Genesis 22
1 To tiah hmuen oh pacoengah, Sithaw mah Abraham to tanoek, anih khaeah, Abraham tiah kawk; to naah anih mah, Khenah, hae ah ka oh, tiah a naa.
Poslije toga šæaše Bog okušati Avrama, pa mu reèe: Avrame! A on odgovori: evo me.
2 To pacoengah Sithaw mah, Na palung duek moe, maeto khue na tawnh ih na capa, Issak to hoi ah loe, Moriah prae ah caeh haih ah; kang patuek han ih mae ah kai khaeah nang tathlang hanah hmai angbawnhaih sah ah, tiah a naa.
I reèe mu Bog: uzmi sada sina svojega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi u zemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo na brdu gdje æu ti kazati.
3 Abraham loe khawnbang khawnthaw ah angthawk moe, laa hrang nuiah hmuenmae to a thuengh; a capa Issak hoi nawnto thendoeng hnetto a kawk moe, hmai angbawnhaih sak hanah, thing aek pacoengah, Sithaw mah thuih ih mae nuiah a caeh.
I sjutradan rano ustavši Avram osamari magarca svojega, i uze sa sobom dva momka i Isaka sina svojega; i nacijepavši drva za žrtvu podiže se i poðe na mjesto koje mu kaza Bog.
4 Ni thumto naah to ahmuen to, Abraham mah kangthla hoiah khet.
Treæi dan podigavši oèi svoje Avram ugleda mjesto izdaleka.
5 Abraham mah thendoeng hnik khaeah, Nang hnik loe haeah laa hrang to toep hoih; kai loe ka caa hoi nawnto ka caeh moe, Sithaw ka bok hoi pacoengah, nang hnik khaeah kang zoh let han, tiah a naa.
I reèe Avram momcima svojim: ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijete idemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu, vratiæemo se k vama.
6 Abraham loe hmai angbawnhaih sak hanah thing to cop moe, a capa Issak to aputsak; hmai hoi haita to a ban ah sinh moe, nawnto a caeh hoi.
I uzevši Avram drva za žrtvu naprti Isaku sinu svojemu, a sam uze u svoje ruke ognja i nož; pa otidoše obojica zajedno.
7 Issak mah ampa Abraham khaeah, Kam pa, tiah kawk. Abraham mah, Ka capa, haeah ka oh, tiah a naa. Issak mah, Hmai hoi thing loe a sin hoi boeh, toe hmai angbawnhaih sak hanah tuu caa loe naa ah maw oh? tiah a naa.
Tada reèe Isak Avramu ocu svojemu: oèe! A on reèe: što, sine! I reèe Isak: eto ognja i drva, a gdje je jagnje za žrtvu?
8 Abraham mah, Ka capa, Hmai angbawnhaih sak hanah Sithaw angmah to tuu caa ah angpaek tih hmang, tiah a naa. To pacoengah nawnto caeh hoi poe.
A Avram odgovori: Bog æe se, sinko, postarati za jagnje sebi na žrtvu. I iðahu obojica zajedno.
9 Sithaw mah thuih ih mae to phak hoi naah, Abraham mah to ahmuen ah hmaicam to sak, a nuiah thing to pahong moe, a capa Issak to qui hoi taoengh pacoengah, hmaicam nui ih thing nuiah pasongh.
A kad doðoše na mjesto koje mu Bog kaza, Avram naèini ondje žrtvenik, i metnu drva na nj, i svezavši Isaka sina svojega metnu ga na žrtvenik vrh drva;
10 To pacoengah Abraham mah ban payangh moe, a capa to hum hanah haita to a lak.
I izmahnu Avram rukom svojom i uze nož da zakolje sina svojega.
11 To naah van bang hoiah Angraeng ih van kami mah anih to, Abraham! Abraham! tiah kawk. Anih mah, Haeah ka oh, tiah a naa.
Ali anðeo Gospodnji viknu ga s neba, i reèe: Avrame! Avrame! A on reèe: evo me.
12 Anih mah, Nawkta nuiah na ban phok hmah; anih nuiah tidoeh sah hmah; maeto khue na tawn ih na capa mataeng doeh paawthaih na tawn ai pongah, Sithaw na zit, tito ka panoek boeh, tiah a naa.
A anðeo reèe: ne diži ruke svoje na dijete, i ne èini mu ništa; jer sada poznah da se bojiš Boga, kad nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega, mene radi.
13 Abraham mah khet moe, doeng tahang naah, khenah, phroh kapring thungah takii kaman caeng, tuu tae to a hnuk; Abraham loe caeh moe, tuu tae to lak pacoengah, a capa zuengah hmai angbawnhaih to a sak.
I Avram podigavši oèi svoje pogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se u èesti rogovima; i otišavši Avram uze ovna i spali ga na žrtvu mjesto sina svojega.
14 To pongah Abraham mah to ahmuen to, Jehovah-jireh, tiah kawk; vaihni ni khoek to, Angraeng ih mae nuiah loe Angraeng mah na paek tih, tiah a thuih o.
I nazva Avram ono mjesto: Gospod æe se postarati. Zato se i danas kaže: na brdu, gdje æe se Gospod postarati.
15 Van kami ih Angraeng mah Abraham to van hoiah kawk let bae.
I anðeo Gospodnji opet viknu s neba Avrama.
16 Nang loe maeto khue na tawnh ih na capa mataeng doeh paawthaih na tawn ai pongah, kaimah hoi kaimah lokkamhaih ka sak boeh, tiah Angraeng mah thuih;
I reèe: sobom se zakleh, veli Gospod: kad si tako uèinio, i nijesi požalio sina svojega, jedinca svojega,
17 tahamhoihaih kang paek moe, na caanawk to van ih cakaeh hoi tuipui taeng ih savuet zetto kang pungsak han; na caanawk mah misa ih vangpui khongkha to toep o tih;
Zaista æu te blagosloviti i sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga bude kao zvijezda na nebu i kao pijeska na brijegu morskom; i naslijediæe sjeme tvoje vrata neprijatelja svojih.
18 ka lok na tahngaih pongah, na caanawk rang hoiah long nui ih kaminawk boih tahamhoihaih hnu o tih, tiah a naa.
I blagosloviæe se u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji, kad si poslušao glas moj.
19 To pacoengah Abraham loe angmah ih thendoeng hnik khaeah amlaem let; nihcae loe amsak o moe, Beersheba ah caeh o; Abraham loe Beersheba ah khosak.
Tada se Avram vrati k momcima svojim, te se digoše, i otidoše zajedno u Virsaveju, jer Avram življaše u Virsaveji.
20 To tiah hmuennawk oh pacoengah Abraham khaeah, Khenah, nam nawk Nahor ih zu, Milkah loe caa sak mangh;
Poslije toga javiše Avramu govoreæi: gle, i Melha rodi sinove bratu tvojemu Nahoru:
21 Huz loe calu ah oh, amnawk Buz, Aram ih ampa Kemuel,
Uza prvenca i Vuza brata mu, i Kamuila, oca Avramova,
22 Khesed, Hazo, Pildash, Jidlaph hoi Bethuel cae to sak, tiah a thuih pae o.
I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa i Vatuila.
23 Bethuel mah Rebekah to sak; Milkah mah Abraham amnawk Nahor hanah capa nongpa tazetto a sak pae.
A Vatuilo rodi Reveku. Osam ih rodi Melha Nahoru bratu Avramovu.
24 A zula Reumah mah doeh Tebah, Gaham, Thahash hoi Maakah to sak pae.
A inoèa njegova, po imenu Revma, rodi i ona Taveka i Gama i Tohosa i Moha.
