< Saam 126 >
1 Kasang laa. Angraeng mah Zion kaminawk hoih let naah, kaicae loe amang baktiah ni ka oh o.
Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu.
2 Kaicae ih pakhanawk loe pahnuihaih hoiah koi moe, palainawk doeh anghoe laasakhaih hoiah koi o; to naah Sithaw panoek ai kaminawk mah, Angaeng mah nihcae hanah kalen parai hmuen sak pae boeh, tiah thuih o.
Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima.
3 Angraeng mah aicae hanah kalen parai hmuennawk to sak boeh, to pongah aicae loe anghoehaih hoiah koi o.
Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se.
4 Aw Angraeng, misong ah naeh ih kaicae hae, aloih bang ih vacongnawk baktiah, amlaemsak let ah.
Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju.
5 Mikkhraetui hoi tuh kaminawk loe, anghoehaih hoiah aat o tih.
Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem.
6 Qahhaih hoi atho kaom, cangtii tuk hanah caeh kaminawk loe, cangqui to sin o ueloe, anghoehaih hoiah amlaem o let tih.
Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.