Joba 37
1 He dongah ka lungbuei lakueng tih a hmuen lamloh cungpet.
I od toga drkæe srce moje, i otskaèe sa svojega mjesta.
2 A ol dongkah khoponah te hnatun rhoela hnatun. A ka lamloh caitawknah thoeng.
Slušajte dobro gromovni glas njegov i govor što izlazi iz usta njegovijeh.
3 Vaan boeih hmuiah a hlah tih a vangnah loh diklai hmoi duela pawk.
Pod sva nebesa pušta ga, i svjetlost svoju do krajeva zemaljskih.
4 A hnukkah a kawk ol khaw a hoemdamnah ol neh hum tih, a ol a yaak vaengah rhaek uelh sak boeh.
Za njom rièe grom, grmi glasom velièanstva svojega, niti što odgaða kad se èuje glas njegov.
5 Pathen loh a ol neh khobaerhambae a saii khungdaeng tih, hum dae m'ming uh moenih.
Divno Bog grmi glasom svojim, èini stvari velike, da ih ne možemo razumjeti.
6 Vuelsong neh khotlan khonal te, ‘Diklai ah om saeh,’ a ti vaengah khotlan khonal khaw a sarhi tak.
Govori snijegu: padni na zemlju; i daždu sitnome i daždu silnome.
7 Amah kutngo hlang boeih ming sak ham hlang boeih kah kut te rhodaek a soei pah.
Zapeèaæava ruku svakom èovjeku, da pozna sve poslenike svoje.
8 Te vaengah mulhing khaw a khui la kun tih a khuisaek ah kho a sak.
Tada zvijer ulazi u jamu, i ostaje na svojoj loži.
9 Cangpalam te imkhui lamloh, khosik te tlangpuei lamloh ha thoeng.
S juga dolazi oluja, i sa sjevera zima.
10 Pathen kah hiil lamloh rhaelnu khaw a khueh tih tui daang mangdaeng mangtok la om.
Od dihanja Božijega postaje led, i široke vode stiskuju se.
11 Khomai te cingtui loh a rhih sak tih, cingmai loh amah kah vangnah te a taekyak.
I da se natapa zemlja, natjeruje oblak, i rasipa oblak svjetlošæu svojom.
12 Te khaw diklai kah lunglai hman ah a uen boeih te saii hamla a niing, a niing dongah kuluk la a hil.
I on se obræe i tamo i amo po volji njegovoj da èini sve što mu zapovjedi po vasiljenoj.
13 Te te caitueng lam khaw, a khohmuen ham khaw, sitlohnah ham khaw a thoeng sak.
Èini da se naðe ili za kar ili za zemlju ili za dobroèinstvo.
14 Job, he he hnakaeng lah. Pai lamtah Pathen kah khobaerhambae he yakming lah.
Èuj to, Jove, stani i gledaj èudesa Božija.
15 Te rhoek soah Pathen loh a khueh tih a cingmai kah vangnah a sae te na ming a?
Znaš li kako ih Bog ureðuje i kako sija svjetlošæu iz oblaka svojega?
16 Poeknah rhuemtuet, mangvawt khomai a haainah te na ming a?
Znaš li kako vise oblaci? Znaš li èudesa onoga koji je savršen u svakom znanju?
17 Tuithim loh khohmuen a mong sak vaengah na himbai te aka bae sak,
Kako ti se haljine ugriju kad umiri zemlju od juga?
18 Hmaidan a hlawn bangla khomong a thah la amah taengah na nulh thai aya?
Jesi li ti s njim razapinjao nebesa, koja stoje tvrdo kao saliveno ogledalo?
19 Amah taengah metla n'thui ham khaw kaimih n'tueng lah. Hmaisuep hmai ah n'tawn uh thai pawt oe.
Nauèi nas šta æemo mu reæi; ne možemo od tame govoriti po redu.
20 Hlang loh a dolh hamla thui cakhaw ka thui bangla amah taengah a tae pa aya?
Hoæe li mu ko pripovjediti što bih ja govorio? Ako li bi ko govorio, zaista, bio bih proždrt.
21 Tahae ah khaw vangnah a hmuh uh moenih. A aa te khohli loh a yawn tih, a caihcil hnukkah khomong dongah tueng.
Ali sada ne mogu ljudi gledati u svjetlost kad sjaje na nebu, pošto vjetar proðe i oèisti ga;
22 Tlangpuei lamkah sui te mueithennah rhih om Pathen taengla pawk.
Sa sjevera dolazi kao zlato; ali je u Bogu strašnija slava.
23 Tlungthang te thadueng a len dongah a tiktamnah m'hmuh lek moenih. Duengnah khaw a cungkuem dongah hlang a phaep moenih.
Svemoguæ je, ne možemo ga stignuti; velike je sile, ali sudom i velikom pravdom nikoga ne muèi.
24 Hlang rhoek loh amah te a rhih uh tangloeng dongah lungbuei aka cueih rhoek takuem khaw a sawt moenih,” a ti.
Zato ga se boje ljudi: ne može ga vidjeti nikakav mudarac.
