Ezekiel 10
1 Ka khet naah, Cherubimnawk ih lu ranuiah Sapphire thlung baktiah kamdueng, Angraeng tangkhang to ka hnuk.
Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinÄa pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje.
2 Anih mah puu ngan khukbuen hoiah kamthoep kami khaeah, Cherubim tlim ah kaom, rel khoknawk salakah caeh ah, Cherubimnawk salak ih thlung hmai kamngaeh to na ban kakoi ah phrom ah loe, vangpui nuiah haeh ah, tiah a naa. Thuih ih lok baktiah kacaeh anih to ka hnuk.
I prozbori čovjeku odjevenom u lan: “Uđi među točkove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice između kerubina i prospi je nad gradom!” - I on na moje oči uđe među kerubine.
3 To kami a thungah akun naah, Cherubimnawk loe impui hma bantang bangah angdoet o; to naah imthung longhma to tamai mah ayaw khoep.
A kerubini stajahu s desne strane Doma kad čovjek uđe među njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje,
4 Angraeng lensawkhaih loe Cherub khae hoiah angthawk tahang moe, im pui hma thok ranuiah angdoet; tamai mah im pui to ayaw khoep, longhma loe Angraeng lensawkhaih hoiah koi.
a Slava Jahvina vinu se s kerubinÄa prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine.
5 Cherubimnawk ih pakhraeh tuenh loe longhma hoiah angthaih, thacak Angraeng mah thuih ih lok baktiah oh.
Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega.
6 Angraeng mah puu ngan khukbuen hoiah amthoep kami khaeah, Cherubimnawk salakah kaom, rel khoknawk salak ih hmai to la ah, tiah a naa; to naah to kami to caeh moe, rel khoknawk taengah angdoet.
A kad on zapovjedi čovjeku odjevenom u lan: “Uzmi ognja između točkova što su pod kerubinima”, čovjek uđe i stade kraj točkova.
7 Cherubim maeto loe ban payangh moe, Cerubimnawk salak ih hmai to lak pacoengah, puu ngan khukbuen hoiah amthoep kami ih ban ah koeng pae; to kami mah hmai to lak moe, caeh.
Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše među kerubinima, uze ga i stavi u ruke čovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziđe.
8 Cherubimnawk ih pakhraeh tlim ah kamtueng kami ban to ka hnuk.
A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka čovječja.
9 Ka khet naah, Cherubimnawk taengah rel khok palito ka hnuk, Cherubim maeto mah rel khok maeto tawnh o boih, to rel khoknawk ih rong loe beryl thlung baktiah ampha.
Pogledah, i gle: uz kerubine četiri točka, po jedan uza svakoga. A točkovi bijahu nalik na kamen krizolit;
10 Rel khok palito ih krang amtuenghaih dan loe anghmong boih, rel khok maeto a thungah akhok maeto oh let.
sva četiri istog oblika i kao da je jedan točak u drugome.
11 Nihcae caeh o naah, rel khok anghaehaih hmabang ah kangvan ah caeh o boih; a caeh o naah ahnuk ahma angqoi o ai, mikhmai anghaehaih bangah ni a caeh o, a caeh o naah naa bangah doeh angqoi o ai.
U kretanju mogahu ići u sva četiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, krećući se, nisu morali okretati.
12 Rel khok palito hoi nihcae ih takpum boih, ahnuk bang, bannawk, pakhraehnawk hoi rel khoknawk taeng boih ah mik to oh.
Cijelo tijelo u kerubinÄa - leđa, ruke, krila i sva četiri točka njihova - sve im bijaše posvud naokolo puno očiju.
13 To ih rel khoknawk hanah, Aw Rel khok, tiah kawk o ih lok to ka thaih.
A točkovi, koliko sam čuo, zvahu se “Kovitlac”.
14 Cherubim maeto mah mikhmai palito tawnh o boih; hmaloe koek loe cherub mikhmai baktiah oh, hnetto haih loe kami mikhmai baktiah oh, thumto haih loe kaipui mikhmai baktiah oh, palito haih loe tahmu mikhmai baktiah oh.
Svaki imaše po četiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga čovječje, a u trećega lice lavlje, u četvrtoga orlovsko.
15 Cherubimnawk loe ranui bangah angtoeng o tahang. Khebar vapui taengah hae baktih hinghaih katawn sak ih hmuennawk to ka hnuk.
Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista bića što ih vidjeh na rijeci Kebaru.
16 Cherubimnawk caeh o naah, ataeng ih rel khoknawk doeh angthuih o toeng; Cherubimnawk long hoi ranui bang angtoeng o tahang hanah pakhraeh a boh o naah, rel khoknawk doeh nihcae khae hoi amkhraeng o ving ai.
Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i točkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, točkovi se ne bi od njih odmicali.
17 Cherubimnawk anghak o naah, rel khoknawk doeh anghak o toeng; cherubimnawk angtoeng o tahang naah, sak ih hinghaih katawn hmuennawk ih pakhra nihcae thungah oh pongah, rel khoknawk doeh angtoeng o tahang toeng.
Kad bi se zaustavili, i točkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i točkovi se podizahu, jer duh bića bijaše u njima.
18 To naah Angraeng lensawkhaih mah im pui hma to tacawt taak moe, cherubimnawk nuiah angdoet.
Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima.
19 Ka hma roe ah, cherubimnawk mah pakhraeh to boh o moe, long hoiah angtoengh o tahang; a caeh o naah rel khoknawk doeh nihcae taengah caeh o toeng; kami boih Angraeng im pui ni angzae bang ih khongkha thok taengah angdoet o, nihcae nuiah Israel Sithaw lensawkhaih to oh.
Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim očima. A kad oni krenuše, i točkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istočnim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima.
20 Hae baktih hmuennawk loe Khebar vapui taengah Israel Sithaw tlim ah ka hnuk ih sak ih hinghaih katawn hmuennawk ah oh o, nihcae loe cherubim ni, tiah ka panoek.
Bijahu to ista bića što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini.
21 Nihcae loe mikhmai palito hoi pakhraeh palito tawnh o boih; nihcae pakhraeh tlim ih kamtueng hmuen loe kami maeto ih ban baktiah oh.
U svakoga po četiri lica i po četiri krila, a pod krilima nešto kao ruka čovječja.
22 Nihcae mikhmai loe Khebar vapui taengah ka hnuk ih mikhmainawk hoi anghmong phaek, nihcae amtuenghaih dan hoiah doeh anghmong; nihcae loe katoengah hmabang ah caeh o poe.
Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.
