Isaiah 7

1 Uzziah capa Jotham, Jotham capa Ahaz, Judah siangpahrang ah oh naah, Syria siangpahrang Rezin hoi Israel siangpahrang Remaliah capa, Rekah loe Jerusalem tuk hanah caeh hoi tahang, toe pazawk hoi thai ai.

U vrijeme Ahaza sina Jotama sina Ozije cara Judina doðe Resin car Sirski i Fakej sin Remalijin car Izrailjev na Jerusalim da ga biju, ali ga ne mogoše uzeti.

2 David imthung takoh khaeah, Syria hoi Ephraim loe angbomh hoi boeh, tiah thuih pae o naah, Ahaz hoi anih kaminawk takhi mah hmuh naah kanghuenh taw thung ih thing baktiah tasoehhaih palung to tawnh o.

I doðe glas domu Davidovu i rekoše: Sirija se složi s Jefremom. A srce Ahazovo i srce naroda njegova ustrepta kao drveæe u šumi od vjetra.

3 To naah Angraeng mah Isaiah khaeah, Ahaz hoi angqum hanah, kahni pasuk kami ih lawk caehhaih loklam, tui lakhaih aluek bang tuili boenghaih ahmuen ah, na capa Shear-Jashub hoiah caeh hoih;

Tada reèe Gospod Isaiji: izidi na susret Ahazu, ti i Sear-jasuv sin tvoj, nakraj jaza gornjega jezera, na put kod polja bjeljareva.

4 anih khaeah, acoehaih hoiah om duem ah; hmaikhue tacawt thingboeng hnetto ah kaom, Syria siangpahrang Rezin hoi Ramaliah capa hnik palungphuihaih to zii hmah loe, na palungthin doeh thazoksak hmah.

I reci mu: èuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od dva kraja ovijeh glavanja što se puše, od raspaljenoga gnjeva Resinova i Sirskoga i sina Remalijina.

5 Syria, Ephraim hoi Ramaliah capa loe nang amrosak hanah khokhan hoi boeh, nihnik mah,

Što se Sirci i Jefrem i sin Remalijin dogovoriše na tvoje zlo govoreæi:

6 Judah hae tuh si; prae to tapraek boih si loe, amzet o si, Tabel capa to nihcae ukkung siangpahrang ah suem si, tiah a thuih o.

Hajdemo na Judejsku da joj dosadimo i da je osvojimo i da postavimo u njoj carem sina Taveilova;

7 Toe Angraeng Sithaw mah, To tiah om mak ai, to tiah angcoeng mak ai.

Zato ovako veli Gospod Bog: neæe se to uèiniti, neæe biti.

8 Syria prae ih lu loe Damaska ni, Rezin loe Damaska ih lu ah oh pongah, saning qui taruk pangato thung, Ephraim loe acaeng kami ah om mak ai, tamit o boih tih.

Jer je glava Siriji Damasak, a Damasku je glava Resin; i do šezdeset i pet godina satræe se Jefrem tako da više neæe biti narod.

9 Ephraim ih lu loe Samaria, Samaria ih lu loe Ramaliah ih capa ah oh. Nang tang o haih ah, kacak ah nang doe o ai nahaeloe, nang doe o thai poe mak ai, tiah thuih.

I glava je Jefremu Samarija, a Samariji je glava sin Remalijin. Ako ne vjerujete, neæete se održati.

10 Angraeng mah Ahaz khaeah lok thuih pae let,

I još reèe Gospod Ahazu govoreæi:

11 kathuk koek ahmuen ah maw, to ai boeh loe kasang koek ahmuen ah maw, na Angraeng Sithaw khaeah angmathaih to hni ah, tiah a naa. (Sheol h7585)

Išti znak od Gospoda Boga svojega, išti ozdo iz dubine ili ozgo s visine. (Sheol h7585)

12 Toe Ahaz mah, Ka hnih mak ai, Angraeng to ka tanoek mak ai, tiah a naa.

A Ahaz reèe: neæu iskati, niti æu kušati Gospoda.

13 To naah Isaiah mah, Aw David imthung takoh, vaihi tahngai oh! Nangcae loe kaminawk thazoksak khue ai ah, ka bok ih ka Sithaw doeh tha na zok o sak han vop maw? tiah a naa.

Tada reèe Isaija: slušajte sada, dome Davidov; malo li vam je što dosaðujete ljudima, nego dosaðujete i Bogu mojemu?

14 To pongah Angraeng angmah roe nangcae hanah angmathaih to na paek tih; Khenah, tangla cuem maeto loe zokpom tih, anih mah capa maeto sah ueloe, anih to Immanuel, tiah ahminphui tih.

Zato æe vam sam Gospod dati znak: eto djevojka æe zatrudnjeti i rodiæe sina, i nadjenuæe mu ime Emanuilo.

15 Anih loe kasae hmuen to pahnawt moe, kahoih hmuen to qoih thai hanah, panoekhaih to tawnh tih; anih loe kamkhawk maitaw tahnutui hoi khoitui to caa tih.

Maslo i med ješæe, dokle ne nauèi odbaciti zlo a izabrati dobro.

16 Toe to nawkta mah kasae to pahnawt moe, kahoih hmuen qoihaih to panoek ai naah, na zit ih siangpahrang hnik mah uk ih prae to pahnawt sut ah om tih.

Jer prije nego nauèi dijete odbaciti zlo a izabrati dobro, ostaviæe zemlju, na koju se gadiš, dva cara njezina.

17 Ephraim hoi Judah ampraekhaih ni hoi kamtong, Angraeng mah kaom vai ai hmuen to omsak tih; nang hoi nangmah ih kaminawk, nam pa imthung takohnawk to tuk hanah, Assyria siangpahrang to angzosak tih;

Gospod æe pustiti na te i na narod tvoj i na dom oca tvojega dane, kakih nije bilo otkad se Jefrem odvoji od Jude, preko cara Asirskoga.

18 To na niah Angraeng mah, Izip prae kangthla koek vapuinawk taengah kaom taksaenawk hoi Assyria prae ih khoimiinawk to kawk tih.

I tada æe Gospod zazviždati muhama koje su nakraj rijeka Misirskih, i pèelama koje su u zemlji Asirskoj;

19 Taksaenawk hoi khoimiinawk loe angpoeng o ueloe, kami om ai ahmuen ah kaom azawn, cathaeng khaw, soekhringkungnawk hoi aqam kabuk thingnawk boih nuiah acuuk o tih.

I doæi æe i popadaæe sve u puste doline i u kamene rasjeline i na sve èeste i na svako drvce.

20 To na niah loe vapui yaeh ah kaom, Assyria siangpahrang to Angraeng mah sam aat kami ah thlai ueloe, anih mah nangcae ih sam, khokmuinawk hoi toektaboe muinawk to aat tih.

Tada æe Gospod obrijati britvom zakupljenom ispreko rijeke, carem Asirskim, glavu i dlake po nogama, i bradu svu.

21 To na niah loe kami maeto mah maitaw talaa maeto hoi tuu hnetto pacah tih;

I tada ko saèuva kravicu i dvije ovce,

22 pop parai tahnutui to tacawtsak pongah, nihcae loe tahnutui kamkhawk to caa o tih; prae thung ih kanghmat kaminawk boih mah tahnutui kamkhawk hoi khoitui to caa o tih.

Od mnoštva mlijeka što æe davati ješæe maslo; jer maslo i med ješæe ko god ostane u zemlji.

23 To na niah loe phoisa sangto tacawthaih ahmuen hoi misurkung sangto ohhaih ahmuen kruekah, phroh kapring hoi soekhring ni om tih boeh.

I tada æe svako mjesto gdje ima tisuæa èokota za tisuæu srebrnika zarasti u èkalj i trnje.

24 Prae thung boih ah phroh kapring hoi soekhring to koi boeh pongah, kaminawk loe kalii maw, palaa maw sin hoiah ni to ahmuen ah caeh o tih boeh.

Sa strijelama i s lukom iæi æe se onamo, jer æe sva zemlja biti èkalj i trnje.

25 Soekhring hoi kapring to zit o pongah, canghniah taoi hoi long takaeh moe, lawk sakhaih maesomnawk nuiah, mi doeh caeh o mak ai boeh; to ahmuen loe maitaw taenawk prathaih ahmuen hoi tuu taenawk paqaihhaih ahmuen ah ni om ving tih boeh, tiah thuih.

A na sve gore koje su se kopale motikom, na njih neæe doæi strah od èkalja i trnja, nego æe biti ispust volovima i gaziæe ih ovce.