< Nambar 35 >

1 Jeriko vangpui maeto bang, Jordan vapui taengah kaom, Moab azawn ah Angraeng mah Mosi khaeah,
エリコに近いヨルダンのほとりのモアブの平野で、主はモーセに言われた、
2 Israel kaminawk mah toep o ih prae thungah Levi kaminawk ohhaih vangpui hoi a taengah kaom ahmuennawk boih to paek ah.
「イスラエルの人々に命じて、その獲た嗣業のうちから、レビびとに住むべき町々を与えさせなさい。また、あなたがたは、その町々の周囲の放牧地をレビびとに与えなければならない。
3 Levi kaminawk loe to vangpuinawk thungah om o tih, vangpui taeng ih ahmuennawk loe maitaw, moinawk hoi a tawnh o ih hmuennawk suekhaih ahmuen ah om tih.
その町々は彼らの住む所、その放牧地は彼らの家畜と群れ、およびすべての獣のためである。
4 Levi kaminawk han paek ih vangpui taeng ih ahmuennawk loe, vangpui sipae hoi dong sangto kawksak han oh.
あなたがたがレビびとに与える町々の放牧地は、町の石がきから一千キュビトの周囲としなければならない。
5 Vangpui tasa bang hoi aluek, aloih, ni angyae hoi niduem bang to dong sang hnetto kakawk ah tah ah; vangpui loe a um ah om tih; vangpui taeng ih ahmuen loe to tiah om tih.
あなたがたは町の外で東側に二千キュビト、南側に二千キュビト、西側に二千キュビト、北側に二千キュビトを計り、町はその中央にしなければならない。彼らの町の放牧地はこのようにしなければならない。
6 Levi kaminawk han paek ih vangpui taruktonawk loe, kami hum moeng naah abuephaih vangpui ah patoh hanah sah paeh; to vangpuinawk pacoengah kalah vangpui qui pali, hnetto doeh thap paeh.
あなたがたがレビびとに与える町々は六つで、のがれの町とし、人を殺した者がのがれる所としなければならない。なおこのほかに四十二の町を与えなければならない。
7 Levinawk na paek han ih vangpuinawk loe qui pali, tazetto om tih; vangpui taeng ih ahmuennawk hoi nawnto paek ah.
すなわちあなたがたがレビびとに与える町は合わせて四十八で、これをその放牧地と共に与えなければならない。
8 To vangpuinawk loe Israel kaminawk mah toep ih ahmuen thung hoiah tapraek paeh; ahmuen kapop ah tawn kami khae hoiah kapop ah la ah loe, ahmuen zetta tawn kami khae hoiah zetta ah la ah; kami boih qawktoep ih ahmuennawk thung hoiah Levinawk hanah paek oh, tiah a naa.
あなたがたがイスラエルの人々の所有のうちからレビびとに町々を与えるには、大きい部族からは多く取り、小さい部族からは少なく取り、おのおの受ける嗣業にしたがって、その町々をレビびとに与えなければならない」。
9 To pacoengah Angraeng mah Mosi khaeah,
主はモーセに言われた、
10 Israel kaminawk khaeah hae tiah thui paeh; Kanaan prae ah caeh hanah Jordan vapui to nang kat o naah,
「イスラエルの人々に言いなさい。あなたがたがヨルダンを渡ってカナンの地にはいるときは、
11 poek ai pui hoi kami hum moeng kami loe cawnh moe, abuep hanah vangpui to qoi ah.
あなたがたのために町を選んで、のがれの町とし、あやまって人を殺した者を、そこにのがれさせなければならない。
12 To vangpuinawk loe, poek ai pui hoi kami hum moeng kami, rangpui hma ah lokcaek han angdoe ai karoek to, lu la kami ih ban thung hoiah duek han ai ah, abuephaih vangpui ah om tih.
これはあなたがたが復讐する者を避けてのがれる町であって、人を殺した者が会衆の前に立って、さばきを受けないうちに、殺されることのないためである。
13 To tiah na paek ih vangpui taruktonawk loe na buephaih vangpui ah om tih.
あなたがたが与える町々のうち、六つをのがれの町としなければならない。
14 Abuep haih hanah Jordan vapui hae bangah vangpui thumto, Kanaan prae ah vangpui thumto sah paeh.
すなわちヨルダンのかなたで三つの町を与え、カナンの地で三つの町を与えて、のがれの町としなければならない。
15 Hae vangpui taruktonawk loe Israel kaminawk, angvinnawk hoi nihcae salakah kaom kaminawk abuephaih ah om tih; poek ai pui hoi kami hum moeng kami loe to vangpui thungah cawnh han oh.
これらの六つの町は、イスラエルの人々と、他国の人および寄留者のために、のがれの場所としなければならない。すべてあやまって人を殺した者が、そこにのがれるためである。
16 Kami maeto mah sumboeng hoiah kami to bop maat nahaeloe, anih loe kami humkung ah oh; kami humkung loe paduek han oh.
もし人が鉄の器で、人を打って死なせたならば、その人は故殺人である。故殺人は必ず殺されなければならない。
17 Kami maeto hum hanah, thlung hoiah va maat nahaeloe, anih loe kami humkung ah oh; kami humkung loe, paduek han oh.
またもし人を殺せるほどの石を取って、人を打って死なせたならば、その人は故殺人である。故殺人は必ず殺されなければならない。
18 Kami maeto mah a ban ah sin ih thingboeng hoiah kami to bop maat nahaeloe, anih loe kami humkung ah oh; kami humkung loe paduek han oh.
あるいは人を殺せるほどの木の器を取って、人を打って死なせたならば、その人は故殺人である。故殺人は必ず殺されなければならない。
19 Athii tho lu la kami mah kami hum kami to hum tih; anih to hnuk naah hum tih.
血の復讐をする者は、自分でその故殺人を殺すことができる。すなわち彼に出会うとき、彼を殺すことができる。
20 Kami maeto loe hnukma pongah kami to a thunh maw, to tih ai boeh loe hum hanah angang moe, hmuen maeto hoiah a vah maat maw;
またもし恨みのために人を突き、あるいは故意に人に物を投げつけて死なせ、
21 to tih ai boeh loe hnukma pongah ban hoiah a boh naah, kami to dueh ving nahaeloe, to tiah bop kami to paduek han oh.
あるいは恨みによって手で人を打って死なせたならば、その打った者は必ず殺されなければならない。彼は故殺人だからである。血の復讐をする者は、その故殺人に出会うとき殺すことができる。
22 Toe pacaenghaih om ai ah kami maeto mah poek ai pui hoiah nuih moeng maw, to tih ai boeh loe patoemhaih om ai ah hmuen maeto hoiah vah moeng maw,
しかし、もし恨みもないのに思わず人を突き、または、なにごころなく人に物を投げつけ、
23 to tih ai boeh loe anih hoi misa ah om ai, hnukmahaih doeh om ai; to kami to hnu ai pongah thlung hoiah va maat moeng nahaeloe, anih hoi misa ah om ai, hum han pacaenghaih doeh om ai pongah,
あるいは人のいるのも見ずに、人を殺せるほどの石を投げつけて死なせた場合、その人がその敵でもなく、また害を加えようとしたのでもない時は、
24 hae lokcaekhaih daan baktih toengah, athii tho lu la kami hoi kadueh kami salakah rangpui mah lokcaek tih;
会衆はこれらのおきてによって、その人を殺した者と、血の復讐をする者との間をさばかなければならない。
25 rangpui mah poek ai pui hoiah kami hum moeng kami to athii tho lu la kami ih ban thung hoiah la ueloe, cawnh moe abuep han koi vangpui thungah caehsak tih; anih loe to ahmuen ah kaciim situi hoi bawh ih kalen koek qaima dueh ai karoek to om tih.
すなわち会衆はその人を殺した者を血の復讐をする者の手から救い出して、逃げて行ったのがれの町に返さなければならない。その者は聖なる油を注がれた大祭司の死ぬまで、そこにいなければならない。
26 Toe kami hum kami loe abuephaih vangpui tasa bangah tacawt pongah,
しかし、もし人を殺した者が、その逃げて行ったのがれの町の境を出た場合、
27 athii tho lu la kami mah anih to tasa bangah hnuk naah hum nahaeloe, kami hum pongah zaehaih tawn mak ai;
血の復讐をする者は、のがれの町の境の外で、これに出会い、血の復讐をする者が、その人を殺した者を殺しても、彼には血を流した罪はない。
28 kami hum kami loe kalen koek qaima dueh ai karoek to abuephaih vangpui thungah om tih; kalen koek qaima duek pacoengah ni a ohhaih ahmuen ah amlaem let thai vop tih.
彼は大祭司の死ぬまで、そののがれの町におるべきものだからである。大祭司の死んだ後は、人を殺した者は自分の所有の地にかえることができる。
29 Hae loe na ohhaih ahmuen kruekah na caa nawktanawk dung khoek to na pazui o han ih lokcaekhaih daan ah om tih.
これらのことはすべてあなたがたの住む所で、代々あなたがたのためのおきての定めとしなければならない。
30 Kami hum kami loe, kami hum tiah hnukung mah thuih ih lok baktih toengah, anih to paduek han oh; toe hnukung maeto khue om nahaeloe anih to paduek han om ai.
人を殺した者、すなわち故殺人はすべて証人の証言にしたがって殺されなければならない。しかし、だれもただひとりの証言によって殺されることはない。
31 Duek han kaom kami akranghaih phoisa to talawk hmah; anih loe paduek han roe oh.
あなたがたは死に当る罪を犯した故殺人の命のあがないしろを取ってはならない。彼は必ず殺されなければならない。
32 Kalen koek qaima dueh ai naah, abuephaih vangpui thungah cawn kami mah a ohhaih prae thungah oh thai hanah, paek ih akranghaih phoisa to talawk han om ai.
また、のがれの町にのがれた者のために、あがないしろを取って大祭司の死ぬ前に彼を自分の地に帰り住まわせてはならない。
33 Na ohhaih prae to amhnongsak hmah; athii longhaih mah prae to amhnongsak boeh; athii palong kami maeto ih athii longhaih om ai ah loe, angbawnhaih hoiah prae thungah kalong athii to ciimsak thai mak ai.
あなたがたはそのおる所の地を汚してはならない。流血は地を汚すからである。地の上に流された血は、それを流した者の血によらなければあがなうことができない。
34 Kai, Angraeng loe Israel kaminawk salakah ka oh pongah, na oh o haih prae hoi Ka ohhaih prae to amhnong o sak hmah, tiah a naa.
あなたがたは、その住む所の地、すなわちわたしのおる地を汚してはならない。主なるわたしがイスラエルの人々のうちに住んでいるからである」。

< Nambar 35 >