< Solomon Laa 5 >

1 Ka tanuh, ka hamh ih tangla, kaimah ih takha thungah kang zoh boeh; Kaimah ih myrrh hoi hmuihoih to ka sinh; kaimah ih khoitui hoi khoiphae to ka caak boeh; kaimah ih misurtui hoi tahnutui to ka naek boeh; Thendoeng ampuinawk ih lok Aw ampuinawk, caa oh loe, nae oh; ue, Aw ka tlangai, kamhah ah nae ah.
Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!
2 Kai loe ka iih, toe ka palung loe hak; ka tlangai ih lok mah thok to takhuek khing; ka tanuh, ka tlangai, kai ih pahuu, coek koi om ai, kai hanah thok to na paong pae ah; ka lu loe dantui hoiah suih moe, ka sam doeh aqum ih tamai tui hoiah ka suih boih boeh, tiah ang naa.
Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: “Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi.”
3 Khukbuen to kang khring boeh, kawbangmaw kang khuk let han? Khok doeh ka pasaeh boeh, kawbangmaw kam hnongsak let han?
“Svukla sam odjeću svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?”
4 Ka tlangai mah thokbuem hoiah a ban to payangh; anih nuiah palung ka nat.
Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.
5 Ka tlangai thok paongh pae hanah kang thawk; ka ban hoiah myrrh tui to ca moe, hmuihoih myrrth tui loe ka banpazung hoiah thok takraenghaih ahmuen khoek to long tathuk.
Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteče niz prste na ručku zavora.
6 Ka tlangai han thok ka paongh pae, toe ka tlangai loe om ai, caeh ving boeh; a lok ka tahngaih moe, ka tlangai to ka pakrong, toe ka hnu ai boeh; a thuih ih lok mah kai palung ang phosak; anih to ka pakrong, toe ka hnu ai; ka kawk cadoeh na pathim ai boeh.
Otvorih dragome svome, ali on se već bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao.
7 Vangpui takui misatoep kaminawk mah kai ang hnuk o naah, ang boh o moe, nganbawh kana ang paek o; sipae toepkungnawk mah ka mikhmai khukhaih kahni to ang lak pae o ving.
Sretoše me čuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli čuvari zidina.
8 Aw Jerusalem canunawk, ka tlangai to na hnuk o nahaeloe, nang poek loiah ka zaisut boeh, tiah thuih pae hanah, lok kang thuih o.
Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako nađete dragoga moga, što ćete mu reći? Da sam bolna od ljubavi.
9 Aw nang loe nongpatanawk boih thungah kranghoih koek ah na oh, na tlangai loe tipongah minawk pongah kranghoih kue loe? Kaicae khaeah nang thuih ih lok baktih toengah, tipongah maw na tlangai loe minawk pongah krang a hoih kue?
Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša među ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ?
10 Ka tlangai loe ngan to dawk moe, ngan doeh amling hup, anih loe kami sang hato thungah ahmin amthang koek.
Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama.
11 Anih ih lu loe kaciim suitui baktih, a sam loe thah moe, pangaah baktiah amnum.
Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana.
12 Anih ih mik loe tahnutui hoiah kalong vapui ah tui kamhluh, pahuu hnik baktiah oh.
Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.
13 Anih ih tangbaeng loe hmuihoih tui kamsong iihkhun hoi hmuihoih apawk baktiah oh; anih ih pahni loe myrrh hmuihoih tui hoiah bawh ih lili pawk baktiah oh.
Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče.
14 Anih ih ban loe beryl thlung hoi sak ih sui bantuek baktiah oh, a takpum loe atho kaom thlung kathim sapphire hoi pathoep het ih tasaino baktiah oh.
Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima.
15 A khoknawk loe kaciim suitui pongah pahungh ih, thlung kanglung tung baktiah oh; a krang loe Lebanon baktih, kahoih koek sidar thing baktiah oh.
Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.
16 Anih ih pakha loe luep; ue, anih loe palung han koiah oh. Aw Jerusalem canunawk, anih loe ka tlangai hoi kam pui ah oh.
Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske.

< Solomon Laa 5 >