Genesis 12
1 Angraeng mah Abram khaeah, Na prae, nangmah ih canawk hoi na imthung takohnawk to caehtaak loe, kang patuek han ih prae ah caeh ah.
I reèe Gospod Avramu: idi iz zemlje svoje i od roda svojega i iz doma oca svojega u zemlju koju æu ti ja pokazati.
2 Acaeng kalen kami ah kang sak han, tahamhoihaih kang paek moe, na hmin kang lensak han; tahamhoihaih na hnu tih.
I uèiniæu od tebe velik narod, i blagosloviæu te, i ime tvoje proslaviæu, i ti æeš biti blagoslov.
3 Nang tahamhoihaih paek kaminawk to tahamhoihaih ka paek moe, nang tangoeng kaminawk to ka tangoeng han; nang rang hoiah long ah kaom kaminawk boih tahamhoih o tih.
Blagosloviæu one koji tebe uzblagosiljaju, i prokleæu one koji tebe usproklinju; i u tebi æe biti blagoslovena sva plemena na zemlji.
4 Angraeng mah anih khaeah thuih pae ih lok baktih toengah, Abram mah loe caeh; Lot doeh anih hoi nawnto caeh; Haran vangpui hoi tacawt naah, Abram loe saning qui sarih, pangato oh boeh.
Tada poðe Avram, kao što mu kaza Gospod, i s njim poðe Lot. A bješe Avramu sedamdeset i pet godina kad poðe iz Harana.
5 Abram loe a zu Sarai, amya capa Lot, a tawnh ih hmuennawk boih, Haran vangpui hoiah kawk ih kaminawk boih Kanaan prae ah caeh haih, Kanaan prae to a phak o.
I uze Avram Saru ženu svoju i Lota sina brata svojega sa svijem blagom koje bjehu stekli i s dušama koje bjehu dobili u Haranu; i poðoše u zemlju Hanansku, i doðoše u nju.
6 Abram loe kahoih Shekem ih ahmuen ah caeh moe, Moreh ih azawn to phak naah, Kanaan kaminawk loe to prae thungah khosak o boeh.
I proðe Avram tu zemlju do mjesta Sihema i do ravnice Moreške; a bijahu tada Hananeji u toj zemlji.
7 Abram khaeah Angraeng angphong moe, hae prae hae na caanawk khaeah ka paek han, tiah a naa. To pongah anih khaeah amtueng, Angraeng hanah to ahmuen ah hmaicam maeto a sak pae.
I javi se Gospod Avramu i reèe: tvojemu sjemenu daæu zemlju ovu. I Avram naèini ondje žrtvenik Gospodu, koji mu se javio.
8 Anih loe to ahmuen hoiah angthawk moe, Bethel ni angyae bang kaom mae ah caeh pacoengah, ni duembang kaom Bethel vangpui hoi ni angyae bang kaom Ai vangpui salakah, kahni im to a sak; to ahmuen ah Angraeng khaeah hmaicam maeto a sak moe, Angraeng ih ahmin to palawk.
Poslije otide odande na brdo koje je prema istoku od Vetilja, i ondje razape šator svoj, te mu Vetilj bješe sa zapada a Gaj s istoka; i ondje naèini Gospodu žrtvenik, i prizva ime Gospodnje.
9 Abram loe to ahmuen hoiah angthawk let moe, aloih bangah caeh tatuk.
Odande otide Avram dalje iduæi na jug.
10 To nathuem ah Kanaan prae thungah khokhahaih to oh; prae thungah khokha nung parai pongah, Abram loe Izip prae ah khosak han caeh tathuk.
Ali nasta glad u onoj zemlji, te Avram siðe u Misir da se ondje skloni; jer glad bješe velika u onoj zemlji.
11 Izip prae thung akun tom naah, a zu Sarai khaeah, Nang loe kranghoih nongpata ah na oh, tito ka panoek;
A kad se približi da veæ uðe u Misir, reèe Sari ženi svojoj: gle, znam da si žena lijepa u licu.
12 Izip kaminawk mah nang ang hnuk o naah, Hae nongpata loe anih ih zu ni, tiah thui o tih; nihcae kai hae na hum o ueloe, nang loe na loih o sak tih.
Zato kad te vide Misirci reæi æe: ovo mu je žena. Pa æe me ubiti, a tebe æe ostaviti u životu.
13 To pongah kai loe anih ih tanuh ni, tiah thui ah; to tiah ni nang rang hoiah kai hae kahoih ah na khenzawn o ueloe, ka hinghaih loih tih, tiah a naa.
Nego hajde kaži da si mi sestra, te æe meni biti dobro tebe radi i ostaæu u životu uz tebe.
14 Abram Izip prae thung akun naah, Izip kaminawk mah anih ih zu to kranghoih parai ah hnuk o.
I kad doðe Avram u Misir, vidješe Misirci ženu da je vrlo lijepa.
15 Faro ih angraengnawk mah anih to hnuk o naah, Faro khaeah thuih pae o, nongpata to Faro siangpahrang im ah caeh o haih.
I vidješe je knezovi Faraonovi, i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvor Faraonov.
16 Anih pongah Abram to Faro mah kahoih ah khetzawn; Abram hanah tuunawk, maitaw taenawk, laa hrang ataenawk, tamna nongpanawk hoi tamna nongpatanawk, laa hrang amnonawk hoi kaengkuu hrangnawk to a paek.
I on èinjaše dobro Avramu nje radi, te imaše ovaca i goveda i magaraca i sluga i sluškinja i magarica i kamila.
17 Toe Abram ih zu Sarai pongah, Angraeng mah Faro hoi a imthung takoh nuiah kasae nathaih to phaksak.
Ali Gospod pusti velika zla na Faraona i na dom njegov radi Sare žene Avramove.
18 To pongah Faro mah Abram to kawk moe, Tipongah hae tiah nang sak loe? Tipongah anih loe ka zu ni, tiah nang thui ai loe? tiah a naa.
Tada dozva Faraon Avrama i reèe mu: šta mi to uèini? zašto mi nijesi kazao da ti je žena?
19 Tikhoe anih loe ka tanuh ni, tiah nang thuih moe, ka zu ah nang laksak loe? To pongah vaihi na zu hae lah loe, caeh lai ah, tiah a naa.
Zašto si kazao: sestra mi je? te je uzeh za ženu. Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi.
20 Abram kawng pongah Faro mah angmah ih kaminawk khaeah thuih pae ih lok baktih toengah, nihcae mah Abram to a zu hoi a tawnh ih hmuennawk hoi nawnto patoeh o ving.
I Faraon zapovjedi ljudima za nj, te ga ispratiše i ženu njegovu i što god imaše.
