Job 19
1 To pacoengah Job mah,
A Jov odgovori i reèe:
2 kai poek nang patang o sak, nasetto maw lok hoiah nang pacaekthlaek o han vop?
Dokle æete muèiti dušu moju i satirati me rijeèima?
3 Vai hato nang zoeh o boeh; azathaih tawn ai ah panoek vai ai ih kami baktiah nang zoeh o.
Veæ ste me deset puta naružili; nije vas stid što tako navaljujete na me?
4 Sakpazaehaih ka tawnh cadoeh, ka sakpazaehaih loe kaimah nuiah ni krak.
Ali ako sam doista pogriješio, pogrješka æe moja ostati kod mene.
5 Nangcae loe kai ni nam oek o thuih, a sak ih zaehaih pongah ni azathaih hoiah oh, tiah nang naa o:
Ako li se još hoæete da dižete na me i da me korite mojom sramotom,
6 toe kai loe Sithaw mah ni amtimsak moe, anih ih thaang pongah ka manh, tito panoek oh.
Onda znajte da me je Bog oborio i mrežu svoju razapeo oko mene.
7 Khenah, ka sakpazaehaih thung hoiah ka hang; mi mah doeh tahngai ai; tha hoi ka hangh, toe toenghaih hoiah lokcaek kami om ai.
Eto, vièem na nepravdu, ali se ne slušam; vapijem, ali nema suda.
8 Anih mah ka poeng thaih han ai ah ka caehhaih loklam to pakaa khoep, anih mah ka caehhaih loklam ah vinghaih to suek.
Zagradio je put moj da ne mogu proæi; na staze moje metnuo je mrak.
9 Ka lensawkhaih to anih mah ang khringh pae moe, ka lu nui ih lumuek to ang lak pae ving.
Svukao je s mene slavu moju i skinuo vijenac s glave moje.
10 Anih mah ahmuen kruek hoi ang boh pongah, kam ro boeh; anih mah ka oephaih to thing baktiah ang phongh pae ving.
Porušio me je otsvuda, da me nema; i kao drvo išèupao je nadanje moje.
11 Anih ih palung kabae to kai khaeah ang palai moe, kai hae a misa ah ang poek.
Raspalio se na me gnjev njegov, i uzeo me je meðu neprijatelje svoje.
12 Anih ih misatuh kaminawk loe, kai tuk hanah nawnto angzoh o moe, kai ih kahni im taeng boih ah atai o.
Vojske njegove doðoše sve zajedno i nasuše sebi put k meni, i stadoše u oko okolo šatora mojega.
13 Kam nawkamyanawk to kai khae hoi kangthla ah a ohsak moe, kam puinawk doeh panoek vai ai ih kami baktiah ni oh o.
Braæu moju udaljio je od mene, i znanci moji tuðe se od mene.
14 Ka canawknawk mah ang pahnawt o moe, kam puinawk mah ang pahnet o boeh.
Bližnji moji ostaviše me, i znanci moji zaboraviše me.
15 Ka tamna nongpatanawk hoi ka imthung takohnawk mah angvin baktih, prae kalah kami baktiah ang khet o.
Domašnji moji i moje sluškinje gledaju me kao tuðina; stranac sam u oèima njihovijem.
16 Ka tamna to ka kawk naah, na pathim ai; tahmenhaih ka hnik cadoeh, na pathim ai boeh.
Zovem slugu svojega, a on se ne odziva, a molim ga ustima svojim.
17 Kang hahhaih takhi loe ka zu koeh koiah om ai, ka caanawk hanah panuet thok hmuen ah oh boeh.
Dah je moj mrzak ženi mojoj, a preklinjem je sinovima utrobe svoje.
18 Ue, nawktanawk mah ang patoek o, kang thawk tahang naah, ang pahnui o thuih.
Ni djeca ne haju za me; kad ustanem, ruže me.
19 Kam puinawk mah ang panuet o moe, ka palung ih kaminawk doeh ka misa ah angcoeng o ving boeh.
Mrzak sam svjema najvjernijim svojim, i koje ljubljah postaše mi protivnici.
20 Ka huh loe nganhin hoi angbet rap boeh moe, ka haa doeh angkhringh boeh.
Za kožu moju kao za meso moje prionuše kosti moje; jedva osta koža oko zuba mojih.
21 Aw kam puinawk, na tahmen oh, na tahmen oh; Sithaw mah ni ang boh.
Smilujte se na me, smilujte se na me, prijatelji moji, jer se ruka Božija dotakla mene.
22 Tipongah Sithaw pacaekthlaek baktiah kai nang pacaekthlaek o loe? Kai ih angan hoiah zok nam hah o ai vop maw?
Zašto me gonite kao Bog, i mesa mojega ne možete da se nasitite?
23 Aw, ka loknawk hae pakuem o nasoe loe, nihcae mah cabu ah pathok o nasoe.
O kad bi se napisale rijeèi moje! kad bi se stavile u knjigu!
24 Sum cacung hoiah tarik o nasoe loe, thlung nuiah dungzan ah tarik o poe nasoe!
Pisaljkom gvozdenom i olovom na kamenu za vjeèni spomen kad bi se urezale!
25 Kai akrangkung loe hing, tiah ka panoek; anih loe hnukkhuem atue boeng naah long ah angdoe tih;
Ali znam da je živ moj iskupitelj, i na pošljedak da æe stati nad prahom.
26 ka nganhin amro moe, hae takpum hae amro ving cadoeh, ka taksa hoiah Sithaw to ka hnu vop tih;
I ako se ova koža moja i rašèini, opet æu u tijelu svom vidjeti Boga.
27 anih to ka hnu tih; minawk mah hnuk ih na ai, kaimah roe mik hoiah ka hnu tih; ka palungthin mah zing kong boeh.
Ja isti vidjeæu ga, i oèi moje gledaæe ga, a ne drugi. A bubrega mojih nestaje u meni.
28 Nangcae mah, anih hae kawbangmaw pacaekthlaek han, anih zae nethaih kawbangmaw hnuk thai han? tiah na thuih o,
Nego bi trebalo da reèete: zašto ga gonimo? kad je korijen besjede u meni.
29 sumsen to na zit o han oh, Sithaw palungphuihaih mah sumsen hoi danpaekhaih to tacawtsak, lokcaekhaih atue oh, tiah panoek oh, tiah a naa.
Bojte se maèa; jer je maè osveta za bezakonje; i znajte da ima sud.
