< Jonah 4 >

1 Toe Jonah loe poeknawm ai, paroeai palungphui.
A Joni bi vrlo nedrago, i rasrdi se.
2 To pongah Angraeng khaeah, Aw Angraeng, nang loe palungnathaih katawn, amlunghaih hoiah koi Sithaw ah na oh, amlunghaih hoi tuinom hoiah koi, palungphui han karai, raihaih thung hoi loisakkung Sithaw ah na oh pongah, Nineveh vangpui hae nam rosak mak ai, tiah ka panoek. Kaimah prae ah ka oh naah hae lok hae ka thuih boeh na ai maw? To pongah ni kai loe na hmaa hoiah Tarshish vangpui ah ka cawnh ving.
I pomoli se Gospodu i reèe: Gospode! ne rekoh li to kad još bijah u svojoj zemlji? zato šæah prije pobjeæi u Tarsis; jer znah da si ti Bog milostiv i žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrðem, i kaješ se oda zla.
3 Aw Angraeng, vaihi ka hinghaih hae la halat ah; ka hing pongah loe duek hae kai han hoih kue, tiah lawk a thuih.
Sada Gospode, uzmi dušu moju od mene, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti.
4 Toe Angraeng mah anih khaeah, Tih kawng pongah maw palung na phui? tiah a naa.
A Gospod reèe: je li dobro što se srdiš?
5 To pongah Jonah loe vangpui thung hoiah tacawt ving moe, vangpui ni angyae bangah anghnut, to ah angmah ohhaih im tetta to sak moe, tahlip thungah anghnut; vangpui ah kaom han koi hmuen to khet hanah a zing.
I Jona izide iz grada, i sjede s istoka gradu, i naèini ondje kolibu, i sjeðaše pod njom u hladu da vidi što æe biti od grada.
6 To naah Jonah to raihaih thung hoiah loisak moe, anih to tahlipsak hanah, Angraeng Sithaw mah akung maeto amprawksak moe, anih ih lu ranui ah amzamsak. To pongah Jonah loe akung nuiah kating ai kawnhaih a tawnh.
A Gospod Bog zapovjedi, te uzraste tikva nad Jonom da mu bude sjen nad glavom da mu pomože u muci njegovoj; i Jona se obradova tikvi veoma.
7 Toe akhawnbang khodai naah loe akung to caak hanah Sithaw mah langkawk to patoeh, langkawk mah caak pongah akung loe azaem ving.
Potom zapovjedi Bog, te doðe crv u zoru sjutradan, i podgrize tikvu, te usahnu.
8 Ni tacawt naah Sithaw mah ni angyae bang hoiah kabae takhi to songsak, ni kabae mah Jonah ih lu to kangh pongah, anih loe thazok sut, to pongah anih loe duek hanah a koeh, Hing pongah loe duek hae kai hanah hoih kue, tiah a thuih.
I kad ogranu sunce, posla Bog suh istoèni vjetar; i sunce stade žeæi Jonu po glavi tako da obamiraše i poželje da umre govoreæi: bolje mi je umrijeti nego živjeti.
9 To pacoengah Sithaw mah Jonah khaeah, Akung nuiah palung na phui han takung oh maw? tiah a naa. Anih mah, Duek duih khoek to palung ka phuihaih takung oh, tiah a naa.
A Bog reèe Joni: je li dobro što se srdiš tikve radi? A on reèe: dobro je što se srdim do smrti.
10 Toe Angraeng mah, Nang loe qumto naah amprawk moe, qumto naah kadueh, nang mah khetzawn ih akung doeh na ai, na patit ih akung doeh na ai, akung maeto nuiah tahmenhaih na tawnh.
A Gospod mu reèe: tebi je žao tikve, oko koje se nijesi trudio, i koje nijesi odgajio, nego jednu noæ uzraste a drugu noæ propade.
11 To tiah nahaeloe banqoi hoi bantang mataeng doeh pathlaeng thai ai kami sang cumvai, pumphaeto hoi pop parai moi pacahhaih, kalen parai Nineveh vangpui to ka pathlung mak ai maw? tiah a naa.
A meni da ne bude žao Ninevije, velikoga grada, u kom ima više od sto i dvadeset tisuæa ljudi koji još ne znaju šta je desno šta li lijevo, i mnogo stoke?

< Jonah 4 >