Ezekiel 7
1 BOEIPA ol kai taengla ha pawk tih,
Potom doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:
2 “Nang hlang capa aw ka Boeipa Yahovah loh Israel khohmuen kah a bawtnah ham he ni a. thui. Khohmuen a hmoi pali, pali ah a bawtnah ha pawk coeng.
Sine èovjeèji, ovako kaže Gospod Gospod za zemlju Izrailjevu: kraj, doðe kraj na èetiri strane zemlji.
3 A bawtnah he nang soah a pai coeng dongah ka thintoek he nang taengla kan tueih ni. Na khosing bangla nang lai kan tloek vetih namah kah tueilaehkoi boeih te namah taengah kan thung ni.
Doðe ti kraj, i pustiæu gnjev svoj na te, i sudiæu ti po putovima tvojim i obratiæu na te sve gadove tvoje.
4 Nang te ka mik long khaw n'rhen pawt vetih lungma ka ti mahpawh. Tedae na khosing te namah taengah kam paek vetih namah kah tueilaehkoi te namah khui ah thoeng ni. Te vaengah BOEIPA kamah he nam ming bitni.
I oko moje neæe te požaliti, niti æu se smilovati, nego æu putove tvoje obratiti na te, i gadovi æe tvoji biti usred tebe, i poznaæete da sam ja Gospod.
5 “Ka Boeipa Yahovah loh he ni a. thui. Yoethae lah pakhat kah yoethae thoeng he.
Ovako veli Gospod Gospod: zlo, jedno zlo, evo ide.
6 A bawtnah ha pawk coeng. A bawtnah ha pawk coeng. Haenghang tih nang taengla ha pawk coeng ke.
Kraj doðe, kraj doðe, usta na te, evo doðe.
7 Khohmuen kah khosa nang soah cangen la ha thoeng coeng lah ko. Soekloeknah a tue khohnin ha pawk tom coeng tih tlang kah omngaihnah tal coeng.
Doðe jutro tebi, stanovnièe zemaljski, doðe vrijeme, približi se dan, kad æe biti polom a ne jeka gorska.
8 Ka kosi he nang soah a yoei la ka lun pawn vetih ka thintoek he nang taengah ni ka hong eh. Na khosing bangla nang soah lai ka tloek vetih namah tueilaehkoi boeih te nang taengah kam paek ni.
Sada æu odmah izliti jarost svoju na te, i navršiæu gnjev svoj na tebi, i sudiæu ti po tvojim putovima, i obratiæu na te sve gadove tvoje.
9 Ka mik loh rhen pawt vetih lungma ka ti mahpawh. Na khosing bangla nang te kan thuung vaengah namah kah tueilaehkoi te namah khui ah om ni. Te vaengah BOEIPA kamah loh ka ngawn te na ming bitni.
Neæe žaliti oko moje, niti æu se smilovati, daæu ti po putovima tvojim, i gadovi æe tvoji biti usred tebe, i poznaæete da sam ja Gospod, koji bije.
10 “Khohnin ha pai coeng he, cangen khaw yulh coeng he. Conghol loh khooi tih althanah khaw muem coeng.
Evo dana, evo doðe, jutro nasta, procvate prut, ponositost napupi.
11 Kuthlahnah tah halangnah conghol dongah poe. Tedae amih khuikah te a hong ni, a hlangping khuikah khaw a honghi, a boei khuikah a honghi, amih kah rhahlung rhaengsae khaw a hong ni.
Nasilje naraste prut bezakonja, niko neæe ostati od njih ni od mnoštva njihova ni od buke njihove, niti æe biti naricanja za njima.
12 A tue ha pawk coeng tih khohnin loh ha pai coeng. Aka lai loh a kohoe boel saeh lamtah aka yoi khaw nguekcoi boel saeh. A hlangping boeih soah a thinsa coeng.
Doðe vrijeme, prispje dan; ko kupuje neka se ne raduje, i ko prodaje neka ne žali, jer æe doæi gnjev na sve ljudstvo njihovo.
13 Aka yoi kah hnoyoih te a hing la a hing uh khui khaw koep mael pawh. A hlangping boeih ham a mangthui te lat mahpawh te. Hlang he amah kathaesainah dongah a hingnah talong thai mahpawh.
Jer ko prodaje, neæe opet doæi do onoga što proda, ako i ostane živ; jer utvara za sve mnoštvo njihovo neæe se vratiti natrag, i niko se neæe okrijepiti bezakonjem svojim da saèuva život svoj.
14 “A cungkuem te soepboe ham olueng te a ueng thil. Tedae a hlangping boeih sokah ka thinsa dongah ni caemtloek la a caeh pawh.
Zatrubiše u trube, i spremiše sve; ali nema nikoga da izaðe u boj, jer se gnjev moj raspalio na sve ljudstvo njihovo.
15 Tollong ah cunghang neh im ah duektahaw neh khokha om. Lohma kah te cunghang dongah duek vetih khopuei kah te khokha neh duektahaw loh a dolh ni.
Napolju maè, a unutra pomor i glad; ko bude u polju, poginuæe od maèa; a ko bude u gradu, njega æe glad i pomor proždrijeti.
16 Amih hlangyong rhoek tah loeih uh suidae tlang ah kolrhawk vahui bangla om uh ni. Hlang boeih he amamih kathaesainah dongah kawk uh ni.
A koji ih uteku, izbaviæe se i biæe po gorama kao golubovi iz dolina, svi æe uzdisati, svaki za svoje bezakonje.
17 Kut khaw boeih kha vetih khuklu khaw tui la boeih poeh ni.
Sve æe ruke klonuti i sva æe koljena postati kao voda.
18 Tlamhni a vah uh vetih amih te tuennah loh a thing ni. Maelhmai boeih te yah neh om vetih a lu boeih te lungawng la om ni.
I pripasaæe oko sebe kostrijet, i drhat æe ih popasti, i na svakom æe licu biti stid, i sve æe im glave biti æelave.
19 A ngun tollong la a voeih uh vetih a sui te pumom bangla om ni. A ngun neh a sui loh amih a huul ham a coeng moenih. BOEIPA kah thinpom khohnin ah amih kah hinglu te cung pawt vetih amih bung khaw hah mahpawh. Amih kathaesainah tah hmuitoel la om coeng.
Srebro æe svoje pobacati po ulicama, i zlato æe njihovo biti kao neèistota; srebro njihovo i zlato njihovo neæe ih moæi izbaviti u dan gnjeva Gospodnjega; neæe nasititi duše svoje niti æe napuniti trbuha svojega, jer im je bezakonje njihovo spoticanje.
20 Amih kah kirhang cangen te a hoemdamnah ham a khueh. Tedae amih kah tueilaehkoi neh a sarhingkoi tah a muei la amah taengah a saii uh. Te dongah amih te pumom la ka khueh.
Jer slavni nakit svoj obratiše na oholost, i naèiniše od njega likove gadova svojih, gnusobe svoje; zato uèinih da im je neèistota.
21 Kholong kut ah maeh la, diklai halang taengah kutbuem la ka paek ni. Te vaengah anih te a poeih rhoe a poeih uh ni.
I daæu ga u ruke inostrancima da ga razgrabe, i bezbožnicima na zemlji da je plijen, i oskvrniæe ga.
22 Ka maelhmai te amih lamloh ka mangthung vaengah ka khoem duen te a poeih uh. A khuila dingca rhoek kun uh vetih a poeih uh ni.
I odvratiæu lice svoje od njih, i oskvrniæe svetinju moju, i uæi æe u nju lupeži i oskvrniæe je.
23 “Khohmuen he thii kah laitloeknah bae tih khopuei he kuthlahnah a khawk coeng dongah thirhui saii uh laeh.
Naèini verige, jer je zemlja puna krvnoga suda, i grad je pun nasilja.
24 Namtom kah boethae te ka thoeng sak vetih amih kah im te a huul uh ni. Hlangtlung kah hoemdamnah te ka paa sak vetih a rhokso te a poeih uh ni.
Zato æu dovesti najgore izmeðu naroda da naslijede kuæe njihove, i ukinuæu oholost silnijeh, i sveta mjesta njihova oskvrniæe se.
25 Mitmoengnah a pai dongah ngaimongnah tlap uh cakhaw dang uh mahpawh.
Ide pogibao; oni æe tražiti mira, ali ga neæe biti.
26 Lucik soah lucik pai vetih olthang soah olthang om ni. Tonghma lamkah mangthui tlap cakhaw khosoih lamkah olkhueng neh patong rhoek kah cilsuep khaw paltham ni.
Nevolja za nevoljom dolaziæe, i glas za glasom stizaæe; i oni æe tražiti utvaru od proroka; zakona æe nestati u sveštenika i svjeta u staraca.
27 Manghai te nguekcoi vetih khoboei loh khopong ni a. bai eh. Khohmuen kah pilnam kut khaw hlinghlawk vetih a khosing bangla amih te ka saii ni. Amamih laitloeknah dongah amamih te lai ka tloek vaengah BOEIPA kamah te m'ming uh bitni,” a ti.
Car æe tužiti, i knezovi æe se obuæi u žalost, i ruke narodu zemaljskom drktaæe; uèiniæu im po putovima njihovijem i sudiæu im prema sudovima njihovijem; i poznaæe da sam ja Gospod.
