< Suencuek 33 >
1 Te vaengah Jakob loh a mik huel tih a sawt hatah Esau neh a taengkah hlang ya lite tarha a pawk pah. Te dongah camoerhoek te Leah taengah khaw, Rakhel taengah khaw, a imom rhoi taengah a rhek.
Jakov podiže oči i opazi gdje dolazi Ezav i s njime četiri stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu među Leu, Rahelu i dvije sluškinje;
2 Te phoeiah salnurhoek neh amih kah a ca rhoek a lamhma sak tih Leah neh a rhoekloha hmaithawn. Rakhel neh Joseph te lamhnuklaa khueh.
postavi sluškinje i njihovu djecu na čelo; iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga.
3 Te phoeiah amahte amih hmai la cet tih a maya taeng a pha due diklai la voei rhih bakop.
Sam prođe naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primače svome bratu.
4 Tedae anihte doe ham Esau yong tih a rhawn ah a kop uh rhoi, mok uh rhoi tih rhap rhoi.
Ezav mu potrča u susret. Zagrli ga padnuvši mu oko vrata, poljubi ga i zaplaka.
5 Te vaengah a dan hatah hutarhoek neh camoe rhoek te a hmuh tih, “Nang taengkahrhoek he u rhoek lae?” a tinah dae, “Pathen loh na sal taengah n'rhen nah camoe rhoek ni,” a ti nah.
Onda podiže oči i vidje žene i djecu. “Tko su ovi s tobom?” - zapita. On odgovori: “Djeca kojom je Bog obdario tvoga slugu.”
6 Te vaengah a salnurhoek neh a ca rhoek te thoeih uh tih bakop uh.
Potom naprijed stupe sluškinje sa svojom djecom te se duboko naklone.
7 Te phoeiah Leah neh a carhoek khaw thoeih uh tih a bakop uh vaengah Joseph neh Rakhel khaw thoeih tih bakop rhoi.
Naprijed stupi i Lea sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed Josip i Rahela te se duboko naklone.
8 Te dongah Esau loh, “Lambong boeih ka hum he, metlam na om te,” a ti nah. Te dongah, “Ka boeipa mik ah mikdaithen dang ham ni,” a ti nah.
Ezav upita: “Što kaniš sa svom ovom povorkom što sam je sreo?” Odgovori: “Naći naklonost svoga gospodara.”
9 Tedae Esau loh, “Ka mana, kamah taengah muep om ta; namah taengkah te namah ham om saeh,” a ti nah.
Ezav odgovori: “Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi što je tvoje.”
10 Jakob loh, “Pawh, na mikhmuh ah mikdaithen la ka tueng mai khaming. Na maelhmai he Pathen maelhmai a hmuh bangla kam hmuh. Kai nan moeithen banghui la ka kut lamkah ka khosaa he lo mai.
A Jakov reče: “Nemoj tako! Ako sam našao naklonost u tvojim očima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, što si me ljubezno primio, kao da gledam lice Božje.
11 Pathen loh kai n'rhen tih kai ham a cungkuem a khueh dongah kai kah yoethennah nang taengla kang khuen te doe mai,” a tinah tih amh te a hloep daengah a doe pah.
Zato prihvati moj dar što sam ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega.” Kako ga je uporno nagovarao, Ezav prihvati.
12 Te phoeiah, “Ceh, cet uh pawn sih lamtah nang hnuk ah ka lo eh?,” a ti nah.
“Pođimo na put”, reče Ezav, “i ja ću s tobom putovati.”
13 Tedae Jakob loh, “Ka boeipa camoerhoek te mongkawt uh pueng tih ka taengah boiva neh saelhung cacun khaw om tilana ming. Amihte hnin at ah rhenten kam vai koinih boiva loh boeih duek uh ni.
Ali mu on odvrati: “Zna moj gospodar da su djeca nejaka. Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje: ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.
14 Ka boeipate a sal hmai ah ana cet mai saeh. Kai tah ka mikhmuh kah bitat dongkah khokan neh, camoe rhoek kah khokan neh, vawlhvawlh kang khool vetih Seir kah ka boeipa taeng hil ka lo eh?,” a ti nah.
Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja ću ići polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k svome gospodaru u Seir.”
15 Te dongah Esau loh, “Ka pilnam he nang taengah ka khueh mai eh ne,” a ti nah. Tedae, “Balae tih, ka boeipa kah mikhmuh ah mikdaithen ka dang mai mako,” a ti nah.
Onda reče Ezav: “Da ti barem ostavim nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze.” Ali on odgovori: “Čemu to? Neka ja samo nađem milost u očima svoga gospodara!”
16 Te dongah Esau khaw amah tekah khohnin ah amah longpuei ah Seir la bal.
Tako se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,
17 Tedae Jakob loh Sukkoth la cet tih amah ham im a sak phoeiah a boiva ham pohlip a saii. Te dongah te hmuen mingte Sukkothlaa khue.
dok je Jakov otišao u Sukot, gdje sebi sagradi kuću, a svom blagu podigne staje. Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.
18 Te phoeiah Jakob loh Paddanaram lamloh hlah uh. Kanaan diklai Shekhem khopuei te sadinglaa pha tih khopuei imdan ah rhaeh.
Došavši tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad Šekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj šator pred gradom.
19 Te vaengah a dap tuk hmuen te Shekhem napa Hamor carhoek kut lamkah khamyairhoek te tangka yakhat neh a lai.
A komad zemlje na kojoj je postavio svoj šator kupi od sinova Hamora, Šekemova oca, za stotinu kesita.
20 Te dongah hmueihtuk pahoi a suem tih El Elohim Israel a sui.
Tu podiže žrtvenik i nazva ga “El, Bog Izraelov”.