< Jame 4 >

1 Nangmih khuikah caemthoh te me lamkah lae, rhalthohnah me lamkah lae? He lamkah moenih a? Nangmih omthenbawnnah lamkah ni namamih kah pumrho dongah na vathoh uh.
第四項 惡慾及び種々の缺點に對する意見。 汝等の中に於る軍と争とは何處よりか來れる、汝等が五體の中に戰へる其慾よりに非ずや。
2 Na hue uh dae na dang uh moenih, na ngawn uh dae na thatlai uh. Hmuh hamla na coeng uh pawt dongah na hnuei uh thae tih na tloek uh thae. Na bih uh pawt dongah na khueh uh pawh.
汝等が貪りて得ず、殺し妬みて取る事能はず、争ひ戰ひて得る事なきは願はざるが故なり。
3 Na bih uh dae namamih kah omthenbawnnah neh hnonah ham voek na bih dongah na dang uh pawh.
願ひて受けざるは、慾の為に費さんとして惡く願ふが故なり。
4 Samphaih rhoek aw, Diklai sanaep tah Pathen kah thunkha ni tila na ming uh moenih a? Diklai kah paya la om ham a ngaih long tah Pathen kah rhal ni a saii coeng.
姦淫者よ、此世に對する愛情は神の仇となるを知らずや、然れば誰にもあれ、此世の友たらんとする人は皆神の仇となる。
5 Cacim loh, “Mueihla te mamih ah khosak sak ham uetnah neh a rhingda,” a ti te vapsa la na poek uh.
汝等聖書の云へる事を徒なりと思ふか、神は汝等に宿らせ給ひし霊を妬むまでに望み給ふ、
6 Tedae lungvatnah muep a paek dongah, “Pathen loh buhueng aka pom uh te a pakai tih tlayae te lungvatnah a paek,” a ti.
尚大いなる恩寵を賜へばこそ、「神は傲慢なる者に逆らひ、謙遜なる者に恩寵を賜ふ」とは云へるなれ。
7 Te dongah, Pathen taengla boe na ngai uh tih rhaithae te na tungkha uh daengah ni nangmih taeng lamloh a rhaelrham eh.
此故に汝等神に歸服して惡魔に逆らへ、然らば惡魔は汝等より退くべし。
8 Pathen taengla yoei uh lamtah nangmih taengla ha yoei bitni. Tholh kut te cilpoe uh lamtah thinko Cikcok te ciim uh laeh.
神に近づき奉れ、然らば神は汝等に近づき給はん。罪人よ、手を潔めよ、二心の者よ、心を清らかにせよ。
9 Cip uh lamtah, nguek uh lamtah rhap uh laeh. Na nueih te ngueknah la, omngaihnah te kothaenah la poeh saeh.
痛悔して歎き且泣け、汝等の笑は歎となり、汝等の喜は悲と成れ、
10 Boeipa hmaiah na tlarhoel uh daengah ni nangmih te m'pomsang eh.
主の御前に謙れ、然らば主汝等を高め給はん。
11 Khat neh khat yan uh thae boeh. Manuca rhoek, a manuca aka yan, manuca te lai aka thui tah olkhueng ni a yan tih olkhueng ni lai a tloek thil. Olkhueng te lai na tloek thil uh coeng dae laitloekkung loh olkhueng aka rhoihkung la na om uh moenih.
兄弟等よ、相譏る事勿れ、兄弟を譏る者或は兄弟を是非するものは、律法を譏り律法を是非する者なり。若律法を是非せば、是律法の履行者に非ずして、其審判者たるなり。
12 Olrhikung neh laitloekkung tah pakhat ni. Amah loh khang ham neh a paci sak ham coeng thai. Tedae imben lai aka tloek thil nangmih te u nim.
抑救ひ得べく亡ぼし得べき立法者審判者は唯一にて在す、
13 “Tihnin neh thangvuen ah hekah kho la n'cet vetih kum khat a thok hil hno n'yoih ni, n'dang ni,” aka ti rhoek te maerhae coeng.
然るに汝誰なれば近き者をば是非するぞ。然て今、我等今日明日何某の町に往き、一年の間其處に留り、商売して利を得んと言ふ者よ、
14 Nangmih loh thangvuen kah na hingnah te metla a om khaw na hmat uh moenih. Tuihu loh kolkalh ah phoe tih a cing banglam ni na om uh.
汝等は明日何事のあるべきかを知らざるに非ずや。
15 “Boeipa loh a ngaih tih ng'hing uh atah he khaw, ke khaw n'saii uh van bitni,” na ti uh mako.
蓋汝等の生命は何ぞや、暫く見ゆる靄にして、終には消失するものなり。汝等宜しく之に代へて、我等若主の思召ならば又は生くるならば、此彼を為さんと言ふべし。
16 Namamih kah oekhlawnnah neh na pomsang uh coeng dae tebang hoemdamnah boeih tah a thae lamni a om.
然るに汝等は今驕りて自ら誇れり、斯の如き誇は総て惡事なり。
17 Te dongah a then saii ham a ming tih a saii pawt dongah anih ham tholhnah la a om pah.
故に人、善の行ふべきを知りて之を行はざれば罪と成るなり。

< Jame 4 >