Lokcaekkung 18
1 To nathuem ah Israel siangpahrang om ai vop; to nathuem ah Dan acaeng loe qawk ah toep hanah a ohhaih ahmuen to pakrong o; to nathuem ah nihcae loe Israel acaengnawk thung hoiah qawktoep han ih tawn o ai vop.
U ono vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme tražilo zemljište gdje da se naseli, jer mu do toga dana nije dopalo zemljište među Izraelovim plemenima.
2 To pongah Dan kaminawk loe prae pakrong hanah, Zorah hoi Estaol vangpui hoiah misa kahoih moe, tha kacak angmacae ih kami pangato patoeh o; nihcae loe caeh oh moe, Ephraim mae nui ah kaom Mikah im ah akun o; to ah qumto a iih o.
Zato poslaše Danovci petoricu ljudi iz svoga plemena, ljude osobito hrabre iz Sore i Eštaola, da izvide i upoznaju zemlju. I rekoše im: “Idite, istražite zemlju.” I oni dođoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuće, i ondje zanoćiše.
3 Nihcae Mikah im ah phak o naah, thendoeng Levi ih lok to maat o pongah, to ah akun o moe, anih khaeah, Mi mah maw hae ah ang caeh haih? Tipongah hae ah na oh loe? tiah a naa o.
Kako bijahu blizu Mikine kuće, poznaše glas mladog levita; svratiše se onamo te ga upitaše: “Tko te doveo ovamo? Što tu radiš? I što ćeš tu?”
4 To naah Levi mah nihcae khaeah, Mikah mah sak ih hmuen to a thuih pae; hae kami mah kai ang tlai pongah, anih ih qaima ah ka oh, tiah a naa.
A on im odgovori: “Mika je učinio sa mnom tako i tako. On me najmio, a ja mu služim kao svećenik.”
5 To naah nihcae mah Levi khaeah, Kholong ka caeh o haih hae amkah tih maw? Sithaw khaeah na dueng paeh, tiah a naa o.
“Upitaj Boga”, kazaše mu, “da znamo hoće li nam uspjeti put koji smo poduzeli.”
6 Qaima mah nihcae khaeah, Lunghoihta hoiah caeh oh, Angraeng mah na caehhaih loklam patuek boeh, tiah a naa.
“Idite u miru”, odgovori im svećenik, “put na koji ste pošli po volji je Jahvi.”
7 To pongah to kami pangatonawk loe to ahmuen hoiah angthawk o moe, Laish vangpui ah caeh o; to ah kaom kaminawk loe Sidon kaminawk baktiah misa zithaih tawn o ai, kamong ah khosak o; nihcae azatpaw hanah prae thungah zaehoikung tawn o ai, nihcae loe Sidon kaminawk hoiah angthla o parai, mi hoiah doeh angbethaih tawn o ai, tiah a hnuk o.
Tada odoše ona petorica i stigoše u Lajiš. I vidješe da narod koji prebiva u njemu živi bez straha - po običaju Sidonaca - bezbrižno i mirno; imaju svega što rodi zemlja, daleko su od Sidonaca i nemaju nikakvih odnosa s Aramejcima.
8 To pacoengah Zorah hoi Estaol vangpui ah amlaem o let; to naah angmah ih nawkamyanawk mah, Khoqam hnukhaih dan kawbangmaw oh? tiah a dueng o.
Kad se vratiše svojoj braći u Sori i Eštaolu, braća ih upitaše: “Što ste doznali?”
9 Nihcae mah, Angthawk oh; nihcae to tuh si! Khenah, kahoih parai prae to ka hnuk o boeh; nang hngai o duem han maw? Prae thungah akun moe, qawktoep hanah mong o sut hmah.
Oni odgovoriše: “Na noge! Navalimo na njih! Zemlja koju smo vidjeli vrlo je dobra. O vi, lijenčine! Ne oklijevajte navaliti da osvojite tu zemlju.
10 To ahmuen to na phak o naah, misa zithaih tawn ai ah khosah kaminawk hoi kalen parai prae to na hnu o tih; Sithaw mah to prae to nangcae ban ah paek tih; to ahmuen ah loe long nuiah kaom hmuennawk to akoep boih boeh, tiah a naa o.
Kada dođete, naći ćete ondje bezbrižan narod. Zemlja je prostrana. Bog je predao u vaše ruke mjesto koje ne oskudijeva ni u čemu što rodi zemlja!”
11 To pongah Dan acaeng kami cumvai taruktonawk loe, Zorah hoi Eshtaol hoiah misatukhaih maiphaw maica to sinh o moe, a caeh o.
Tako je odande krenulo šest stotina naoružanih ljudi iz Danova plemena iz Sore i Eštaola.
12 Nihcae loe caeh o moe, Judah prae Kirith-Jearim vangpui ah atai o; to pongah Kirith-Jearim vangpui niduem bangah kaom, to ahmuen to Mahaneh-Dan, tiah vaihni ni khoek to kawk o.
Krenuli su i utaborili se u Kirjat Jearimu u Judi. Zato se to mjesto naziva do današnjeg dana Danovim taborom, a nalazi se na zapadu od Kirjat Jearima.
13 Nihcae loe Ephraim mae nuiah caeh o moe, Mikah ih im to phak o.
Odatle se zaputiše u Efrajimovu goru i dođoše do Mikine kuće.
14 To naah Laish vangpui pakrong han caeh kami pangatonawk mah, angmacae nawkamya khaeah, Hae ih im thungah kahni maeto, teraphim ih krang, phoisa hoiah daengh ih krang, phoisa atui pakaw moe, sak ih krangnawk oh, tiah na panoek o maw? To vaihi timaw na sak o han, tiah poek oh, tiah a naa.
A ona petorica što bijahu išla izviđati zemlju rekoše svojoj braći: “Znate li da u ovim kućama imaju efod, terafe i ljeveni idol? Sada pazite što ćete raditi.”
15 Nihcae loe angqoi o moe, Mikah ih im ah kaom, thendoeng Levi khaeah caeh o pacoengah, anih to lok tapring o.
Skrenuvši, oni uđoše u kuću mladog levita, u Mikinu kuću, i pozdraviše ga.
16 Misatuk hanah amsak Dan kami cumvai taruktonawk loe, khongkha taengah angdoet o.
I dok je šest stotina naoružanih ljudi od Danovih sinova stajalo pred vratima,
17 Laish prae khet hanah caeh kami pangatonawk loe, Mikah imthung ah akun o moe, phoisa hoiah daengh sak ih krang, kahni, teraphim krang hoi phoisa atui pakaw moe, sak ih krangnawk to a lak o; qaima loe misatuk hanah amsak kami cumvai taruktonawk hoi nawnto khongkha taengah angdoet.
ona petorica što su išla izviđati zemlju uđoše, uzeše efod, terafe i ljeveni idol, a svećenik stajaše na pragu pokraj šest stotina naoružanih ljudi.
18 To kaminawk loe Mikah ih imthung ah akun o moe, daengh ih krang, kahni, teraphim krang hoi atui pakaw moe, sak ih krangnawk to lak o. To pacoengah qaima mah nihcae khaeah, Timaw na sak o loe? tiah a naa.
Kad su ušli u Mikinu kuću i uzeli efod, terafe, rezani i ljeveni idol, svećenik im reče: “Što to radite?”
19 Nihcae mah qaima khaeah, Om duem ah, na pakha to ban hoi tamuep loe, kaicae hoi nawnto angzo ah; kaicae khae angzoh loe, kaicae ih ampa hoi qaima ah om ah; imthung takoh maeto ih qaima ah oh pongah loe, Israel acaeng hoi imthung takoh ih qaima ah oh to hoih kue ai maw? tiah a naa o.
“Šuti”, odgovoriše mu. “Stavi ruku na usta i hajde s nama. Bit ćeš nam otac i svećenik. Zar ti je bolje biti svećenikom u kući jednog čovjeka nego da budeš svećenikom jednog plemena i roda u Izraelu?”
20 To naah qaima loe anghoe moe, kahni, teraphim krang hoi daeng ih krang to lak moe, to kaminawk khaeah a caeh.
Svećenik se obradova; uze on efod, terafe i rezani i ljeveni idol te ode s ljudima.
21 To kaminawk mah nawktanawk, im ah pacah ih moinawk hoi a tawnh o ih hmuenmaenawk to hmabang ah caeh o sak, angmacae to loe hnukah caeh o.
Vrativši se na put kojim su krenuli, odoše pustivši naprijed žene i djecu, stoku i dragocjenosti.
22 Mikah im hoiah tacawt o pacoengah, Mikah im taengah kaom kaminawk loe nawnto amkhueng o moe, Dan kaminawk to patom o.
Bijahu već daleko od Mikine kuće, kad gle - ljudi što življahu u susjednim kućama, blizu Mikine, uzbunili se i krenuli u potjeru za Danovcima.
23 Nihcae mah hnukbang hoiah hangh o thuih naah, Dan kaminawk loe hnukbang ah angqoi o moe, Mikah khaeah, Tih raihaih maw na tawnh moe, kaminawk hoi nawnto kaicae nang patom? tiah a naa o.
Kada počeše vikati za Danovim sinovima, oni se obazreše i rekoše Miki: “Što ti je? Što ste se skupili?”
24 Anih mah, Ka sak ih sithawnawk hoi kai ih qaima to na lak o moe, na caeh o haih ving pongah ni; to hmuenawk ai ah loe tih kalah hmuen maw ka tawnh vop? Nangcae mah tih raihaih maw na tawnh? tiah lok nang dueng o lat loe, tiah a naa.
On odgovori: “Uzeli ste moga boga koga sam sebi načinio i svećenika te odlazite. A što ostaje meni? I još mi kažete: 'Što ti je?'”
25 Dan kaminawk mah anih khaeah, Na lok thaih han ka koeh o ai; to tih ai nahaeloe palungphui kaminawk mah na hmang o ueloe, nangmah hoi na imthung takoh kaminawk ih hinghaih to amro moeng tih, tiah a naa o.
Danovci mu odgovore: “Da te više nismo čuli! Jer bi gnjevni ljudi mogli udariti na vas te bi upropastio sebe i svoju kuću!”
26 Dan kaminawk mah anih to caeh o taak poe; Mikah mah nihcae to ka pazawk thai mak ai, tiah panoek naah, angmah im ah amlaem taak.
Danovci odoše dalje, a Mika, videći da su jači od njega, okrenu se i vrati kući.
27 Mikah mah sak ih hmuennawk to nihcae mah lak o moe, anih ih qaima to hoih pae o ving pacoengah, mawnhaih om ai ah khosah kaminawk ohhaih Laish vangpui ah a caeh o; nihcae to sumsen hoiah tuk o moe, vangpui to hmai hoiah thlaek pae o.
I tako, uzevši boga što ga je načinio Mika i svećenika koga je najmio da mu služi, Danovci navališe na Lajiš, na mirne i spokojne ljude, te ih posjekoše oštrim mačem i spališe grad.
28 Sidon hoi angthla parai ahmuen ah oh o moe, mi hoiah doeh angpehhaih tawn o ai pongah, nihcae pahlongkung mi doeh om ai; vangpui loe Beth-Rehob taeng ih azawn ah oh. Dan kaminawk mah vangpui to sak o moe, to ahmuen ah oh o.
Nikoga ne bijaše da pomogne Lajišanima, jer bijahu daleko od Sidona i ne imahu nikakvih odnosa s Aramejcima, a osim toga grad bijaše u dolini koja se pruža prema Bet-Rehobu. Potom su opet sagradili grad i nastanili se u njemu.
29 To vangpui kangquem ahmin loe Laish, tiah kawk o; toe amsae Israel mah sak ih a capa, Dan ih ahmin to lak o moe, vangpui to Dan, tiah a sak o.
I nazvaše ga Dan, po imenu svoga pretka Dana, koji se rodio Izraelu. A prije se grad zvao Lajiš.
30 Dan kaminawk loe Mikah mah sak ih krang to suek o moe, Manasseh capa Gershom, Gershom capa Jonathan hoi anih ih caanawk loe, misong ah laem o ai karoek to, Dan acaengnawk ih qaima ah oh o.
I Danovci namjestiše sebi rezani i ljeveni idol. A Jonatan, sin Geršona, sina Mojsijeva, a zatim njegovi sinovi, bijahu svećenici Danova plemena do dana kada je narod bio odveden u izgnanstvo.
31 Sithaw ih im Shiloh ah oh nathung, Mikah mah sak ih krang ni nihcae mah patoh o poe.
I stajaše im onaj rezani i ljeveni idol što ga je Mika načinio, i ostade ondje za sve vrijeme dokle Dom Božji bijaše u Šilu.
