Genesis 37
1 Jakob loe ampa angvin ah ohhaih, Kanaan prae ah khosak.
A Jakov življaše u zemlji gdje mu je otac bio došljak, u zemlji Hananskoj.
2 Jakob anghumhaih kawng loe hae tiah oh; Joseph loe amyanawk hoi nawnto tuu toep naah, saning hatlai sarihto oh boeh; thendoeng loe Jakob ih zu, Billah hoi Zilpah ih caanawk hoi nawnto ah oh, nihcae sethaih kawng to anih mah ampa khaeah thuih pae.
Ovo su dogaðaji Jakovljevi. Josif kad bješe momak od sedamnaest godina, pasijaše stoku s braæom svojom, koju rodiše Vala i Zelfa žene oca njegova; i donošaše Josif zle glasove o njima ocu svojemu.
3 Israel loe mitong lam ah capa Joseph to sak pongah, anih to kalah amyanawk pongah palung kue; to pongah anih hanah rong congca kaom laihaw to a sak pae.
A Izrailj ljubljaše Josifa najveæma izmeðu svijeh sinova svojih, jer mu se rodio pod starost; i naèini mu šarenu haljinu.
4 Ampa loe kalah nawkamyanawk pongah Joseph to palung kue, tiah amyanawk mah panoek o naah, anih to hnukma o moe, lunghoih ta hoiah lok tapring o vai ai.
A braæa videæi gdje ga otac ljubi najveæma izmeðu sve braæe njegove, stadoše mrziti na nj tako da mu ne mogahu lijepe rijeèi progovoriti.
5 Joseph mah amang to sak, anih mah to amang to amyanawk khaeah thuih pae, to naah nihcae mah anih to hnukma o aep.
Uz to usni Josif san i pripovjedi braæi svojoj, te oni još veæma omrznu na nj.
6 Amyanawk khaeah, Ka mang hae tahngai oh;
Jer im reèe: da èujete san što sam snio:
7 khenah, Aicae loe lawk ah cangqui taoengh o, to naah kai ih cangqui loe angthawk moe, angdoet tahang; toe nangcae ih cangqui loe kangkui ah angdoet o moe, kai ih cangqui to bok o, tiah a naa.
Vezasmo snoplje u polju, pa moj snop usta i ispravi se, a vaši snopovi iðahu unaokolo i klanjahu se snopu mojemu.
8 Amyanawk mah anih khaeah, Kaicae ukkung ah oh han na poek maw? To tiah kaicae nang uk thai tang tih maw? tiah a naa o. A hnuk ih amang hoi a thuih ih lok pongah, nihcae mah anih to hnukma o aep.
Tada mu braæa rekoše: da neæeš još biti car nad nama i zapovijedati nam? Stoga još veæma stadoše mrziti na nj radi sanova njegovijeh i radi rijeèi njegovijeh.
9 To pacoengah anih mah amang to sak let, to amang to amyanawk khaeah a thuih pae let; Tahngai oh, kalah amang ka sak let bae vop; khenah, ka mangah, ni, khrah hoi cakaeh hatlaito mah kai to bok o, tiah a naa.
Poslije opet usni drugi san, i pripovjedi braæi svojoj govoreæi: usnih opet san, a to se sunce i mjesec i jedanaest zvijezda klanjahu meni.
10 Ampa hoi amyanawk khaeah a thuih pae naah, ampa mah anih khaeah, Tikhoe to baktih amang to na sak khruek loe? tiah a thuitaek. Na hmaa ah ka kuep o hanah, kai, nam no hoi nam nawk amyanawk, nang khaeah kang zoh o tih maw? tiah a naa.
A pripovjedi i ocu svojemu i braæi svojoj; ali ga otac prekori i reèe mu: kakav je to san što si snio? eda li æemo doæi ja i mati tvoja i braæa tvoja da se klanjamo tebi do zemlje?
11 Amyanawk mah anih to ut o; toe ampa mah loe a thuih ih lok to palung thungah pakuem poe.
I zaviðahu mu braæa; ali otac njegov èuvaše ove rijeèi.
12 Amyanawk loe Shekem vangpui ah ampa ih tuu rawkcak pacah hanah caeh o.
A kad braæa njegova otidoše da pasu stoku oca svojega kod Sihema,
13 To naah Israel mah Joseph khaeah, Nam yanawk loe Shekem vangpui ah tuu rawkcak pacah o; angzo ah, nihcae khaeah kang patoeh han, tiah a naa. Anih mah, Haeah ka oh, tiah a naa.
Reèe Izrailj Josifu: ne pasu li braæa tvoja stoku kod Sihema? hajde da te pošljem k njima. A on reèe: evo me.
14 To pongah anih khaeah, Caeh ah loe, nam yanawk hoi tuunawk ngantui o vai, khen noek ah, to pacoengah tamthang na thui let ah, tiah a naa. Hebron azawn hoiah Joseph to patoeh pongah, Shekem ah a caeh.
A on mu reèe: idi, vidi kako su braæa tvoja i kako je stoka, pa doði da mi javiš. I opravi ga iz doline Hevronske, i on otide put Sihema.
15 Anih taw ah amhet khing naah, lawk caeh kami maeto mah anih to hnuk, Timaw na pakrong loe? tiah a naa.
I èovjek jedan naðe ga a on luta po polju, te ga zapita govoreæi: šta tražiš?
16 Anih mah, Kam yanawk to ka pakrong, naa ah maw tuu a toep o, na thui ah, tiah a naa.
A on reèe: tražim braæu svoju; kaži mi, molim te, gdje su sa stokom?
17 To kami mah, Nihcae loe hae ahmuen hoiah kalah ahmuen bangah caeh o ving boeh; Dothan ah caeh o si, tiah thuih o ih lok to ka thaih, tiah a naa. To pongah Joseph loe amyanawk khaeah caeh, nihcae to Dothan ah a hnuk.
A èovjek reèe: otišli su odavde, jer èuh gdje rekoše: hajdemo u Dotaim. I otide Josif za braæom svojom, i naðe ih u Dotaimu.
18 Anih to kangthla hoiah a hnuk o, nihcae khae pha ai naah, anih hum hanah pacaeng o.
A oni ga ugledaše izdaleka; i dok još ne doðe blizu njih, stadoše se dogovarati da ga ubiju,
19 Nihcae mah, Amang sah kami to angzoh boeh, tiah maeto hoi maeto lok ang thuih o.
I rekoše meðu sobom: gle, evo onoga što sne sanja.
20 Angzo oh, anih to hum o si, tangqom khaw maeto thungah va si loe, anih loe moisan mah kaek boeh, tiah thui si. To naah anih ih amang kawbang maw oh, tito khen o si, tiah a thuih o.
Hajde sada da ga ubijemo i da ga bacimo u koju od ovijeh jama, pa æemo kazati: ljuta ga je zvjerka izjela. Onda æemo vidjeti šta æe biti od njegovijeh sanova.
21 Reuben mah to lok to thaih naah, anih to hum o hmah si, tiah a naa moe, Joseph to nihcae ban thung hoiah a lak ving.
Ali Ruvim kad èu to, izbavi ga iz ruku njihovijeh rekav: nemojte da ga ubijemo.
22 Reuben mah nihcae khaeah athii palong o hmah; toe anih to hae praezaek ih tuikhaw thungah mah va o sut ah, a nuiah ban phok o hmah, tiah a naa. Reuben mah, nihcae ban thung hoiah ka pahlong moe, kam pa khaeah ka caeh haih let han, tiah a poek.
I još im reèe Ruvim: nemojte krvi proljevati; bacite ga u ovu jamu u pustinji, a ne dižite ruke na nj. A on ga šæaše izbaviti iz ruku njihovijeh i odvesti k ocu.
23 Joseph amyanawk khae phak naah, anih mah angkhuk ih rong congca kaom laihaw to a khringh pae o;
I kad Josif doðe k braæi svojoj, svukoše s njega haljinu njegovu, haljinu šarenu, koju imaše na sebi.
24 anih to naeh o moe, tuikhaw thungah vah o; tuikhaw loe tui kaang boeh moe, tui om ai boeh.
I uhvativši ga baciše ga u jamu; a jama bješe prazna, ne bješe vode u njoj.
25 Nihcae loe buhcaak han anghnut o; a danh o tahang moe, a khet o naah, Gilead prae hoiah angzo, kaengkuu hrang pongah hmuihoih hmuen, hmuihoih thing tangpri hoi myrrhnawk kaphaw, Izip prae ah kacaeh Ishmael kaminawk to a hnuk o.
Poslije sjedoše da jedu. I podigavši oèi ugledaše, a to gomila Ismailjaca iðaše od Galada s kamilama natovarenim mirisavoga korijenja i tamjana i smirne, te nošahu u Misir.
26 Judah mah amyanawk khaeah, Aimacae ih amnawk to a hum o moe, anih ih athii hawk o khing cadoeh aicae han timaw atho oh?
I reèe Juda braæi svojoj: kaka æe biti korist što æemo ubiti brata svojega i zatajiti krv njegovu?
27 Angzo oh, anih to Ishmael kaminawk khaeah mah zaw si, anih nuiah ban phok o hmah si; anih loe aimacae ih amnawk hoi acaeng ah ni oh, tiah a naa. Anih ih lok to amyanawk mah paroi pae o.
Hajde da ga prodamo ovijem Ismailjcima pa da ne dižemo ruke svoje na nj, jer nam je brat, naše je tijelo. I poslušaše ga braæa njegova.
28 To naah hmuenzaw Midian kaminawk to angzoh o; amnawk Joseph to tuikhaw thung hoiah a zuh o let moe, anih to Ishmael kaminawk khaeah phoisa shekel pumphaeto hoiah a zawh o; nihcae mah Joseph to Izip prae ah caeh o haih.
Pa kad trgovci Madijamski bijahu pored njih, oni izvukoše i izvadiše Josifa iz jame, i prodadoše Josifa Ismailjcima za dvadeset srebrnika; i oni odvedoše Josifa u Misir.
29 Reuben loe amlaem let moe, tuikhaw to khet naah Joseph loe om ai boeh; to pongah angmah ih laihaw to asih.
A kad se Ruvim vrati k jami, a to nema Josifa u jami; tada razdrije haljine svoje,
30 Amnawknawk khaeah amlaem moe, nawkta loe om ai boeh; kai loe naa ah maw ka caeh han boeh? tiah a naa.
Pa se vrati k braæi svojoj, i reèe: nema djeteta; a ja kuda æu?
31 To naah Joseph ih laihaw to lak o moe, maeh caa maeto a boh o pacoengah, maeh thii thungah laihaw to a nup o;
Tada uzeše haljinu Josifovu, i zaklavši jare zamoèiše haljinu u krv,
32 rong congca kaom laihaw to ampa khaeah a sin pae o moe, hae ni ka hnuk o boeh; na caa ih laihaw maw, laihaw ai tito kahoih ah khenah, tiah a naa o.
Pa onda poslaše šarenu haljinu ocu njegovu poruèivši: naðosmo ovu haljinu, vidi je li haljina sina tvojega ili nije.
33 Anih mah maat moe, Hae loe ka caa ih laihaw boeh ni! Anih loe moisan mah ni kaek boeh; Joseph loe moisan mah taprawt pet pet boeh hae loe, tiah a thuih.
A on je pozna i reèe: sina je mojega haljina; ljuta ga je zvjerka izjela; Josif je doista raskinut.
34 To naah Jokob loe angmah ih khukbuen to angkhring moe, kazii to kaengah angzaeng pacoengah, a capa to ni paroeai thung qah haih.
I razdrije Jakov haljine svoje, i veza kostrijet oko sebe; i tužaše za sinom svojim dugo vremena.
35 A capanawk hoi a canunawk boih anih pathloep hanah angzoh o; toe pathloep o thai ai; palungset loiah ka capa caehhaih taprong thungah ka caeh han boeh, tiah a thuih. To tiah a capa pongah ampa to qah. (Sheol h7585)
I svi sinovi njegovi i sve kæeri njegove ustadoše oko njega tješeæi ga, ali se on ne dadijaše utješiti, nego govoraše: s tugom æu u grob leæi za sinom svojim. Pa i njegov otac plakaše za njim. (Sheol h7585)
36 Midian kaminawk mah Joseph to, Izip prae ih misatuh angraeng, Faro ih toksahkung angraeng maeto ah kaom, Potiphar khaeah zawh o.
A Madijanci prodadoše ga u Misir Petefriju, dvoraninu Faraonovu, zapovjedniku stražarskom.
