Ezekiel 8

1 Saning taruk, khrah tarukto haih, ni pangato naah, kaimah im ah kang hnut, to naah Judah kacoehtanawk ka hmaa ah anghnut o, to ah Angraeng ih ban ka nuiah oh.

A šeste godine, šestoga mjeseca, dana petoga, kad sjeðah u svojoj kuæi i starješine Judine sjeðahu preda mnom, pade ondje na me ruka Gospoda Gospoda.

2 Ka khet naah, Hmai baktiah krang to amtueng; kaeng tlim loe hmai baktiah oh moe, kaeng ranui loe kampha sum baktiah oh.

I vidjeh, a to oblik na oèi kao oganj, od bedara mu dolje bješe oganj, a od bedara gore bješe kao svjetlost, kao jaka svjetlost.

3 To tiah kamtueng krang loe ban baktiah oh, a ban to phok tahang moe, ka lu ih sam to patawnh; Sithaw hnuksakhaih hoiah Muithla mah van hoi long salakah ang tapom tahang moe, Jerusalem aluek bangah ang caeh haih. Aluek bang ih khongkha im a thungah ang hoih. To ah Sithaw mah panuet ih krang suekhaih ahmuen to oh, to hmuen mah uthaih palungthin to tacawtsak.

I pruži kao ruku, i uhvati me za kosu na glavi, i podiže me duh meðu nebo i zemlju, i odnese me u Jerusalim u utvari Božjoj na vrata unutrašnja koja gledaju na sjever, gdje stajaše idol od revnosti, koji draži na revnost.

4 Khenah, azawn ah ka oh naah ka hnuk ih hnuksakhaih baktih toengah, to ah Israel Sithaw lensawkhaih to kai khaeah amtueng.

I gle, ondje bješe slava Boga Izrailjeva na oèi kao ona što je vidjeh u polju.

5 To pacoengah anih mah kai khaeah, Kami capa, aluek bang khen tahang ah, tiah ang naa. To pongah ka khet tahang, to naah hmaicam aluek bang akunhaih khongkha ah panuet thok krang to ka hnuk.

I reèe mi: sine èovjeèji, podigni oèi svoje k sjeveru. I podigoh oèi svoje k sjeveru, i gle, sa sjevera na vratima oltarskim bijaše onaj idol od revnosti na ulasku.

6 Anih mah kai khaeah, Kami capa, Kaimah ih hmuenciim to ka caeh taak ving hanah, Israel imthung takoh mah hae ahmuen ah sak o ih thui laek ai panuet thok hmuen to na hnuk maw? Toe amlaem let rae ah, hae pongah panuet thok kue a sak o ih hmuennawk to na hnu vop tih, tiah ang naa.

Potom mi reèe: sine èovjeèji, vidiš li što ti rade? velike gadove koje tu èini dom Izrailjev da otidem daleko od svetinje svoje? Ali æeš još vidjeti veæih gadova.

7 To pacoengah anih mah khongkha thung ih longhma ah ang caeh haih; ka khet naah, tapang nuiah akhaw maeto ka hnuk.

I odvede me na vrata od trijema, i pogledah, a to jedna rupa u zidu.

8 Anih mah kai khaeah, Kami capa, tapang to takae vawk ah, tiah ang naa; tapang to ka takaeh naah, thok maeto ka hnuk.

A on mi reèe: sine èovjeèji, prokopaj ovaj zid. I prokopah zid, a to jedna vrata.

9 Anih mah kai khaeah, Athung bangah caeh ah loe, nihcae mah hae ah sak o ih kasae hmuen hoi panuet thok hmuennawk to khenah, tiah ang naa.

Tada mi reèe: uði i vidi opake gadove koje èine tu.

10 To pongah ka kun moe, ka khet naah, tapang nuiah soi o ih zok hoi kavak moi krangnawk, panuet thok moi kasan krangnawk hoi Israel imthung takoh mah bok ih krangnawk to ka hnuk.

I ušav vidjeh, i gle, svakojake životinje što gamižu i svakojaki gadni skotovi, i svi gadni bogovi doma Izrailjeva bijahu napisani po zidu svuda unaokolo.

11 Nihcae hmaa ah Israel imthung takoh kacoehtanawk qui sarihto angdoet o, nihcae um ah Shaphan capa Jaazaniah to angdoet. Nihcae mah hmuihoih tui to ban ah sin o boih, hmuihoih tui akhue loe ranui bangah caeh tahang.

I pred njima stajaše sedamdeset ljudi izmeðu starješina doma Izrailjeva s Jazanijom sinom Safanovijem, koji stajaše meðu njima, svaki s kadionicom svojom u ruci, i podizaše se gust oblak od kada.

12 Anih mah kai khaeah, Kami capa, Israel imthung takoh kacoehtanawk boih mah, krang suekhaih im thungah tamquta hoi a sak o ih hmuen to na hnuk boeh maw? Angraeng mah prae pahnawt sut boeh pongah, anih mah aicae hnu mak ai boeh, tiah a poek o, tiah ang naa.

Tada mi reèe: vidiš li, sine èovjeèji, šta èine starješine doma Izrailjeva u mraku svak u svojoj pisanoj klijeti? jer govore: ne vidi nas Gospod, ostavio je Gospod ovu zemlju.

13 To pacoengah anih mah kai khaeah, Nihcae mah sak o ih panuet thok kue hmuennawk to na hnu vop tih, tiah ang naa.

Potom mi reèe: još æeš vidjeti veæih gadova koje oni èine.

14 To pacoengah Angraeng im ranui bang akunhaih khongkha taengah ang caeh haih; to ah Tammuz kaqah haih, anghnu nongpatanawk to ka hnuk.

I odvede me na vrata doma Gospodnjega koja su sa sjevera; i gle, žene sjeðahu i plakahu za Tamuzom.

15 Anih mah kai khaeah, Aw kami capa, hae hmuen hae na hnuk boeh maw? Amlaem let rae ah, hae hmuen pongah panuet thok kue hmuennawk to na hnu vop tih, tiah ang naa.

I reèe mi: jesi li vidio, sine èovjeèji? još æeš vidjeti veæih gadova od tijeh.

16 To pacoengah anih mah Angraeng imthung ih longhma ah ang caeh haih, khenah, Angraeng ih im akunhaih khongkha, im hma hoi hmaicam salakah kami pumphae pangato oh o, nihcae loe Angraeng ih im to angqoi o taak moe, ni angzae bangah anghae o; tacawt tahang ni to a bok o.

I odvede me u trijem unutrašnji doma Gospodnjega; i gle, na ulasku u crkvu Gospodnju izmeðu trijema i oltara bješe oko dvadeset i pet ljudi okrenutijeh leðima k crkvi Gospodnjoj a licem k istoku, i klanjahu se suncu prema istoku.

17 Anih mah kai khaeah, Kami capa, hae hmuen hae na hnuk boeh maw? Judah imthung takoh mah hae tih khoek to ah maw panuet thok kasae hmuennawk to hae ahmuen ah sak o? Nihcae mah prae to patangkhanghaih hoi raihaih hoiah koi o sak moe, kai palung ang phui o sak; khenah, nihcae loe angmacae hnah ah thing tahang to takaek o.

Tada mi reèe: jesi li vidio, sine èovjeèji? malo li je domu Judinu što èine te gadove koje èine ovdje? nego još napuniše zemlju nasilja i okrenuše se da me draže; i eto drže granu pred nosom svojim.

18 To pongah hae kaminawk nuiah palung ka phui thuih han; tahmenhaih mik hoiah ka khen mak ai boeh, paquemh roe ka paquemh mak ai boeh. Ka naa taengah hang o khing cadoeh, nihcae ih lok to ka tahngai pae mak ai boeh, tiah a thuih.

Zato æu i ja uèiniti u gnjevu, neæe žaliti oko moje, niti æu se smilovati, i kad stanu vikati iza glasa u moje uši, neæu ih uslišiti.