Job 9
1 To naah Job mah,
A Jov odgovori i reèe:
2 to lok loe amsoem, tiah ka panoek; toe kami loe kawbangmaw Sithaw hmaa ah toeng thai tih?
Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao èovjek biti prav pred Bogom?
3 Kami mah anih hoi lok angaek han koeh cadoeh, vai sangto thungah vaito mataeng doeh pathim thai mak ai.
Ako bi se htio preti s njim, ne bi mu mogao odgovoriti od tisuæe na jednu.
4 Sithaw loe palunghahaih, thacakhaih hoiah koi; palung thah, anih ih lok aek kami loe khosak hoihaih hnuk vai maw?
Mudar je srcem i jak snagom; ko se je opro njemu i bio sreæan?
5 Sithaw palungphui naah, nihcae panoek ai ah maenawk to angthuisak moe, amletsak thaih,
On premješta gore, da niko i ne opazi; prevraæa ih u gnjevu svom;
6 long to angthuisak hanah ahuenh moe, tungnawk to anghuensak.
On kreæe zemlju s mjesta njezina da joj se stupovi drmaju;
7 Ni tacawt han ai ah lok a thuih pae; cakaehnawk aanghaih to vingh pae khoep.
On kad zaprijeti suncu, ne izlazi; on zapeèaæava zvijezde;
8 Anih mah khue ni vannawk to payuengh moe, tuipui tuiphunawk to cawh thaih.
On razapinje nebo sam, i gazi po valima morskim;
9 Anih loe Arcturus, Orian, Pleiades cakaehnawk hoi aloih bang ih cakaehnawk Sahkung ah oh.
On je naèinio zvijezde kola i štape i vlašiæe i druge jugu u dnu;
10 Anih loe panoek thai ai kalen hmuennawk to sak; ue, kroek laek ai dawnraihaih doeh a sak.
On èini stvari velike i neispitljive i divne, kojima nema broja.
11 Khenah, anih ka taengah caeh naah, ka hnu thai ai; a caeh poe naah, anih to ka panoek thai ai.
Gle, ide mimo mene, a ja ne vidim; proðe, a ja ga ne opazim.
12 Khenah, anih mah la ving nahaeloe, mi mah maw pakaa thai tih? Mi mah maw anih khaeah, Timaw na sak? tiah thui thai tih?
Gle, kad uhvati, ko æe ga nagnati da vrati? ko æe mu kazati: šta radiš?
13 Sithaw palungphuihaih dip ai nahaeloe, amoek kami thapaek kaminawk loe anih hmaa ah ni akuep o sut tih.
Bog ne usteže gnjeva svojega, padaju poda nj oholi pomoænici.
14 Kawbangmaw anih ih lok to ka pathim thai tih? Anih hoi lok angaek hanah kawbaktih lok maw ka qoih han?
A kako bih mu ja odgovarao i birao rijeèi protiv njega?
15 Zaehaih ka tawn ai langlacadoeh, anih to ka aek thai mak ai; lokcaekkung khaeah loe tahmenhaih khue ni ka hnik thaih.
Da sam i prav, neæu mu se odgovoriti, valja da se molim sudiji svojemu.
16 Anih to ka kawk moe, ka kawkhaih lok na pathim pae aep to mah, anih mah ka lok na tahngai pae tih, tiah ka poek ai.
Da ga zovem i da mi se odzove, još ne mogu vjerovati da je èuo glas moj.
17 Anih mah takhi sae hoiah ang boh moe, takung om ai ah nganbawh kana ang pungsak.
Jer me je vihorom satro i zadao mi mnogo rana ni za što.
18 Kai han anghahhaih takhi na paek ai, kakhaa patangkhanghaih hoiah ni ang koisak.
Ne da mi da odahnem, nego me siti grèinama.
19 Thacakhaih kawng thuih nahaeloe, khenah, anih loe thacak koek ah oh! Toenghaih hoi lokcaek naah doeh, mi mah maw lokcaekhaih im ah kai han lok pathim pae tih?
Ako je na silu, gle, on je najsilniji; ako na sud, ko æe mi svjedoèiti?
20 Zaehaih tawn ai ah ka oh langlacadoeh, ka pakha mah zaehaih na net tih; coek koi om ai ah ka oh, tiah ka thuih cadoeh, ka poek angkawnhaih to amtuengsak tih.
Da se pravdam, moja æe me usta osuditi; da sam dobar, pokazaæe da sam nevaljao.
21 Coek koi om ai ah ka oh cadoeh, ka poekhaih ka panoek thai ai; ka hinghaih hae tiah doeh ka poek ai.
Ako sam dobar, neæu znati za to; omrzao mi je život moj.
22 Maeto kaom kanghmong hmuen loe, Coek koi om ai kami doeh, kasae kami doeh, amro hmaek tih, tiah ka thuih.
Svejedno je; zato rekoh: i dobroga i bezbožnoga on potire.
23 Poek ai pui hoi kami to boh maat naah, anih mah zaehaih tawn ai kami nuiah lokcaekhaih to pahnui thuih.
Kad bi još ubio biè najedanput! ali se smije iskušavanju pravijeh.
24 Long loe kasae kami ban ah paek moe, lokcaekkungnawk to mikmaengsak; to hmuen to Sithaw mah sah ai nahaeloe, mi mah maw sah tih?
Zemlja se daje u ruke bezbožniku; lice sudija njezinijeh zaklanja; ako ne on, da ko?
25 Ka hinghaih aninawk loe ca phawkung pongah doeh rang o kue; nihcae loe hoihhaih hnu ai ah, cawnh o.
Ali dani moji biše brži od glasnika; pobjegoše, ne vidješe dobra.
26 To aninawk loe cawnh karang palongpui baktiah laemh o moe, moi cop hanah karangah kazawk tahmu baktiah oh o.
Proðoše kao brze laðe, kao orao kad leti na hranu.
27 Laisaephaih ka pahnet han boeh, poekraihaih ka toengh moe, ka pahnui han boeh, tiah ka thuih cadoeh,
Ako reèem: zaboraviæu tužnjavu svoju, ostaviæu gnjev svoj i okrijepiæu se;
28 ka tongh ih patangkhanghaih to ka zit, kai hae zaehaih tawn ai kami ni, tiah Na poek mak ai, tito ka panoek.
Strah me je od svijeh muka mojih, znam da me neæeš opravdati.
29 Kahoih ai kami ah ka oh nahaeloe, tih hanah azom pui ah tok ka sak khing vop loe?
Biæu kriv; zašto bih se muèio uzalud?
30 Ka takpum hae dantui hoi kam saeh moe, ka ban hae kaciim ah kam saeh cadoeh,
Da se izmijem vodom šnježanicom, i da oèistim sapunom ruke svoje,
31 Sithaw mah tangnong thungah na va ueloe, ka khukbuen mah ka takpum hae panuet tih.
Tada æeš me zamoèiti u jamu da se gade na me moje haljine.
32 Lokcaekhaih ahmuen ah nawnto a caeh o moe, a lok pathim hanah, Sithaw loe kai baktiah om ai.
Jer nije èovjek kao ja da mu odgovaram, da idem s njim na sud;
33 Aihnik lokcaek hmaek hanah, aicae salakah kaom kami mi doeh om ai.
Niti ima meðu nama kmeta da bi stavio ruku svoju meðu nas dvojicu.
34 Lokcaekhaih angmah ih cung to kai khae hoiah la ving nasoe loe, zitthok a sak ih hmuen mah na pazih hmah nasoe.
Neka odmakne od mene prut svoj, i strah njegov neka me ne straši;
35 To tiah nahaeloe anih zithaih tawn ai ah lok to ka thuih han; toe vaihi loe lok ka thui thai ai.
Tada æu govoriti, i neæu ga se bojati; jer ovako ne znam za sebe.
