Joba 3
1 Te phoeiah Job a ka te a ang tih a khohnin te a tap.
Napokon otvori Job usta i prokle dan svoj;
2 Te vaengah Job loh a doo tih,
poče svoju besjedu i reče:
3 Amah kah thang nah khohnin neh, “Tongpa a yom,” a ti hlaem khaw paltham mai saeh.
“O, ne bilo dana kad sam se rodio i noći što javi: 'Začeo se dječak!'
4 Te khohnin te a hmuep la om palueng vetih, Pathen loh a so la toem pawt mako. Te dongah vangnah loh te soah sae boel saeh.
U crnu tminu dan taj nek se prometne! S visina se njega Bog ne spominjao, svjetlost sunčeva ne svijetlila mu više!
5 Te te hmaisuep neh dueknah hlipkhup loh suk saeh. A soah khomai yaal saeh lamtah, hlamhop hnin bangla let saeh.
Mrak i sjena smrtna o nj se otimali, posvema ga tmina gusta prekrila, pomrčine dnevne stravom ga morile!
6 Tekah hlaem te a hmuep loh lo saeh lamtah kum khat kah khohnin dongah a kohoe boel saeh, hla taenah dongah khaw kun boel saeh.
O, da bi ga tama svega presvojila, nek' se ne dodaje danima godine, nek' ne ulazi u brojenje mjeseci!
7 Tekah hlaem te pumhong la om saeh lamtah a khuiah omngaih laa cuen boel saeh ne.
A noć ona bila žalosna dovijeka, ne čulo se u njoj radosno klicanje!
8 Khohnin thae aka phoei thil tih, a coekcoe la Leviathan aka haeng loh, te te tap saeh.
Prokleli je oni štono dan proklinju i Levijatana probudit' su kadri!
9 Hlaemhmah aisi khaw hmuep saeh lamtah, khosae te lamtawn cakhaw sae boel saeh, mincang khosaeng te hmu boel saeh.
Pomrčale zvijezde njezina svanuća, zaludu se ona vidjelu nadala, i zorinih vjeđa ne gledala nigda!
10 Ka bungko thohkhaih te a khaih mai vetih thakthaenah he ka mik lamloh a thuh mai kolla.
Što mi od utrobe ne zatvori vrata da sakrije muku od mojih očiju!
11 Balae tih bung khuiah ka duek pawh. Bungko lamloh ka thoeng tih ka pal hae.
Što nisam mrtav od krila materina, što ne izdahnuh izlazeć' iz utrobe?
12 Balae tih khuklu loh kai n'doe, balae tih rhangsuk loh n'khut.
Čemu su me dva koljena prihvatila i dojke dvije da me nejaka podoje?
13 Ka yalh to palueng koinih la ka ip mong vetih ka duem lah ni.
U miru bih vječnom počivao sada, spavao bih, pokoj svoj bih uživao
14 Manghai rhoek neh a imrhong aka thoh diklai olrhoep rhoek taengla,
s kraljevima i savjetnicima zemlje koji su sebi pogradili grobnice,
15 Amih taengkah sui mangpa rhoek neh a im ah tangka aka hawn rhoek taengah.
ili s knezovima, zlatom bogatima, što su kuće svoje srebrom napunili.
16 Rhumpu bangla n'thuh kanoek vetih vangnah aka hmuh noek pawh camoe rhoek bangla ka om pawt mako.
Ne bih bio - k'o nedonošče zakopano, k'o novorođenče što svjetla ne vidje.
17 Teah te halang rhoek loh khoponah a toeng uh tih thadueng aka bawt khaw pahoi duem.
Zlikovci se više ne obijeste ondje, iznemogli tamo nalaze počinka.
18 Thongtla rhoek te rhenten rhalthal uh tih, tueihno ol ya uh pawh.
Sužnjeve na miru tamo ostavljaju: ne slušaju više poviku stražara.
19 Tanoe neh kangham khaw amah la om pahoi tih sal khaw a boei taeng lamloh sayalh coeng.
Malen ondje leži zajedno s velikim, rob je slobodan od gospodara svoga.
20 Balae tih thakthaekung taengah vangnah, hinglu khahing taengah hingnah a paek?
Čemu darovati svjetlo nesretniku i život ljudima zagorčene duše
21 Dueknah hamla aka rhingda long khaw dang hae pawt tih kawn lakah te te a too.
koji smrt ištu, a ona ne dolazi, i kao za blagom za njome kopaju?
22 Phuel a hmuh uh vaengah omngaihnah neh a ngaingaih la a kohoe uh.
Grobnom bi se humku oni radovali, klicali od sreće kad bi grob svoj našli.
23 A longpuei te hlang ham tah a thuh dae a taengah Pathen loh a mak pah.
Što će to čovjeku kom je put sakriven, koga je Bog sa svih strana zapriječio?
24 Ka buh hmai ah ka hueinah ha pawk tih ka kawknah he tui bangla pha.
Zato videć' hranu, uzdahnuti moram, k'o voda se moji razlijevaju krici.
25 Birhihnah neh ka birhih akhaw kamah m'vuei tih ka rhih nawn te khaw kamah taengah thoeng.
Obistinjuje se moje strahovanje, snalazi me, evo, čega god se bojah.
26 Ka dingsuek pawt tih ka mong pawh, ka duem pawt vaengah khoponah ha thoeng,” a ti.
Pokoja ni mira meni više nema, u mukama mojim nikad mi počinka.”
