< Joba 37 >
1 He dongah ka lungbuei lakueng tih a hmuen lamloh cungpet.
Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskočiti hoće.
2 A ol dongkah khoponah te hnatun hnatun. A ka lamloh caitawknah thoeng.
Čujte, čujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.
3 Vaan boeih hmuiah a hlah tih a vangnah loh diklai hmoi duela pawk.
Gle, munja lijeće preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -
4 A hnukkah a kawk ol khaw a hoemdamnah ol neh hum tih a ol a yaak vaengah rhaek uelh sak boeh.
iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom veličajnim. Munje mu lete, nitko ih ne priječi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.
5 Pathen loh a ol neh khobaerhambae a saii khungdaeng tih hum dae m'ming uh moenih.
Da, Bog gromori glasom veličajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.
6 Vuelsong neh khotlan khonal te, 'Diklai ah om saeh,’ a ti vaengah khotlan khonal khaw a sarhi tak.
Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'
7 Amah kutngo hlang boeih ming sak ham hlang boeih kah kut te rhodaek a soei pah.
svakom čovjeku zapečati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.
8 Te vaengah mulhing khaw a khui la kun tih a khuisaek ah kho a sak.
U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šćućure ležaju.
9 Cangpalam te imkhui lamloh, khosik te tlangpuei lamloh ha thoeng.
S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.
10 Pathen kah hiil lamloh rhaelnu khaw a khueh tih tui daang mangdaeng mangtok la om.
Već led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.
11 Khomai te cingtui loh a rhih sak tih cingmai loh amah kah vangnah te a taekyak.
I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;
12 Te khaw diklai kah lunglai hman ah a uen boeih te saii hamla a niing, a niing dongah kuluk la a hil.
kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to će izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.
13 Te te caitueng lam khaw, a khohmuen ham khaw, sitlohnah ham khaw a thoeng sak.
Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrđem obdari.
14 Job, he he hnakaeng lah. Pai lamtah Pathen kah khobaerhambae he yakming lah.
Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja čudesna.
15 Te rhoek soah Pathen loh a khueh tih a cingmai kah vangnah a sae te na ming a?
Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?
16 Poeknah rhuemtuet, mangvawt khomai a haainah te na ming a?
Znaš li o čem vise gore oblaci? Čudesna to su znanja savršenog.
17 Tuithim loh khohmuen a mong sak vaengah na himbai te aka bae sak,
Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?
18 Hmaidan a hlawn bangla khomong a thah la amah taengah na nulh thai aya?
Zar si nebesa s njim ti razapeo, čvrsta poput ogledala livenog?
19 Amah taengah metla n'thui ham khaw kaimih tueng lah. Hmaisuep hmai ah n'tawn uh thai pawt oe.
DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.
20 Hlang loh a dolh hamla thui cakhaw ka thui bangla amah taengah a tae pa aya?
Zar ćeš mu reći: 'Hoću govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?
21 Tahae ah khaw vangnah a hmuh uh moenih. A aa te khohli loh a yawn tih a caihcil hnukkah khomong dongah tueng.
Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?
22 Tlangpuei lamkah sui te mueithennah rhih om Pathen taengla pawk.
Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: veličanstvom strašnim Bog se odjenu!
23 Tlungthang te thadueng a len dongah a tiktamnah m'hmuh lek moenih. Duengnah khaw a cungkuem dongah hlang a phaep moenih.
Da, Svesilnog doseći ne možemo, neizmjeran je u moći i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlači.
24 Hlang rhoek loh amah te a rhih uh tangloeng dongah lungbuei aka cueih rhoek takuem khaw a sawt moenih,” a ti.
Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!”