< Ezekiel 26 >

1 Saning hathlaito haih, khrah tangsuek niah, Angraeng ih lok kai khaeah angzoh,
A jedanaeste godine prvi dan mjeseca doðe mi rijeè Gospodnja govoreæi:
2 kami capa, Tura mah Jerusalem kawng pongah, “Ha, ha!” kaminawk ih khongkha loe amtimh boeh; kai khaeah ni angzo let tih boeh, vangpui to amro boeh pongah, kai mah ka padoet let han, tiah thuih o:
Sine èovjeèji, što Tir govori za Jerusalim: ha, ha! razbiše se vrata narodima, obratiše se k meni, napuniæu se kad opustje;
3 to pongah Angraeng Sithaw mah, Khenah, Aw Tura, kangthawk tuipui ih tuiphu baktih toengah, nang tuk hanah pop parai prae kaminawk to ka hoih han.
Zato ovako veli Gospod Gospod: evo mene na te, Tire, i dovešæu mnoge narode na te kao da bih doveo more s valima njegovijem.
4 Nihcae mah Tura ih sipae to phrae o ueloe, imsangnawk to nuih pae o rup tih; anih ih maiphu doeh ka pahuih boih moe, thlung khue ka suek pae han, tiah thuih.
I oni æe obaliti zidove Tirske i kule u njemu raskopati, i omešæu prah njegov i pretvoriæu ga u go kamen.
5 Tuipui um ah palok payanghaih ahmuen to om tih; anih loe prae kaminawk amrohaih ah om tih, Kai mah thuih boeh, tiah Angraeng mah thuih.
I postaæe mjesto da se razastiru mreže usred mora, jer ja govorih, veli Gospod Gospod, i biæe grabež narodima.
6 Azawn ah kaom a canunawk loe sumsen hoiah dueh o tih; to naah nihcae mah Kai loe Angraeng ni, tito panoek o tih.
I kæeri njegove po polju izginuæe od maèa, i poznaæe da sam ja Gospod.
7 Angraeng Sithaw mah, Khenah, aluek bang hoiah siangpahrangnawk ih siangpahrang, Babylon siangpahrang Nebukhanezzar to, hrangnawk, misatukhaih hrang lakoknawk, hrang angthueng kaminawk, misatuh kaminawk hoi pop parai kaminawk to Tura tuk hanah kang patoeh han.
Jer ovako veli Gospod Gospod: evo, ja æu dovesti na Tir Navuhodonosora cara Vavilonskoga sa sjevera, cara nad carevima, s konjma i s kolima i s konjicima i s vojskama i mnogim narodom.
8 Anih mah azawn ah kaom na canunawk to sumsen hoiah hum tih; nang tuk hanah misa angvaenghaih im to sah o tih, misa buehaih tangqom to takae o ueloe, misa angvaenghaih to sin o tih.
Kæeri tvoje po polju pobiæe maèem, i naèiniæe prema tebi kule, i iskopaæe opkope prema tebi, i podignuæe prema tebi štitove.
9 Nang ih tapangnawk paro hanah kalen thingtalong hoiah daeng o ueloe, nang ih imsang to thingkhuekhaih caka hoiah pakhru o tih.
I namjestiæe ubojne sprave prema zidovima tvojim, i razvaliæe kule tvoje oružjem svojim.
10 Hrang pop hmoek pongah nihcae mah cawh ih maiphu mah na khuk o khoep tih; sipae kamro vangpui thungah akun kaminawk baktih toengah, na khongkha thungah nihcae akun o naah, hrang angthueng kaminawk, relnawk, misatukhaih hrang lakoknawk ih atuen pongah nang ih tapangnawk to anghuen tih.
Od mnoštva konja njegovijeh pokriæe te prah, od praske konjika i toèkova i kola zatrešæe se zidovi tvoji, kad stane ulaziti na tvoja vrata kao što se ulazi u grad isprovaljivan.
11 Hrangnawk mah kami to khok hoiah loklam boih ah atii o tih; nang ih kaminawk to sumsen hoiah hum o ueloe, kacak homhnawk doeh long ah amtim boih tih.
Kopitama konja svojih izgaziæe sve ulice tvoje, pobiæe narod tvoj maèem, i stupovi sile tvoje popadaæe na zemlju.
12 Nihcae mah nang raenghaih tacongnawk to na lomh pae o ueloe, hmuenmaenawk to na muk pae o tih; tapangnawk to na phrae pae o ueloe, kahoih imnawk ang phraek pae o pacoengah, thlungnawk, thing hoi maiphunawk to tuipui thungah na va pae o boih tih, tiah thuih.
I poplijeniæe blago tvoje i razgrabiti trg tvoj, i razvaliæe zidove tvoje i lijepe kuæe tvoje razoriti, i kamenje tvoje i drva tvoja i prah tvoj baciæe u vodu.
13 Na sak o ih laa lok to ka petsak moe, na kruek o ih katoeng lok doeh thaih let han om mak ai boeh.
I prekinuæu jeku pjesama tvojih, i glas kitara tvojih neæe se više èuti.
14 Nang to anui ih thlung baktiah kang sak han; nang loe palok payanghaih ahmuen ah na om tih; nang loe sah let mak ai boeh; Kai Angraeng mah lok ka thuih boeh, tiah Angraeng Sithaw mah thuih.
I uèiniæu od tebe go kamen, biæeš mjesto gdje se razastiru mreže, neæeš se više sazidati; jer ja Gospod govorih, veli Gospod Gospod.
15 Angraeng Sithaw mah Tura khaeah, Nang thungah kami humhaih phak moe, ahmaa kacaa kaminawk hang o naah, nam timhaih lok pongah tuipui thung ih praenawk to tasoeh o mak ai maw?
Ovako veli Gospod Gospod Tiru: neæe li se zadrmati ostrva od praske padanja tvojega, kad zajaoèu ranjenici, kad pokolj bude u tebi?
16 To pacoengah tuipui thung ih angraengnawk loe angraeng tangkhang hoiah anghum o tathuk tih, kahninawk to pakhraep o ueloe, aem takaek ih kahninawk to angkhring o tih; nihcae mah tasoehhaih khukbuen angkhuk o pacoengah, long ah anghnu o tih; nang mah pazawk ih hmuen pongah dawnrai o ueloe, vaihi hoi vaihi tasoeh o tih.
Svi æe knezovi morski siæi s prijestola svojih i skinuæe sa sebe plašte i svuæi sa sebe vezene haljine, i obuæi æe se u strah; sjedeæe na zemlji, i drktaæe svaki èas i èuditi se tebi.
17 Nihcae mah, Tuipui thungah kamo kaminawk mah ohhaih ih hmuen, aw ahmin kamthang vangpui, thacakhaih hoiah tuipui thungah kaom vangpui, nang hoi nangmah thungah kaom kaminawk mah azat paek ih vangpui, kawbang maw nam ro ving loe? tiah na naa o ueloe, na qah o thui tih.
I naricaæe za tobom i govoriæe ti: kako propade, slavni grade! u kom življahu pomorci, koji bijaše jak na moru, ti i stanovnici tvoji, koji strah zadavahu svjema koji življahu u tebi.
18 Vaihi nang amtimhaih niah tuipui thung ih praenawk to tasoeh o tih; ue, nang na duek pongah, tuipui thung ih praenawk loe zithaih hoiah khosah o tih boeh, tiah qahhaih laa to sah o tih.
Sad æe se uzdrhtati ostrva kad padneš, i smešæe se ostrva po moru od propasti tvoje.
19 Angraeng Sithaw mah, Nang loe kami om ai vangpui baktiah angqai krangah kang suek han; kathuk tuipui to na nuiah kang phaksak han, tuipui mah nang ang uem naah,
Jer ovako veli Gospod Gospod: kad te uèinim pustijem gradom, kao što su gradovi u kojima se ne živi, kad pustim na te bezdanu, i velika te voda pokrije,
20 canghnii ah kadueh kaminawk hoi nawnto tangqom thungah kang caeh haih tathuk han, nang thungah kami khosak han ai ah, kami om ai ahmuen long thungah caeh kaminawk hoi nawnto kang suek han; to naah kahing kaminawk ih prae ah Ka lensawkhaih to kam tuengsak han, tiah thuih.
I kad te svalim s onima koji slaze u jamu k starom narodu, i namjestim te na najdonjim krajevima zemlje, u pustinji staroj s onima koji slaze u jamu, da se ne živi u tebi, tada æu opet postaviti slavu u zemlji živijeh.
21 Nang to zit kaom kami ah kang coengsak han, to naah nang loe dungzan ah nang hmaa zuep tih boeh; nang to pakrong o tih, toe hnu o thai let mak ai boeh, tiah Angraeng Sithaw mah thuih.
Uèiniæu da budeš strahota kad te nestane, i tražiæe te i neæeš se naæi dovijeka, govori Gospod Gospod.

< Ezekiel 26 >