Genesis 34
1 Leah mah Jakob han sak pae ih canu Dinah loe to prae thung ih nongpatanawk khaeah paqaih hanah caeh.
Dina, kći koju je Lea rodila Jakovu, iziđe da posjeti neke žene onoga kraja.
2 To prae ukkung, Hiv acaeng Hanor capa, Shekem mah anih to hnuk naah, anih to naeh moe, iih haih pacoengah amhnongsak.
Opazi je Hivijac Šekem, sin Hamora, poglavice kraja, pa je pograbi i na silu s njom leže.
3 Anih loe poekhaih palungthin boih Jakob canu Dinah hanah paek, nongpata to a palung khruek pongah, lok kanaem ta hoiah anih to paroi.
Njegovo srce prione za Dinu, Jakovljevu kćer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao je pridobiti djevojčino srce.
4 Shekem mah ampa Hamor khaeah, Hae nongpata hae ka zu ah na la pae ah, tiah a naa.
Šekem je govorio i svom ocu Hamoru: “Onu mi djevojku uzmi za ženu!”
5 A canu Dinah to Shekem mah iih haih boeh, tito Jakob mah thaih, a caanawk loe lawk ah maitaw toep o; Jakob loe nihcae angzo ai karoek to lok apae ai ah anghngai duem.
Jakov sazna da je Šekem obeščastio njegovu kćer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao ništa dok oni ne dođu.
6 To naah Shekem ampa Hamor loe lokthuih hanah, Jakob khaeah caeh.
Uto dođe k Jakovu Šekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,
7 Jakob ih caanawk mah to tamthang to thaih o naah, im ah amlaem o roep; Shekem loe Israel kaminawk salakah kahoih ai hmuen hoi sak koi ai hmuen ah kaom, Jakob ih canu Dinah to iih haih moeng boeh pongah, nihcae loe palungnat khue khawt ai ah, palung a phui o parai.
upravo kad su se Jakovljevi sinovi vraćali iz polja. Kad su čuli vijest, ljudi su bili ojađeni i vrlo ljuti. Što je Šekem učinio - legavši s Jakovljevom kćeri - u Izraelu je bila sramota. To se nije smjelo trpjeti.
8 Toe Hamor mah nihcae khaeah, Ka capa Shekem mah na canu hae palung khruek boeh; anih han zu ah na paek halat ah.
Hamor im reče. “Moj se sin Šekem svom dušom zaljubio u vašu kćer. Dajte mu je za ženu!
9 Kaicae hoi zu sava ah om si, na canunawk to na paek oh loe, nangcae doeh kaicae tanuh hae la o toeng ah.
Oprijateljite se s nama: dajite nam svoje kćeri, a naše kćeri uzimajte sebi!
10 Kaicae khaeah khosah oh, hae prae hae nangcae han kang paongh pae; a thungah khosah oh loe, hmuenmaenawk doeh zaw oh; a thung ih hmuennawk to toep oh, tiah a naa.
Tako možete živjeti među nama; zemlja je pred vama da se naselite, u njoj se slobodno krećete i stječete imovinu!”
11 To pacoengah Shekem mah Dinah ih ampa hoi nawkamyanawk khaeah, Hae hmuen pongah na tahmen o raeh, nang hnik o ih hmuen boih kang paek han.
Potom Šekem reče njezinu ocu i njezinoj braći: “Da nađem milost u vašim očima, dat ću vam što zatražite.
12 Avang hoi tangqum loe nazetto doeh pop nasoe, nang hnik o zetto kang paek han hmang, nongpata hae mah ka zu ah na paek oh, tiah a naa.
Tražite od mene koliko hoćete: sve što god zapitate dat ću, samo mi dajte djevojku za ženu.”
13 Anih mah nihcae ih tanuh Dinah to zae haih boeh pongah, Jakob ih caanawk mah Shekem hoi ampa Hamor to aling o;
Jakovljevi sinovi odgovore Šekemu i njegovu ocu Hamoru - govorili su s prijevarom jer je obeščastio njihovu sestru Dinu -
14 nihcae mah nihnik khaeah, Tangzat hin aat ai kaminawk khaeah, to baktih hmuen to ka sah o thai mak ai; to baktih hmuen loe kaicae han azat kathok hmuen ah ni oh;
te im rekoše: “Ne možemo pristati da svoju sestru damo čovjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.
15 toe kaicae baktih toengah, nangcae thung ih nongpa boih tangzat hin na aah o nahaeloe, na thuih ih lok to kang tapom pae o han;
Jedino ćemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrežete sve svoje muškarce.
16 to pacoengah ni kaicae ih canunawk to kang paek o moe, nangcae ih canunawk doeh ka la o toeng tih; nangcae hoi nawnto ka om o ueloe, acaeng maeto ah om tih.
Onda vam možemo davati svoje kćeri i uzimati vaše sebi, s vama se naseliti i biti jedan rod.
17 Toe kang thuih o ih baktih toengah, tangzat hin aah han na koeh o ai nahaeloe, ka canu to ka lak o moe, ka caeh o han boeh, tiah a naa o.
A ako ne pristajete na obrezanje, uzet ćemo svoju kćer i otići.”
18 To tiah a thuih o ih lok to Hamor hoi a capa Shekem mah palung due hoi.
Hamoru i Šekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev učini povoljan.
19 To thendoeng loe ampa imthung ah khingya o koek ih thendoeng ah oh moe, Jakob ih canu to koeh khruek pongah, nihcae mah thuih ih lok to aek ai.
Mladić nije časio da zahtjev izvrši, jer je čeznuo za Jakovljevom kćeri; a bio je najuvaženiji od svih u očevu domu.
20 To naah Hamor hoi a capa Shekem loe to vangpui khongkha taengah caeh hoi moe, angmacae vangpui thung ih kaminawk khaeah lok a thuih pae hoi,
Tako Hamor i njegov sin Šekem dođu u svoje gradsko vijeće i obrate se svojim sugrađanima ovako:
21 nihnik mah, Hae kaminawk loe angdaeh koeh kami ah oh o; aicae prae ah omsak si loe, hmuenmaenawk doeh zawsak si; khenah, nihcae han kakhawt kalen parai ahmuen doeh oh; nihcae ih canunawk to la o si loe, aicae ih canunawk doeh nihcae han paek si.
“Ovaj je svijet prijazan; neka se među nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno kreću; ima dosta prostora u zemlji za njih; možemo uzimati njihove kćeri sebi za žene, a njima davati svoje.
22 Toe nihcae loe tangzat aat kami ah oh o pongah, aicae doeh nihcae baktiah tangzat hin aah o naah ni, nihcae loe nangcae hoi nawnto om o thai tih.
No ljudi će pristati da među nama žive i s nama budu jedan rod samo ako se svi naši muškarci obrežu kao što su oni obrezani.
23 Nihcae ih maitawnawk, nihcae ih hmuennawk hoi moinawk loe aicae ih hmuen ah om mak ai, tiah na poek o maw? To pongah aicae mah nihcae ih lok to paroi o halat si, to tiah ni nihcae loe aicae hoi nawnto om o tih, tiah a thuih pae hoi.
Zar tako ne bi stoka koju su stekli, sve njihovo blago - bilo naše? Pristanimo, pa neka se među nama nasele!”
24 Anih ih vangpui khongkha ah kacaeh kaminawk boih mah Hamor hoi a capa Shekem ih lok to paroi o; to pongah anih ih vangpui thungah kaom nongpanawk loe tangzat hin to aah o boih.
Svi odrasli muškarci koji imaju pravo izaći na gradska vrata poslušaše Hamora i njegova sina Šekema, pa bude obrezan svaki muškarac - svaki koji ima pravo izaći na gradska vrata.
25 Aahhaih ahmaa nat li haih, ni thumto naah Jakob ih caa, Dinah ih thangqoi Simeon hoi Levi loe angmah hnik ih sumsen to lak hoi moe, misahoihaih hoiah vangpui to muk hoi pacoengah nongpanawk to hum hoi boih.
A trećega dana, dok su oni još bili u bolovima, dva Jakovljeva sina, Šimun i Levi, Dinina braća, pograbe svaki svoj mač i nesmetano dođu u grad te poubijaju sve muškarce.
26 Hamor hoi a capa Shekem to sumsen hoi a hum hoi moe, Shekem imthung ih Dinah to a lak hoi pacoengah, tacawt hoi.
Sasijeku mačem Hamora i njegova sina Šekema, uzmu Dinu iz Šekemove kuće i odu.
27 Nihcae mah a tanuh to zae o haih pongah, Jakob ih caanawk loe kadueh kaminawk khaeah caeh o moe, vangpui to phraek o.
Ostali Jakovljevi sinovi dođu na ubijene i opustoše grad što je njihova sestra bila obeščašćena.
28 Tuunawk, maitawnawk, la hrangnawk, vangpui thung kaom hmuennawk hoi lawk ah kaom hmuennawk to a lak o,
Što je bilo krupne i sitne stoke i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju;
29 nihcae ih hmuennawk, nihcae ih nawktanawk hoi zunawk to naeh o boih moe, im ah kaom hmuennawk to paro pae o boih.
opljačkaju sva njihova dobra, a svu im djecu i žene - sve što je bilo po kućama - odvedu u roblje.
30 Jakob mah Simeon hoi Levi khaeah, Raihaih nang paek hoi boeh, Kanaan kaminawk hoi Periz kaminawk, hae prae ah kaom kaminawk khaeah panuet thok ah nang sak hoi boeh; aicae loe kami zetta, nihcae loe kai tuk hanah amkhueng o tih, kai na hum o ueloe, kaimah hoi ka imthung takoh doeh hum o boih tih boeh, tiah a naa.
Jakov reče Šimunu i Leviju: “Uveli ste me u nepriliku omrazivši me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perižanima. Ako se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na broj, istrijebit će me s mojim domom.”
31 Toe nihnik mah, Anih mah ka tanuh tangzat zaw kami baktiah sak han oh maw? tiah a naa hoi.
Oni odgovore: “Zar da prema našoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?”
