< Saam 95 >
1 Angzo oh, Angraeng khaeah anghoehaih laa to sah o si; aicae pahlonghaih lungsong khaeah anghoehaih hoiah hang o si.
Dođite, kličimo Jahvi, uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2 Kawnhaih lokthuih hoiah a hmaa ah caeh o si loe, anih khaeah anghoehaih laa to sah o si.
Pred lice mu stupimo s hvalama, kličimo mu u pjesmama!
3 Angraeng loe lensawk Sithaw ah oh moe, sithawnawk boih nuiah Kalen koek Siangpahrang ah oh.
Jer velik je Jahve, Bog naš, Kralj veliki nad svim bogovima.
4 Kathuk long ahmuennawk loe anih ban ah oh; mae sangnawk doeh anih ih ni.
U njegovoj su ruci zemaljske dubine, njegovi su vrhunci planina.
5 Anih mah tuipuinawk to sak pongah, angmah ih hmuen ah oh; saoeng doeh a ban hoiah ni sak.
Njegovo je more, on ga je stvorio, i kopno koje načiniše ruke njegove.
6 Angzo oh, akuephaih hoiah bok o si; aicae sahkung Angraeng hmaa ah cangkrawn o si.
Dođite, prignimo koljena i padnimo nice, poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7 Anih loe aicae ih Sithaw ah oh; aicae loe angmah ih kasai qam ahmuen ah kaom kami, a ban thungah kaom tuu ah a oh o. Vaihniah a lok to na thaih o nahaeloe,
Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. O, da danas glas mu poslušate:
8 palungphui han tavet o nathuem ih baktih, praezaek ah raihaih tong naah tanoek ih baktiah, palung thah o sak hmah,
“Ne budite srca tvrda kao u Meribi, kao u dan Mase u pustinji
9 nam panawk mah kai ang tanoek o naah, ka sak ih hmuen to nihcae mah hnuk o, toe nihcae mah kai ang tanoek o.
gdje me iskušavahu očevi vaši premda vidješe djela moja.
10 Saning qui palito thung nihcae nuiah palung ka phui, Hae kaminawk loe poek amro kami, ka caehhaih loklam panoek ai kami ah oh o, tiah ka thuih.
Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj, pa rekoh: 'Narod su nestalna srca i ne promiču moje putove.'
11 To pongah palung ka phuihaih hoiah nihcae khaeah, Nangcae loe kang hakhaih ahmuen thungah na kun o thai mak ai, tiah lok ka thuih.
Stog se zakleh u svom gnjevu: 'Nikad neće ući u moj pokoj!'”