< Saam 88 >
1 Korah ih caanawk hanah saam laa. Katoeng kruek zaehoikung, Mahalath ah sak koi Heman Ezrahite ih Maskil. Ka pahlonghaih Angraeng Sithaw, nang khaeah aqum athun kang hangh.
Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu “Bolest”. Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana. Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
2 Lawk ka thuihaih nang khaeah pha nasoe; ka hanghaih lok na tahngai pae ah.
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
3 Ka hinghaih mah raihaih tong boeh moe, ka hinghaih taprong taengah phak boeh. (Sheol )
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju. (Sheol )
4 Kai loe tangqom thungah caeh kaminawk hoi nawnto ang kroek o hmaek boeh; tha tawn ai kami baktiah ni ka oh sut boeh.
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
5 Kadueh kaminawk salakah vah sut ih kami, kami hum moe, taprong ah pasong o ih baktiah, na ban thung hoiah na takhoe ving moe, anih to na panoek ai boeh.
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
6 Kathuk koek tangqom, kaving moe, kathuk parai tangqom thungah nang pasong.
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
7 Palung na phuihaih mah kai ang taeh; kai hae na tuiphunawk boih hoiah nang pacaekthlaek. (Selah)
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
8 Kam puinawk to nang lak pae ving; kai hae nihcae mah panuet hanah nang sak; kai nang paung caeng pongah, tasa bangah ka tacawt thai ai boeh.
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
9 Raihaih mah ka mik amrosak boeh; Angraeng, ni thokkruek nang kang kawk; nang khaeah ka ban kang payangh.
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
10 Kadueh kaminawk hanah dawnrai hmuen na sak pae han maw? Kadueh kaminawk angthawk o ueloe, nang to saphaw o tih maw? (Selah)
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
11 Nam lunghaih to taprong thungah thui o tih maw, to tih ai boeh loe na oepthohhaih to amrohaih thungah thui o tih maw?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
12 Na sak ih dawnrai hmuennawk to khoving thungah panoek o tih maw? Na toenghaih doeh pahnet thaih prae ah panoek o tih maw?
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
13 Toe Aw Angraeng, kai loe nang khaeah ka qah; akhawn bangah lawkthuihaih loe na hmaa ah phak boeh.
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
14 Angraeng, tipongah ka pakhra nang vah pae ving loe? Tipongah mikhmai nang hawk taak ving loe?
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
15 Kai loe nawkta nathuem hoi patang ka khang boeh moe, ka duek duih boeh; raihaih nang tongsak pongah kang pho sut boeh.
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
16 Palung na phuihaih mah kai ang kraeng khoep boeh; nang tongsak ih raihaih mah ang paro boeh.
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
17 To hmuennawk loe tuibaktiah ka taengah ni thokkruek angzoh o; kai hae nawnto ang takui o.
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno.
18 Palung ih kami hoi ampuinawk to kai khae hoi kangthla ah nang suek pae, kam puinawk loe vinghaih thungah oh o.
Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini.