Job 30
1 Toe vaihi loe kai pongah saning kanawk kaminawk mah ang pahnui o thuih, nihcae ampanawk loe ka panuet moe, tuutoep uinawk hoi nawnto suek han mataeng doeh ka koeh ai.
“A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
2 Ue, nihcae ban thacakhaih loe kai han tidoeh avanghaih om ai, nihcae thacakhaih loe anghmat boih boeh.
Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
3 Nihcae loe zok amthlam o pongah, minawk hoi angkom o ai; kami om ai angqai krang praezaek ah ni amhet o.
Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
4 Kapring thungah phrohnawk to a aah o moe, caak hanah imphok kung tangzun to takaeh o.
Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
5 Nihcae loe kaminawk ohhaih ahmuen hoiah haek o moe, (kamqu hangh thuih baktih hangh o thuih; )
Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
6 tahawt thung ih cathaeng khaw thungah oh o moe, longkhaw thung hoi lungsong khaw thungah a oh o.
Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
7 Kapring thungah hrang baktiah hangh o moe, soekhring thungah nawnto amkhueng o.
Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
8 Nihcae loe kamthu caa ah oh o, ue, khosak kasae kaminawk ih caa ah oh o moe, prae thung hoi haek ih kaminawk ah oh o.
Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
9 Vaihi loe nihcae mah laa ang sak o thuih; ue, nihcae mah kasae thuih ih kami ah ka oh boeh.
Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
10 Nihcae mah ang panuet o moe, kangthla ah ang oh o taak; ka mikhmai tamtui hoi pathoih hanah tongaah o ai.
Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
11 Sithaw mah kalii hoiah ang kah moe, ang pacaekthlaek pongah, ka hmaa ah angsumhaih tawn o ai boeh.
I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
12 Ka bantang bangah thendoengnawk angthawk o moe, ka khok hae ang cawh o; kai amrohaih loklam to a sak o.
S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
13 Ka loklam to phraek o moe, kai amtimh hanah azom o; nihcae bomhkung mi doeh om ai.
Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
14 Nihcae loe kalen pui akhaw thungah kakun tui baktiah, kai amrosak hanah tha hoi kai khaeah ang cawnh o.
prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
15 Zitthok hmuennawk to ka nuiah phak moe, takhi song baktiah ka hinghaih hnukah patom o; ka tawnh ih hmuenmae loe tamai baktiah anghmat boeh.
Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
16 Vaihi ka palungthin koih boeh moe, patangkhanghaih aninawk mah ang naeh boeh.
Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
17 Aqum mah ka huh hae thunh moe, thaqui kana ka pauep thai ai boeh.
Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
18 Ka nathaih nung parai pongah, kaimah ih khubuen mah zaeng ih baktih toengah, ang zaeng caeng.
Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
19 Anih mah tangnong thungah ang nuih, kai loe maiphu hoi tavai baktiah ni ka oh sut boeh.
U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
20 Ka Angraeng Nang khaeah ka qah, toe nang pathim ai; kang doet tahang, toe tiah doeh nang sah ai.
K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
21 Ka nuiah tahmenhaih na tawn ai; thacakhaih na ban hoiah nang pacaekthlaek.
Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
22 Kai hae nang toengh tahang moe, takhi to nang thuengsak pongah, ka takpum hae nam rosak ving boeh.
U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
23 Kahing kaminawk boih hanah na sak pae ih im hoi duekhaih thungah, nang caeh haih tih, tiah ka panoek.
Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
24 Sithaw mah amrohaih phaksak hanah ban phok naah, nihcae mah tahmenhaih hni o langla cadoeh, atho om ai boeh.
Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
25 Raihaih tongh kami to ka qah haih ai maw? Amtang kami palung ka sae haih ai maw?
Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
26 Kahoih hmuen ka zing naah, kasae hmuen to angzoh; aanghaih ka zing naah, vinghaih to angzoh.
Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
27 Kai ih pathin loe bet moe, anghakhaih om ai; patangkhanghaih aninawk loe kai tongh hanah angzoh o.
Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
28 Niduem naah palungsethaih hoiah ka oh; kaminawk amkhuenghaih ahmuen ah kang doet moe, ka hang.
Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
29 Kai loe pahui puinawk ih nawkamya ah ka oh moe, bukbuhnawk ih ampui ah ka oh.
Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
30 Ka nganhin loe amnum moe, ka huhnawk doeh kabae thuih pa ai boeh.
Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
31 Kai ih katoeng loe palungsethaih ah angcoeng boeh, kai ih tamoi doeh qahhaih lok ah ni angcoeng ving boeh.
Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.
