Ezekiel 3

1 Anih mah kai khaeah, Kami capa, na hnuk ih hmuen to caa ah; hae caqam tangoeng caak pacoengah, caeh ah loe Isarael imthung takoh khaeah thui paeh, tiah ang naa.

I reèe mi: sine èovjeèji, pojedi što je pred tobom, pojedi ovu knjigu, pa idi, govori domu Izrailjevu.

2 To pongah pakha ka angh, anih mah to caqam tangoeng to ang caksak.

I otvorih usta, i založi me onom knjigom.

3 To pacoengah anih mah, Kami capa, kang paek ih caqam tangoeng to caa ah loe zok to koisak ah, tiah ang naa. To pongah ka caak, to naah ka pakha thungah khoitui baktiah luep.

I reèe mi: sine èovjeèji, nahrani trbuh svoj, i crijeva svoja napuni ovom knjigom koju ti dajem. I pojedoh je, i bješe mi u ustima slatka kao med.

4 Anih mah kai khaeah, Kami capa, Israel imthung takoh khaeah caeh ah loe ka thuih ih loknawk hae nihcae khaeah taphong ah.

Zatijem reèe mi: sine èovjeèji, idi k domu Izrailjevu, i govori im moje rijeèi.

5 Na panoek ai ih lok apae kami, karai parai lok apae kaminawk khaeah kang patoeh ai, Israel imthung takoh khaeah ni kang patoeh.

Jer se ne šalješ k narodu nepoznata jezika i nerazumljiva govora, nego k domu Izrailjevu;

6 Na panoek ai ih lok, karai parai lok apae kaminawk khaeah kang patoeh ai. To baktih kaminawk khaeah kang patoeh nahaeloe, nihcae mah na lok tahngai o lat tih.

Ne k mnogim narodima nepoznata jezika i nerazumljiva govora, kojima rijeèi ne bi razumio; k njima da te pošljem, poslušali bi te.

7 Toe Israel imthung takoh loe ka lok tahngai o ai pongah, na lok doeh tahngai o mak ai; Israel imthung takoh loe palung len o moe, palungthah o boih.

Ali dom Izrailjev neæe te poslušati, jer neæe mene da poslušaju; jer je sav dom Izrailjev tvrda obraza i uporna srca.

8 Khenah, nihcae ih mikhmai baktiah na mikhmai tha kang caksak moe, nihcae ih lupataeh baktiah na lupataeh doeh tha ka caksak boeh.

Evo dadoh tebi obraz tvrd prema njihovu obrazu, i èelo tvrdo prema njihovu èelu.

9 Na lupataeh to kamtak koek thlung pong tamtak kue ah kang sak pae boeh; nihcae loe laisaep thaih kami ah om o cadoeh, zii hmah; nihcae mah doeh na pazih hmah nasoe, tiah ang naa.

Kao kamen dijamanat, tvrðe od stijene dadoh ti èelo; ne boj ih se, niti se plaši od njih, zato što su dom odmetnièki.

10 To pacoengah kai khaeah, Kami capa, kang thuih ih loknawk boih kahoih ah tahngai ah loe, palung thungah pakuem ah.

Potom reèe mi: sine èovjeèji, sve rijeèi moje što æu ti govoriti primaj u srce svoje i slušaj ušima svojim.

11 Misong ah kaom na caengnawk khaeah caeh ah loe Angraeng Sithaw mah thuih, tiah taphong ah, tahngai o maw, tahngai o ai maw, nihcae khaeah lok to taphong ah, tiah ang naa.

Idi k roblju, k sinovima naroda svojega, i govori im i reci im: tako veli Gospod Gospod; poslušali ili ne poslušali.

12 To pacoengah muithla mah kai ang tapom tahang, a ohhaih ahmuen hoiah Angraeng lensawkhaih tacawt naah, Tahamhoihaih om nasoe! tiah ka hnuk bangah kaom kalen parai lok to ka thaih.

Tada podiže me duh, i èuh za sobom glas gdje se silno razliježe: blagoslovena slava Gospodnja s mjesta njegova;

13 Hinghaih katawn hmuennawk maeto hoi maeto mah boh ih pakhraeh tuennawk, nihcae taeng ih rel khok tuennawk hoi katuen parai atuennawk to ka thaih.

I lupu krila onijeh životinja, koja udarahu jedno o drugo, i prasku toèkova prema njima, glas koji se silno razlijegaše.

14 To naah muithla mah ang tapom tahang moe, kalah bangah ang caeh haih, kai loe mawnhaih, palungphuihaih hoiah ka bang; toe ka nuiah thacak Angraeng ih ban to oh.

I duh me podiže i odnese, i iðah žalostan od srdnje u duhu svom; ali ruka Gospodnja silna bješe nada mnom.

15 Khebar vapui taeng, misongnawk ohhaih Tel Abib ahmuen ah ka phak, nihcae ohhaih ahmuen ah ka oh, nihcae salakah dawnraihaih hoi ni sarihto thung kang hnut.

I doðoh k roblju u Telaviv, koje stanovaše na rijeci Hevaru, i sjedoh gdje oni sjeðahu, i sjedjeh ondje meðu njima sedam dana èudeæi se.

16 Ni sarihto pacoengah, Angraeng ih lok kai khaeah angzoh,

A poslije sedam dana doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:

17 kami capa, Israel imthung takoh khenzawnkung ah kang suek boeh; to pongah kang thuih ih lok hae tahngai ah loe, kai khae ih acoehaih lok hae nihcae khae thuiah.

Sine èovjeèji, postavih te stražarem domu Izrailjevu, da slušaš rijeèi iz mojih usta i opominješ ih od mene.

18 Kai mah, Kahoih ai kami maeto khaeah, Nang loe na dueh tangtang tih boeh, tiah ka naa; Toe nang mah anih to acoehaih na paek ai, kahoih ai kami hinghaih pahlong hanah, kahoih ai kami khaeah acoe paekhaih lok na thui pae ai: to naah a sak ih zaehaih baktiah kahoih ai kami to dueh ving nahaeloe, anih ih athii tho to nang khaeah ka suk han.

Kad reèem bezbožniku: poginuæeš, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu da bi odvratio bezbožnika od bezbožnoga puta njegova, da bi ga saèuvao u životu, onaj æe bezbožnik poginuti sa svojega bezakonja; ali æu krv njegovu iskati iz tvojih ruku.

19 Toe kasae kami to acoehaih na paek to mah, kasae sakhaih hoi sethaih loklam to angqoi taak ai nahaeloe, a zaehaih pongah dueh tih; toe nang loe na hinghaih to pahlong boeh.

A kad ti opomeneš bezbožnika, a on se i ne vrati od bezbožnosti svoje i sa zloga puta svojega, on æe poginuti s bezakonja svojega, a ti æeš saèuvati dušu svoju.

20 To baktih toengah katoeng kami loe a toenghaih to toengsut moe, kahoih ai hmuen to sah nahaeloe, a hmaa ah amthaekhaih ka suek pae han, anih loe to ah dueh tih; anih khaeah acoehaih lok na thui pae ai pongah, anih loe a zaehaih baktiah dueh tih, a sak ih toenghaih to panoek pae mak ai boeh; anih ih athii tho to nang khaeah ka suk han.

Ako li se pravednik odvrati od pravde svoje, i stane èiniti bezakonje, i ja mu podmetnem na što æe se spotaæi, te pogine, a ti ga ne opomenu, on æe poginuti sa svoga grijeha, i neæe se pomenuti pravedna djela njegova što je èinio, ali æu krv njegovu iskati iz tvoje ruke.

21 Toe zaehaih sak han ai ah katoeng kami to acoehaih na paek pongah, katoeng kami mah zaehaih sah ai nahaeloe, acoehaih lok tahngai pongah, anih loe hing tih; nang doeh na hinghaih to pahlong tih, tiah ang naa.

Ako li ti opomeneš pravednika da ne griješi pravednik, i on prestane griješiti, on æe živjeti, jer primi opomenu, i ti æeš saèuvati dušu svoju.

22 To ah Angraeng ih ban ka nuiah oh; anih mah kai khaeah, Angthawk loe, azawn ah caeh ah, to ah nang khaeah lok kang thuih han, tiah ang naa.

I doðe ondje nada me ruka Gospodnja, i reèe mi: ustani, izidi u polje, i ondje æu govoriti s tobom.

23 To pongah kang thawk moe, azawn ah ka caeh; Khenah, Khebar vapui taengah ka hnuk ih lensawkhaih baktih toengah, to ah doeh Angraeng lensawkhaih to oh, to naah kai loe tabok hoiah ka kuep.

I ustavši otidoh u polje, a gle, slava Gospodnja stajaše ondje kao slava koju vidjeh na rijeci Hevaru, i padoh na lice svoje.

24 To pacoengah muithla kai thungah akun moe, ka khok nuih ang doetsak, kai khaeah, Caeh ah, thok to khah loe im thungah om ah, tiah ang naa.

I uðe u me duh, i postavi me na noge; i progovori sa mnom i reèe mi: idi, zatvori se u kuæu svoju.

25 Toe nang, Aw kami capa, khenah, nihcae mah qui hoi na pathlet o ueloe, minawk salakah na caeh thaih han ai ah, qui hoiah na pathlet o tih.

Jer, sine èovjeèji, evo, metnuæe na te uzice, i svezaæe te njima, i neæeš izlaziti meðu njih.

26 Nihcae loe laisaep thaih imthung takoh ah oh o pongah, nihcae na zoeh thaih han ai ah, na palai to pakha ranuiah kang betsak caeng han.

I ja æu uèiniti da ti se jezik prilijepi za grlo, te æeš onijemjeti, i neæeš ih karati, jer su dom odmetnièki.

27 Toe lok kang thuih naah, na pakha to kang paongh pae han, to naah nihcae khaeah, nangcae loe laisaep thaih imthung takoh ah na oh o pongah, tahngai kami loe tahngai nasoe loe, tahngai ai kami loe tahngai hmah nasoe, tiah Angraeng Sithaw mah thuih.

Ali kad ti progovorim, otvoriæu ti usta, i kazaæeš im: ovako veli Gospod Gospod; ko æe slušati, neka sluša, a ko neæe slušati, neka ne sluša; jer su dom odmetnièki.