< Habakkuk 1 >

1 He olrhuh he tonghma Habakkuk loh a dang.
Proroštvo koje vidje prorok Habakuk.
2 BOEIPA aw me hil nim bomnah kam bih lahve? Na hnatun pawt dongah kuthlahnah te namah taengla ka pang dae nan khang pawh.
Dokle ću, Jahve, zapomagati, a da ti ne čuješ? Vikati k tebi “Nasilje!” a da ti ne spasiš?
3 Balae tih kai he boethae he nan hmuh sak tih ka hmai ah thakthaenah, rhoelrhanah neh kuthlahnah he nan paelki sak. Te dongah tuituknah om tih olpungkacan khaw puek coeng.
Zašto mi nepravdu iznosiš pred oči, zašto gledaš ugnjetavanje? Pljačka je i nasilje preda mnom. Raspra je, razmirica bjesni!
4 Te dongah olkhueng he dap tih tiktamnah he a yoeyah la cet pawh. Halang loh a dueng te a dum dongah laitloeknah he a haeh la cet.
Zakon je izgubio snagu, a pravda se ni načas ne pomalja. Da, zlikovac progoni pravednika, pravo je stoga izopačeno.
5 Namtom rhoek te hmu lamtah paelki laeh. Ngaihmang sak laeh, ngaihmang sak laeh. Namah tue kah aka thoeng khoboe he a daek vaengah na tangnah uh mahpawh.
Obazrite se na narode, pogledajte, čudite se, zapanjite! Jer u vaše dane činim djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko ispriča.
6 Namtom ah aka khahing Khalden te ka thoh ngawn coeng ne. Te dongah amah kah pawt khaw dungtlungim pang ham tah khohmuen hoengpoeknah ah cet paitok lah ko.
Da! Evo dižem Kaldejce, narod divlji i naprasit što nadire širom zemlje da obitavališta otme tuđa.
7 Anih tah a rhimom tih a rhih khaw om. Amah lamloh a laitloeknah neh a boeimangnah khaw a khuen.
On je strašan i jezovit, od njega samog izlazi njegovo pravo i njegov ponos.
8 A marhang te kaihlaeng lakah loe tih hlaemhmah uithang lakah a lai haat. A marhang caem rhoek a pet uh vaengah a marhang caem loh a hla lamkah khaw a pha uh tih caak hamla aka paco atha bangla ding uh.
Konji su mu brži od leoparda, hitriji od vukova uvečer; jahači mu poskakuju, stižu izdaleka, ustremljeni k'o orlovi da plijen proždru.
9 Kuthlahnah ham a pum la lambong neh cet uh. A maelhmai te khothoeng la a khueh uh tih laivin bangla tamna a kuk uh.
Svi će doći rad' grabeža, lica im žegu k'o istočni vjetar, grabe roblje kao pijesak!
10 Anih loh manghai rhoek te a soehsal tih boeica rhoek khaw anih taengah nueihbu la poeh. Anih tah hmuencak takuem ah a luem dongah laipi a hmoek tih hmuencak te a loh.
Taj se narod kraljevima ruga, podsmjehuje knezovima, poigrava se svim utvrdama, nasipa zemlju i zauzima ih.
11 Mueihla loh a hil tih a pah vaengah amah thadueng te a pathen la aka ngai te tah boe coeng.
Tad se k'o vjetar okrenu i ode, zlikovac komu je snaga bog postala.
12 Ka Pathen BOEIPA, ka hlangcim namah he hlamat lamkah moenih a? BOEIPA te ka duek sak uh thai mahpawh. Laitloeknah ham amah na khueh tih aka toel ham khaw amah te lungpang la na khueng.
Nisi li od davnih vremena, Jahve, Bože moj, Sveče moj? Ti koji ne umireš! Ti si, Jahve podigao ovaj narod radi pravde, postavio ga, Stijeno, da kažnjava.
13 Mik he cil lamloh boethae te a hmuh tih na noeng mueh thakthaenah te a paelki. Balae tih hnukpoh rhoek te na paelki, halang loh amah lakah aka dueng a dolh vaengah na ngam?
Prečiste su tvoje oči da bi zloću gledale. Ti ne možeš motriti tlačenja. Zašto gledaš vjerolomce, šutiš kad zlikovac ništi pravednijeg od sebe?
14 Te dongah hlang he tuitunli kah nga bangla na saii tih rhulcai bangla anih soah aka taem khaw tal.
Postupaš s ljudima k'o s morskim ribama, k'o s gmazovima što nemaju gospodara!
15 A pum la vaih neh a doek tih a soh neh a hoi, a lawk neh a kol. Te dongah a kohoe tih omngaih van.
On ih sve lovi na udicu, izvlači ih mrežom, pređom ih skuplja i tako se raduje i likuje.
16 Te dongah a soh taengah te a nawn tih a lawk taengah te a phum. Te long te a khoyo a ul pah tih a buh a tham a kom pah.
Stog žrtvuje mreži svojoj, pali tamjan svojoj pređi jer mu pribavljaju zalogaj slastan, hranu pretilu.
17 He dongah nim a lawk te a soh a duen vetih sainoek bangla namtom ngawn ham te lungma a ti pawt eh?
Valja li, dakle, da neprestano poteže mač i kolje narod nemilice?

< Habakkuk 1 >