Suencuek 32
1 Tedae Jakob loh amah longpuei aha caeh hatah anih te Pathen kah puencawn rhoek a doe uh.
Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izađu anđeli Božji.
2 Tedae Jakob loh amih te a hmuh vaengah, “Hekah he Pathen kah rhaehhmuen ni,” a ti tih tekah hmuen ming te Mahanaima sui.
Kad ih Jakov opazi, reče: “Ovo je Božje taborište!” Zato nazva ono mjesto Mahanajim.
3 Te phoeiah Jakob loh Edom kho, Seir khohmuen la a maya Esau taengah a hmai la puencawn rhoek te a tueih.
Jakov pošalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u zemlju Seir, u Edomsku pustaru,
4 Te vaengah amih tea uen tih, “Ka boei Esau taengah he he thui pah. Na sal Jakob tah Laban taengah ka bakuep tih tahae duela ka uelh.
i naloži im: “Ovako ćete reći mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov poručuje ti: Boravio sam kod Labana i dosad se ondje zadržao.
5 Te phoeiah kai taengah vaito neh laak boiva khaw, sal neh salnu khaw om. Na mikhmuh ah mikdaithen dang hamla ka boeipa taengah aka puen la kai n'tueih,’ ti nah,” a ti nah.
Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluškinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li našao naklonost u njegovim očima.'”
6 Tedae puencawnrhoek te Jakob taengla maeluh tih, “Na maya Esau taengla ka cet uh coeng, te nangte doe ham a taengkah hlang ya li neh halo coeng,” a ti na uh.
Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: “Bili smo kod tvoga brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa četiri stotine momaka.”
7 Te vaengah Jakob loh bahoenga rhih tih amah te a te daengdaeh uh. Te dongah a taengkah pilnam te khaw, boiva khaw, saelhung khaw, kalaukrhoekkhaw rhoi nit laa tael.
Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao.
8 Te khaw Esau loh rhoi at tea paan tiha ngawn atah rhoi at aka om te khaw rhalyong la om saeh a ti dongah ni.
Računao je: ako Ezav naiđe na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor mogao spasiti.
9 Te phoeiah Jakob loh, “Kai taengah namah khohmuen neh na pacaboeina taengla bal lamtah nang te kan hoeikhang sak ni,” aka ti a pa Abraham kah Pathen neh a pa Isaak kah BOEIPA Pathen,
Onda se Jakov pomoli: “O Bože oca moga Abrahama! Bože oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u svoj rodni kraj, i ja ću ti biti dobrostiv!'
10 Sitlohnah cungkuem neh uepomnah cungkuem te na salpa taengah nan saii ham tah rhaidaeng. Ka cunghol neh Jordan he ka kat ngawn dae rhoi nit la ka lo coeng.
Nisam vrijedan sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TÓa samo sam sa svojim štapom nekoć prešao ovaj Jordan, a sad sam narastao u dva tabora.
11 Ka maya kut lamloh, Esau kut lamkah kai n'huul mai dae. Anih te ka rhih, halo vetih camoerhoek neha manu rhoek khaw, kamah khaw n'ngawn ve.
Izbavi me od šaka moga brata, od šaka Ezavovih! Inače se bojim da bi mogao doći i umlatiti i mene, i majke, i djecu.
12 Tedae namah loh, 'Hoeikhang ham khaw nang te kan hoeikhang sak vetih nang kah tiingan te tuitunli kah laivin bangla ka khueh vetih tae thai mahpawh,’ na ti,” tila thangthui.
Ti si rekao: 'Obilnim ću te dobrima obasipati i tvoje potomstvo umnožiti poput pijeska u moru koji se ne da prebrojiti zbog množine.'”
13 Te dongah teahte khoyin puet rhaeh. A kut aha khuen te khaw a maya Esau ham khosaa la,
Ondje provede onu noć; a onda, od onog što je imao pri ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu:
14 Maae a la yahnih neh maaetal pumkul, tumanu yahnih neh tutal pumkul.
dvjesta koza i dvadeset jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
15 Kalauk cacunte a carhoek hmaihneh thumkip, vaito a la likip neh vaitotal pumrha, laak a la pumkul neh laaktal pumrha,” a paek.
trideset deva dojilica s njihovim mladima; četrdeset krava i deset junaca; dvadeset magarica i deset magaraca.
16 Te phoeiah tuping, tupingte amah loh a salrhoek kut aha tloeng tih a salrhoek te,” Kai hmai ah cet lamtah tuping laklo neh tuping laklote hnalak khueh uh,” a ti nah.
Stado po stado preda svojim slugama. Onda reče svojim slugama: “Idite preda mnom, ali držite razmak među stadima!”
17 Te phoeiah lamhma taengah, “Ka maya Esaute na hum uh tih, 'Nang ulae? Melamna caeh eh? Na hmaikahrhoek he u kah lae a ti tih n'dawt vaengah,
A prvom izda naredbu rekavši: “Kad te sretne moj brat Ezav pa te upita: 'Čiji si ti? Kamo ideš? Čije je ovo pred tobom?'
18 'Na sal Jakob kah ni. Hekah he ka boeipa Esau taengah khosaa la ham pat tih amah khaw kaimih hnukkah halo ke,’ ti nah,” a ti tih a uen.
odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji šalje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'”
19 Te phoeiaha pabae te khaw, a pathum te khaw, tuping hnukah aka cet boeih te khaw, “Nangmih khaw Esau neh na hum uh vaengah hekah olka he thikat la thui uh lamtah,
Tako je naredio i drugome, pa trećemu i svima drugima koji su išli za stadima: “Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš.
20 nang kah sal Jakob khaw kaimih hnukah om ke,’ na ti uh ni,” a ti tih a uen. Ba dongah tikoinih ka mikhmuh kah aka pongpa khosaa neh a hmai ka saak pah vetih, te phoeiah tah a maelhmai ka hmuh vaengah kai maelhmai khaw a hlam khaminga ti.
Još mu dodaj: 'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'” Mislio je naime: “Ako ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suočim, možda će mi oprostiti.”
21 Te dongah khosaate a hmai laa caeh sak. Tedae amah tah rhaehhmuen ah hlaem at rhaeh pueng.
Tako darovi krenu naprijed, dok je on ostao one noći u taborištu.
22 Tedae tekah khoyin ah thoo tih a yuu rhoi neh a salnu rhoi khaw, a carhoek hlai at te khaw a loh tih Jabbok lamkai ah a kat puei.
One noći on ustane, uzme svoje obje žene, obje svoje sluškinje i svoje jedanaestero djece te prijeđe Jabok preko gaza.
23 Amihte khawa khuen tiha thak phoeiah amah taengah aka om rhoek te khaw soklonglaa tueih.
Prebacivši njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo što bijaše njegovo.
24 Te vaengah Jakob te amah bueng la a cul coeng dongah anih te hlang pakhat loh khothaih tom duea hnueih.
Jakov ostane sam. I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula.
25 Tedae anih te ka na pawh tilaa hmuh vaengah Jakob kah a hlit tea koi pah tih anih te a hnueih pangthuem Jakob kah a hlit te voeng nong.
Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali.
26 Te vaengah, “Khothaih loh n'kae coeng tih kai n'hlah laeh,” a tinah hatah Jakob loh, “Kai he yoethen nan paek hlan atah nang khaw kan hlah mahpawh,” a ti nah.
Potom reče: “Pusti me jer zora sviće!” Ali on odgovori: “Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.”
27 Te dongah amah la, “Nang mingte balae,” a tinah hatah, “Jakob,” a tinah dae,
Nato ga onaj zapita: “Kako ti je ime?” Odgovori: “Jakov.”
28 “Na mingte Jakob ti voel boel lamtah Pathen neh hlangrhoek tena hnueih tihna na coeng dongah Israel ti laeh,” a ti nah.
Onaj reče. “Više se nećeš zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.”
29 Te phoeiah Jakobloh a dawt tih, “Na ming te thui lah,” a tinah hatah, “Ka ming he ba ham lae nan dawt,” a tinah tih anih te yoethen pahoi a paek.
Onda zapita Jakov: “Reci mi svoje ime!” Odgovori onaj: “Za moje me ime ne smiješ pitati!” I tu ga blagoslovi.
30 Te dongah Jakob loh, “Pathen maelhmai tea hmai lamloh hmuh coeng dae ka hinglu huul uh,” a ti dongah tekah hmuen mingte Peniela sui.
Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reče - “Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh.”
31 Tedae Penuel tea poeng vanneh a soah khomik thoeng. Anih khaw a hlit dongah cungdo phai.
Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka.
32 Te dongah Israel ca rhoek loh a hlit dongkah tharhui thanal te tihnin due ca uh pawh. Jakob kah tharhui thanal ah aka om a hlit tea koi pah coeng.
Zato Izraelci do današnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu što se nalazi na bedrenom zglobu, budući da je Jakovljev bedreni zglob bio iščašen u kukovnoj tetivi.
