. Posvuda tišina; uto začuh šapat:
17 Pathen lakah hlanghing he tang tih anih aka saii lakah ah hlang caihcil ngai a?
'Zar je smrtnik koji pred Bogom pravedan? Zar je čovjek čist pred svojim Stvoriteljem?
18 A sal rhoek soah tangnah pawt tih a puencawn te a lolh la a khueh atah,
Ni slugama svojim više ne vjeruje, i anđele svoje za grijeh okrivljuje -
19 Laipi neh lai im dongah kho aka sa aisat te bungbo hmai ah a khoengim pop coeng.
kako ne bi onda goste stanova glinenih kojima je temelj u prahu zemaljskom. Gle, kao moljce njih sveudilj satiru:
20 Mincang lamloh hlaem duela a phop te a yoeyah la a milh khaw mingpha pawh.
od jutra do mraka u prah pretvore, nestaju zasvagda - nitko i ne vidi.
21 Amih lamkah a a hlangrhuel a phil pah vaengah a duek uh moenih a? Te dongah cueihnah neh a om moenih a?
Iščupan je kolčić njihova šatora, pogibaju skoro, mudrost ne spoznavši.'
