Job 3
1 Hae tiah oh pacoengah, Job mah pakha aangh moe, angmah tapenhaih ni to kasae thuih.
Potom otvori usta svoja Jov i stade kleti dan svoj.
2 Job mah hae tiah thuih,
I progovoriv Jov reèe:
3 ka tapenhaih ni hae amro nasoe, ca nongpa pomh boeh, tiah thuihaih aqum to amro nasoe.
Ne bilo dana u koji se rodih, i noæi u kojoj rekoše: rodi se djetiæ!
4 To ni to khoving nasoe; ranui bang ih Sithaw mah tidoeh sah pae hmah nasoe; a nuiah aanghaih doeh om hmah nasoe.
Bio taj dan tama, ne gledao ga Bog ozgo, i ne osvjetljavala ga svjetlost!
5 Vinghaih hoi duekhaih tahlip mah to ani to kai ih ani ni, tiah thui o nasoe; a nuiah tamai amzam nasoe loe, kaving ani mah pazih nasoe.
Mrak ga zaprznio i sjen smrtni, oblak ga obastirao, bio strašan kao najgori dani!
6 To ni to vinghaih kathah mah khuk khoep nasoe; saningto thung kaom aninawk thungah athum hmah nasoe loe, kawbaktih khrah thungah doeh kroek ah om hmah nasoe.
Noæ onu osvojila tama, ne radovala se meðu danima godišnjim, ne brojila se u mjesece!
7 Khenah, to aqum loe angqai krang nasoe loe, a thungah anghoehaih lok om hmah nasoe.
Gle, noæ ona bila pusta, pjevanja ne bilo u njoj!
8 Ani tangoeng kami, palungsethaih angthawksak thaih kaminawk mah to aqum to tangoeng o nasoe.
Kleli je koji kunu dane, koji su gotovi probuditi krokodila!
9 Akhawnbang cakaehnawk loe ving o nasoe loe, a zing o ih khodai to hnu o hmah nasoe, akhawnbang khodai doeh hnu o hmah nasoe;
Potamnjele zvijezde u sumraèje njezino, èekala vidjelo i ne doèekala ga, i ne vidjela zori trepavica;
10 raihaih ka tongh han ai ah, aqum mah kam no ih zok to pakaa ai pongah kasae ah om nasoe.
Što mi nije zatvorila vrata od utrobe i nije sakrila muku od mojih oèiju.
11 Tipongah maw zok thungah ka duek moe, tapen tangsuek naah kam ro ving ai?
Zašto ne umrijeh u utrobi? ne izdahnuh izlazeæi iz utrobe?
12 Tih han ih khokkhu nuiah ang tapom moe, naek hanah tahnu ang pazohsak?
Zašto me prihvatiše koljena? zašto sise, da sem?
13 To tiah na sah ai nahaeloe vaihi loe kamongah kang song moe, kang hngai duem han boeh; ka iip ueloe, kang hak tih boeh,
Jer bih sada ležao i poèivao; spavao bih, i bio bih miran,
14 angmacae amro haih hanah toksah long siangpahrangnawk hoi angraengnawk,
S carevima i savjetnicima zemaljskim, koji zidaše sebi pustoline,
15 to tih ai boeh loe sui katawn mangh, im koimong ah sumkanglung kasuem ukkungnawk hoi nawnto ka laem tih boeh,
Ili s knezovima, koji imaše zlata, i kuæe svoje puniše srebra.
16 to tih ai boeh loe khrah akoep ai ah tapen nawkta baktih, aanghaih hnu vai ai nawkta baktiah amro han ka koeh boeh.
Ili zašto ne bih kao nedonošèe sakriveno, kao dijete koje ne ugleda vidjela?
17 To duekhaih ahmuen ah loe kasae kaminawk mah raihaih paek mak ai boeh; patangkhang kaminawk doeh anghak o tih boeh.
Ondje bezbožnici prestaju dosaðivati, i ondje poèivaju iznemogli,
18 To ahmuen ah loe thongkrah kaminawk doeh nawnto anghak o; pacaekthlaek kami ih lok to thaih o ai boeh.
I sužnji se odmaraju i ne èuju glasa nastojnikova.
19 To ahmuen ah loe kami kalen doeh, kathoeng doeh nawnto oh o moe, tamna doeh angmah ih angraeng ban thung hoiah loih boeh.
Mali i veliki ondje je, i rob slobodan od svoga gospodara.
20 Tipongah maw patangkhang kami hanah aanghaih paek moe, poeksae kami hanah hinghaih to paek?
Zašto se daje vidjelo nevoljniku i život onima koji su tužna srca,
21 Patangkhang kaminawk loe atho kana hmuennawk pakrong pongah duek han ih koeh o kue, toe dueh o thai ai;
Koji èekaju smrt a nje nema, i traže je veæma nego zakopano blago,
22 nihcae mah taprong hnuk o naah, paroeai anghoe o moe, nawm o.
Koji igraju od radosti i vesele se kad naðu grob?
23 Tipongah maw a caehhaih loklam anghmang kami hoi Sithaw mah pakaa ih kami khaeah hinghaih to paek?
Èovjeku, kojemu je put sakriven i kojega je Bog zatvorio otsvuda?
24 Buhcaak zuengah kana ahamhaih lok to oh, kana hanghaih lok loe tui baktiah long.
Jer prije jela mojega dolazi uzdah moj, i kao voda razljeva se jauk moj.
25 Ka zit parai ih hmuen to ka nuiah phak boeh, ka zit ih hmuen kai khaeah angzoh boeh.
Jer èega se bojah doðe na mene, i èega se strašah zadesi me.
26 Kai loe monghaih tawn ai, anghakhaih doeh ka tawn ai; raihaih hoiah ni ka oh sut boeh, tiah a thuih.
Ne poèivah niti imah mira niti se odmarah, i opet doðe strahota.
