Job 39
1 Sathar caa tapenhaih atue na panoek maw? To tih ai boeh loe tasuk caa tapenhaih atue na panoek maw?
Znaš li kako se legu divokoze? Vidje li kako se mlade košute?
2 Ca tapen karoek to khrah nazetto maw zokpomh, tito na panoek maw? To tih ai boeh loe nihcae tapenhaih atue na panoek maw?
Izbroji li koliko nose mjeseci, znaš li u koje doba se omlade?
3 Nihcae loe tabok o, caa tapen o; to naah caa tapenhaih kana to pahnet o.
Sagnuvši se, polegu lanad svoju i breme usred pustinje odlažu,
4 A caanawk loe ngantui o moe, taw ah qoeng o tahang; amno to caeh o taak, amlaem o let ai boeh.
a kad im porod ojača, poraste, ostave ga i ne vraćaju mu se.
5 Mi mah maw taw ih hrangnawk angmah koeh ah prasak? Mi mah maw taw hrang ih aqui to khramh pae thaih?
Tko dade divljem magarcu slobodu i tko to oglav skinu njemu s glave?
6 Anih ohhaih ahmuen to praezaek ah ka sak moe, karoem long to anih ohhaih ahmuen ah ka paek.
U zavičaj mu dadoh ja pustinju i polja slana da ondje živuje.
7 Anih loe vangpui thung ih loknawk to pahnuithuih moe, kamongh kami hanghaih lok doeh tahngai ai.
Buci gradova on se podruguje i ne sluša goničevih povika.
8 Anih loe maenawk nuiah prat moe, kahing phrohnawk to pakrong.
Luta brdima, svojim pašnjacima, u potrazi za zeleni svakakvom.
9 Hmawsaeng taw ih maitaw loe na tok to sak moe, nang khaeah oh han koeh tih maw?
Možeš li slugom učinit' bivola, zadržat' ga noć jednu za jaslama?
10 Laikok toksak hanah qui hoiah na zae thai tih maw? To tih ai boeh loe laikok atok hanah na hnukah bang thai tih maw?
Možeš li njega za brazdu prikovat' da ralo vuče po docima tvojim?
11 Anih thacakhaih to na oep han maw? To tih ai boeh loe na sak ih tok to anih khaeah na aap thai tih maw?
Možeš li se osloniti na njega jer je njegova snaga prevelika i prepustit' mu težak svoj posao?
12 Anih mah im ah cang na phaw pae ueloe, tapup thungah na suem pae tih, tiah na tang maw?
Misliš li tebi da će se vratiti i na gumno ti dotjerati žito?
13 Tawtaaw tavaa loe amoekhaih hoiah pakhraeh to boh, toe tahnongsawk tavaa hoi Ostrich tavaa loe anih ih amui hoiah patah thai ai,
Krilima svojim noj trepće radosno, iako krila oskudnih i perja.
14 anih loe long ah taduih moe, savuet long hoiah tadui to khaeksak,
On svoja jaja na zemlji ostavlja, povjerava ih pijesku da ih grije,
15 anih loe khok hoiah angmah ih tadui to cawh moeng ueloe, taw ih moi mah tadui koisak moeng tih, tito panoek ai.
ne mareć' što ih zgazit' može noga ili nekakva divlja zvijer zgnječiti.
16 Anih loe a caanawk to angmah ih caa ai baktiah khet, anih caasakhaih loe azom pui ni, tiah poek ai;
S nojićima k'o s tuđima postupa; što mu je trud zaludu, on ne mari.
17 Sithaw mah anih han palunghahaih to paek ai, panoekhaih roe paek ai.
Jer Bog je njega lišio pameti, nije mu dao nikakva razbora.
18 Toe pakhraeh atoengh tahang naah, anih mah hrang hoi a nuiah kangthueng kami to pahnuithuih.
Ali kada na let krila raširi, tada se ruga konju i konjaniku.
19 Hrang tha na caksak maw? Anih ih tahnong to na khuk pae maw?
Zar si ti konja obdario snagom zar si mu ti vrat grivom ukrasio?
20 Pakhuh kangphet baktiah maw nang phetsak? Anih anghahaih takhi tuen loe zit thoh parai.
Zar ti činiš da skače k'o skakavac, da u strah svakog nagoni hrzanjem?
21 Anih loe azawn ah cawnh tapaih, a thacakhaih to angoep moe, misatuh kaminawk to a hmaang.
Kopitom zemlju veselo raskapa, neustrašivo srlja na oružje.
22 Zithaih to pahnuithuih, zithaih tidoeh tawn ai; sumsen doeh cawn taak ai.
Strahu se ruga, ničeg se ne boji, ni pred mačem uzmaknuti neće.
23 Anih kahhaih palaa tuen to tacawt, tayae hoi misa angvaenghaih aphaw loe ampha hlip.
Na sapima mu zvekeće tobolac, koplje sijeva i ubojna sulica.
24 Anih loe palungphui moe, thacakhaih palung hoiah long to a caak; mongkah lok a thaih naah, om duem thai ai.
Bijesan i nestrpljiv guta prostore; kad rog zasvira, tko će ga zadržat':
25 Mongkah lok thaih naah, Ha, ha, tiah a thuih; misatuh angraeng ih lok, misa pahruekhaih lok ahmui loe ahmuen kangthla hoiah panoek thaih.
na svaki zvuk roga on zarže: Ha! Izdaleka on ljuti boj već njuši, viku bojnu i poklič vojskovođa.
26 Tahmu loe na patuk ih palunghahaih hoiah pakhraeh to boh moe, aloih bangah azawk tathuk maw?
Zar po promislu tvojem lijeće soko i prema jugu krila svoja širi?
27 Tahmu loe na paek ih lok pongah maw van bangah azawk tahang moe, hmuensang ah tabu to boh?
Zar se na nalog tvoj diže orao i vrh timora gnijezdo sebi vije?
28 Anih loe lungsong nuiah oh, cathaeng loe anih ohhaih kacak ahmuen ah oh.
Na litici on stanuje i noćÄi, na grebenima vrleti visokih.
29 To ahmuen hoiah a khet moe, caak koi moi to ahmuen kangthla hoiah hnuk thaih.
Odatle na plijen netremice vreba, oči njegove vide nadaleko.
30 A caanawk doeh athii to pazoh o toeng; anih loe kadueh qok ohhaih ahmuen ah oh, tiah a naa.
Krvlju se hrane njegovi orlići; gdje je ubijenih, tamo je i on.”
