Joba 31
1 Paipi te ka mik neh ka saii dongah me tlam lae oila te ka yakming eh?
Sa svojim očima savez sam sklopio da pogledat neću nijednu djevicu.
2 A so lamkah Pathen khoyo neh hmuensang lamkah Tlungthang rho te menim?
A što mi je Bog odozgo dosudio, kakva mi je baština od Svesilnoga?
3 Boethae ham rhainah neh boethae aka saii ham yoethaenah moenih a?
TÓa nije li nesreća za opakoga, a nevolja za one koji zlo čine?
4 Amah loh ka longpuei a hmuh tih ka khokan boeih he a tae moenih a?
Ne proniče li on sve moje putove, ne prebraja li on sve moje korake?
5 A poeyoek taengah ka pongpa tih ka kho loh a hlangthai palat taengla a tawn uh atah,
Zar sam ikad u društvu laži hodio, zar mi je noga k prijevari hitjela?
6 Duengnah cooi dongah kai n'khiing saeh lamtah Pathen loh ka muelhtuetnah ming saeh.
Nek' me na ispravnoj mjeri Bog izmjeri pa će uvidjeti neporočnost moju!
7 Longpuei lamloh ka khokan a buung atah, ka mik hnukah ka lungbuei cet tih ka kut dongah a lolhmaih a kap atah,
Ako mi je korak s puta kad zašao, ako mi se srce za okom povelo, ako mi je ljaga ruke okaljala,
8 ka soem vaengah a tloe loh ca saeh lamtah ka cadil rhoek te ha uh saeh.
neka drugi jede što sam posijao, neka sve moje iskorijene izdanke!
9 Huta loh ka lungbuei a hlae tih ka hui kah thohka ah ka rhongngol atah,
Ako mi zavede srce žena neka, ako za vratima svog bližnjeg kad vrebah,
10 Ka yuu loh a tloe la kuelh saeh lamtah a taengah hlang tloe bakop mai saeh.
neka moja žena drugom mlin okreće, neka s drugim svoju podijeli postelju!
11 Te dongah te khonuen rhamtat neh te te thaesainah rhokhan ni.
Djelo bestidno time bih počinio, zločin kojem pravda treba da presudi,
12 Te hmai loh Abaddon duela a hlawp tih ka cangvuei te boeih ha.
užego vatru što žeže do Propasti i što bi svu moju sažgala ljetinu.
13 Ka salpa neh ka salnu loh kai taengah a tuituk vaengah tiktamnah ka hnawt atah,
Ako kada prezreh pravo sluge svoga il' služavke, sa mnom kad su se parbili,
14 Pathen a thoh vaengah balae ka saii vetih n'hip vaengah amah te metlam ol ka mael eh?
što ću učiniti kada Bog ustane? Što ću odvratit' kad račun zatraži?
15 Bungko khuiah kai aka saii loh anih a saii moenih a? Kaimih he bung khuiah pakhat la n'cuen sak.
Zar nas oba on ne stvori u utrobi i jednako sazda u krilu majčinu?
16 tattloel kah kongaih te ka hloh pah tih nuhmai mik te ka khah sak koinih,
Ogluših li se na molbe siromaha ili rasplakah oči udovičine?
17 Kamah buhkam te kamah bueng loh ka caak tih cadah loh ca pawt koinih,
Jesam li kada sam svoj jeo zalogaj a da ga nisam sa sirotom dijelio?
18 Ka camoe lamloh napa bangla ka taengah pantai tih nuhmai khaw a nu bung lamloh ka mawt.
TÓa od mladosti k'o otac sam mu bio, vodio sam ga od krila materina!
19 Pueinak mueh tih himbai tling la aka milh khodaeng te ka hmuh mai tih,
Zar sam beskućnika vidio bez odjeće ili siromaha kog bez pokrivača
20 A pumpu, a pumpu ah kai n'uem uh vaengah ka tu mul neh ka hlung pawt mai koinih,
a da mu bedra ne blagosloviše mene kad se runom mojih ovaca ogrija?
21 Vongka ah kai bomkung te ka hmuh vaengah ka kut he cadah soah ka ka thueng atah,
Ako sam ruku na nevina podigao znajuć' da mi je na vratima branitelj,
22 ka laengpang he a hnuk lamloh rhul saeh lamtah ka ban a cung dong lamloh tlawt mai saeh.
nek' se rame moje od pleća odvali i neka mi ruka od lakta otpadne!
23 Pathen taengkah rhainah te kai ham ka birhihnah la a om dongah a boeimangnah te ka noeng moenih.
Jer strahote Božje na mene bi pale, njegovu ne bih odolio veličanstvu.
24 Sui te ka uepnah la ka khueh tih sui cilh te ka pangtungnah la ka thui koinih,
Zar sam u zlato pouzdanje stavio i rekao zlatu: 'Sigurnosti moja!'
25 Ka thadueng len tih ka kut loh a khuet la a hmuh dongah ka kokhahnah atah,
Zar sam se veliku blagu radovao, bogatstvima koja su mi stekle ruke?
26 Vangnah dongah a thangthen tih hla vang a thoeih te ka hmuh vaengah,
Zar se, gledajući sunce kako blista i kako mjesec sjajni nebom putuje,
27 ka lungbuei he yinhnuk ah hloih tih ka kut loh ka ka te mok koinih.
moje srce dalo potajno zavesti da bih rukom njima poljubac poslao?
28 He khaw a so kah Pathen taengah ka basa la om vetih thaesainah lai la om ni.
Grijeh bi to bio što za sudom vapije, jer Boga višnjega bih se odrekao.
29 Ka lunguet kah yoethaenah dongah ka kohoe tih yoethae loh anih taengla a thoeng te ka haenghang puei atah,
Zar se obradovah nevolji dušmana i likovah kad ga je zlo zadesilo,
30 A hinglu te thaephoeinah neh hoe hamla ka ka he laihmu la ka khueh aih moenih.
ja koji ne dadoh griješiti jeziku, proklinjući ga i želeći da umre?
31 Ka dap kah hlang rhoek loh, “U long nim a maeh te a cung pawt la a paek eh?” a ti uh moenih a?
Ne govorahu li ljudi mog šatora: 'TÓa koga nije on mesom nasitio'?
32 Ka thohkhaih kah yinlai te caehlong ka ong pah tih vongvoel ah a rhaeh moenih.
Nikad nije stranac vani noćivao, putniku sam svoja otvarao vrata.
33 Hlang bangla ka boekoeknah ka dah tih, kai kathaesainah he ka thindang ah ka det mai akhaw,
Zar sam grijehe svoje ljudima tajio, zar sam u grudima skrivao krivicu
34 hlangping te yet taengah ka sarhing tih huiko kah nueihbu loh kai n'rhihyawp sak. Te dongah ka kuemsuem tih thohka la ka moe pawh.
jer sam se plašio govorkanja mnoštva i strahovao od prezira plemenskog te sam mučao ne prelazeć' svoga praga?
35 Kai taengkah aka hnatun la kamah taengah u long nim m'paek lah mako? Ka kutha he Tlungthang loh kai n'doo saeh lamtah ka tuituknah he hlang loh cabu la daek saeh.
O, kad bi koga bilo da mene sasluša! Posljednju sam svoju riječ ja izrekao: na Svesilnom je sad da mi odgovori! Nek' mi optužnicu napiše protivnik,
36 Te te ka laengpang ah ka koh vetih te te ka soah rhuisam la ka laikoeinah het mahpawt nim?
i ja ću je nosit' na svome ramenu, čelo ću njome k'o krunom uresit'.
37 Ka khokan tarhing la a taengah ka puen lah vetih anih te rhaengsang bangla ka paan lah mako.
Dat ću mu račun o svojim koracima i poput kneza pred njega ću stupiti.”
38 Ka khohmuen loh kai m'pang thil tih a kong te rhenten rhap koinih,
Ako je na me zemlja moja vikala, ako su s njom brazde njezine plakale;
39 A thadueng te tangka mueh la ka caak tih a kungmah kah hinglu ka yawn sak atah,
ako sam plodove jeo ne plativši i ako sam joj ojadio ratare,
40 Cang yueng la mutlo hling, cangtun yueng la saeldol khaw poe saeh,” a ti. Job kah ol bawt coeng.
[40a] neka mjesto žita po njoj niče korov, a mjesto ječma nek' posvud kukolj raste! [40b] Konac riječi Jobovih.
