Oihaih Laa 3
1 Kai loe anih palungphuihaih quiboeng hoiah patang ka khang boeh.
Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova.
2 Anih mah khodai ai, khoving thungah ang hoih.
Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti.
3 Anih mah ang thuitaek; athun qui vaihi hoi vaihi a ban hoiah ang thuitaek.
I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka.
4 Anih mah ka ngan hoi ahin ang hmawnsak; ka huhnawk doeh angkhaehsak.
Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje.
5 Kai tuk hanah misatuh kaminawk to pakhueng moe, kakhaa hoi karai hmuen hoiah ang takui khoep.
Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama.
6 Canghnii ah kadueh kami baktiah, khoving thungah ang suek.
Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti.
7 Sipae hoi ang takui khoep pongah, ka loih thai ai; kazit sumqui hoiah ang pathlet.
Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove.
8 Ka hangh moe, lawk ka thuih naah doeh, lawk ka thuihaih to ang pakaa pae ving.
Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao.
9 Ka caehhaih loklam to thlung hoiah ang pakaa pae khoep moe, kang koih loklam to ang pazuisak.
Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje.
10 Anih loe kai hanah, moi angang taqom baktih, amtueng ai ahmuen ah kaom kaipui baktiah oh.
Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi.
11 Anih mah kai loklam amkhraengsak moe, ang taprawt pet pacoengah, kai hae amrosak.
U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem.
12 Anih mah kalii anueng moe, kai to palaa kahhaih ahmuen ah ang suek.
Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice.
13 Kalii tabu thung ih anih ih palaanawk mah ka kaeng ah cop.
U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca.
14 Kai loe kaimah ih kaminawk mah pahnui thuih han ih ni ka oh sut boeh; ni thokkruek laasak thuih hanah ka oh.
Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja.
15 Anih mah kakhaa tui hoiah ang bawh moe, kakhaa ahmuet hoiah ang paquisak.
Gorčinom me hranio, pelinom me napajao.
16 Anih mah thlung hoiah ka ha angkhaehsak moe, maiphu hoiah ang phumh.
Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo.
17 Monghaih hoi kangthla ah ka hinghaih pakhra na suek ving boeh pongah, khosak hoihaih to ka pahnet boeh.
Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća!
18 To pongah Angraeng khae ih thacakhaih hoi oephaih to om ai boeh, tiah ka thuih.
Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi.
19 Patangkhanghaih hoi raihaih, kakhaa tui hoi kakhaa ahmuet doeh ka pahnet ai vop.
Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova!
20 To baktih hmuennawk to ka hinghaih pakhra mah panoek poe moe, ka thung ah angam sut boeh.
Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni.
21 Palung thungah ka poek poe pongah oephaih ka tawnh.
To nosim u srcu i gojim nadu u sebi.
22 Angraeng amlunghaih loe boeng thai ai, anih mah palungnathaih tawn ai nahaeloe, aicae loe amro tih boeh.
Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo.
23 Akhawnbang kruek tahmenhaih kangtha a hnuk o; na oep thohhaih loe paroeai len.
Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika!
24 Angraeng loe kai ih taham ah oh, tiah ka hinghaih pakhra mah thuih pongah, anih to ka zing han.
“Jahve je dio moj”, veli mi duša, “i zato se u nj pouzdajem.”
25 Angraeng hoihhaih loe anih oephaih tawn kami, hinghaih pakhra hoi anih pakrong kaminawk khaeah oh.
Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži.
26 Kami loe Angraeng pahlonghaih to oep moe, zing han hoih.
Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino!
27 Kami loe thendoeng nathuem ah tok karai sak han hoih.
Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti.
28 Anih nuiah hmuen to amtik boeh pongah, angmabueng anghnut moe, anghngai duem han oh.
Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu;
29 Oephaih om tih hmang tiah poek nahaeloe, a mikhmai to maiphu pongah akuep nasoe.
neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade!
30 Anih tabaeng kami khaeah tangbaeng patueng pae nasoe loe, ahmin sethaih hoiah koi nasoe.
Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom.
31 Sithaw mah aicae dungzan khoek to vaa mak ai;
Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek:
32 anih mah palungsethaih phaksak, toe paroeai pop anih palungnathaih hoi amlunghaih to amtuengsak let tih.
jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi.
33 Anih loe kaminawk nuiah palungsethaih hoi amtanghaih phaksak han koeh ai.
Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka.
34 Long ah thongkrah kaminawk boih khok hoiah cawh moe,
Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi,
35 sang koek Sithaw hmaa ah kami mah toenghaih baktiah hnuk han koi hmuen lak pae ving pacoengah,
kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg,
36 kami mah hnuk han koi hmuen sungsak ving hanah Angraeng mah koeh ai.
kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi?
37 Angraeng lokpaekhaih om ai ah, mi mah maw a thuih ih lok baktiah angcoengsak thaih?
Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio?
38 Sang koek Sithaw ih pakha thung hoiah na ai maw kahoih hoi kasae hmuen to angzo hmaek?
Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo?
39 Kami mah a zaehaih pongah danpaek naah, tipongah kahing kami loe laisaep khing loe?
Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh.
40 To tiah oh pongah loe a caeh o haih loklam hae pakrong tanoek si loe, Angraeng khaeah amlaem o let si.
Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi.
41 Vannawk ranui ah kaom Sithaw khaeah, ban a payangh o moe, lawk a thuih o naah, poekhaih palungthin doeh anih khaeah paek o si.
Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima.
42 Ka zae o moe, na lok kang aek o moeng boeh; kaicae zaehaih to nang tahmen ai vop.
Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao!
43 Palung na phuihaih hoiah nang kraeng khoep moe, nang pacaekthlaek boeh; tahmenhaih tawn ai ah, nang hum boeh.
Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio.
44 Lawk ka thuih o haih nang khaeah phak han ai ah, nangmah hoi nangmah tamai hoi nang yaw khoep boeh.
Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe.
45 Kaminawk salakah anghnoeng baktih, panuet thok hmuen baktiah nang ohsak boeh.
Načinio si od nas smeće i odmet među narodima.
46 Kaicae ih misa boih mah, pakha ang angh o thuih.
Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši.
47 Kaicae nui ah zithaih, amtimhaih, amrohaih hoi anghmat angtaahaih to phak boeh.
Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator!
48 Kai kami ih canunawk amro o boeh pongah, ka mik hoiah vapui tui to long.
Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega.
49 Ka mikkhraetui loe kang ai ah long tih, anghak mak ai,
Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema
50 Angraeng mah hnu ai karoek to van hoiah dan tathuk.
dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa.
51 Ka vangpui thung ih canunawk boih pongah, ka mik mah palung ang setsak.
Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada.
52 Takung om ai ah ka misanawk mah tavaa baktiah ang mee o.
Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga.
53 Tangqom thungah ka hinghaih ang boeng o sak moe, ka nuiah thlung ang vah o thuih.
U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem.
54 Tui mah ka lu uem naah, ka duek boeh, tiah ka poek.
Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: “Pogiboh!”
55 Aw Angraeng, tangqom thung hoiah na hmin to kang kawk.
I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame.
56 Ka lok nang thaih pae; ka hamhaih hoi abomhaih kang hnik naah, na naa tamuep ving hmah.
Ti oču moj glas: “Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje.”
57 Nang kang kawk naah, kai nang hnai thuih moe, zii hmah, tiah nang naa.
Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: “Ne boj se!”
58 Aw Angraeng, ka hing thai hanah tok na sak moe, ka hinghaih pakhra to nang pahlong boeh.
Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio.
59 Aw Angraeng, ka sakpazaehaih na hnuk boeh; toenghaih hoiah kai lok na caek ah.
Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu.
60 Nihcae mah misa ah ang suekhaih hoi a poek o ih hmuen to na hnuk boih boeh.
Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene.
61 Aw Angraeng, nihcae kasaethuihaih hoi poekhaihnawk to na thaih boeh.
Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene.
62 Athun qui kai patoem kaminawk hoi kai misa angthawk thuih kaminawk mah thuih ih lok to na thaih boeh.
Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan.
63 Nihcae anghnuthaih hoi angthawkhaih to khenah; kai loe nihcae laasak thuih han ih ni ka oh sut boeh.
Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica.
64 Aw Angraeng, angmacae ban mah sak ih hmuen baktih toengah, nihcae khaeah pathok pae let ah.
Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih.
65 Nihcae han qahhaih palungthin to paek ah loe, nihcae to tangoeng thuih ah.
Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim.
66 Palungphuihaih hoiah nihcae to pacaekthlaek hanah, maeto doeh anghmat ai ah Angraeng ih van tlim ah kaom hmuennawk to amrosak boih ah.
Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve!
