Exodus 4

1 Mosi mah, Toe, khenah, nihcae mah kai na tang o ai moe, ka lok tahngai ai ah, nang khaeah Angraeng angphong ai, tiah na naa o nahaeloe? tiah a naa.

A Mojsije odgovori i reèe: ali neæe mi vjerovati ni poslušati glasa mojega; jer æe reæi: nije ti se Gospod javio.

2 To naah Angraeng mah, anih khaeah, Na ban ah timaw na tawnh? tiah a naa. Anih mah, Cunghet, tiah pathim pae.

A Gospod mu reèe: šta ti je to u ruci? A on odgovori: štap.

3 Angraeng mah, Long ah va tathuk ah, tiah a naa. Mosi mah cunghet to long ah vah tathuk naah, pahui ah angcoeng, to naah Mosi mah cawnhtak ving.

A Bog mu reèe: baci ga na zemlju. I baci ga na zemlju, a on posta zmija. I Mojsije pobježe od nje.

4 Angraeng mah, anih khaeah, Na ban to payangh loe, tamai ah naeh ah, tiah a naa. To pongah Mosi mah a ban to payangh moe, pahui to naeh, to naah a ban pongah cunghet ah angcoeng let.

A Gospod reèe Mojsiju: pruži ruku svoju, pa je uhvati za rep. I pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta štap u ruci njegovoj.

5 Angraeng mah, To tiah na sak nahaeloe ampanawk ih Angraeng Sithaw, Abraham Sithaw, Isaak Sithaw, Jakob Sithaw loe nang khaeah angphong tangtang, tiah tanghaih tawn o tih, tiah a naa.

To uèini, reèe Bog, da vjeruju da ti se javio Gospod Bog otaca njihovijeh, Bog Avramov, Bog Isakov i Bog Jakovljev.

6 To pacoengah Angraeng mah, Vaihi laihaw thungah na ban to tapawh ah, tiah a naa. Mosi mah laihaw thungah a ban to tapawh; khenah, a ban azuh let naah, a ban loe dantui baktih kanglung, ngansae ah angcoeng.

I opet mu reèe Gospod: turi sada ruku svoju u njedra svoja. I on turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to ruka mu gubava, bijela kao snijeg.

7 Laihaw thungah na ban to tapawh let ah, tiah a naa. To pongah Mosi mah laihaw thungah a ban to tapawh let; a ban to lak let naah, khenah, a ban loe angmah ih ngan baktih toengah oh let.

A Bog mu reèe: turi opet ruku svoju u njedra svoja. I opet turi ruku svoju u njedra svoja; a kad je izvadi iz njedara, a to opet postala kao i ostalo tijelo njegovo.

8 To pacoengah Angraeng mah, Nang to tang o ai moe, kaom hmaloe ih angmathaih to tang o ai cadoeh, hnukkhuem ih angmathaih loe nihcae mah tang o tih.

Tako, reèe Bog, ako ti ne uzvjeruju i ne poslušaju glasa tvojega za prvi znak, poslušaæe za drugi znak.

9 Toe vai hnetto haih angmathaih to ni nihcae mah tang o ai moe, na lok to tahngai o ai nahaeloe, Vapui ih tui to doh ah loe, karoem long ah krai ah; to naah vapui ah na dok ih tui to karoem long nuiah athii ah angcoeng tih, tiah a naa.

Ako li ne uzvjeruju ni za ta dva znaka i ne poslušaju glasa tvojega, a ti zahvati vode iz rijeke, i prolij na zemlju, i pretvoriæe se voda koju zahvatiš iz rijeke, i provræi æe se u krv na zemlji.

10 Mosi mah Angraeng khaeah, Aw Angraeng, kai loe lok ka thui thai ai; canghniah, na tamna khaeah lok nang thuih pacoengah doeh, lok hae ka thui thai ai; ka lok hae tongaah moe, lok ka pae thai ai, tiah a naa.

A Mojsije reèe Gospodu: molim ti se, Gospode, nijesam rjeèit èovjek, niti sam prije bio niti sam otkako si progovorio sa slugom svojim, nego sam sporijeh usta i spora jezika.

11 Angraeng mah anih khaeah, Kami ih pakha, to tih ai boeh loe lokaa hoi naapang, to tih ai boeh loe kamtueng mik hoi mikmaeng to mi mah maw sak? Kai, Angraeng mah na ai maw sak?

A Gospod mu reèe: ko je dao usta èovjeku? ili ko može stvoriti nijema ili gluha ili okata ili slijepa? zar ne ja, Gospod?

12 To pongah vaihi caeh ah, na pakha ah Ka oh moe, timaw thuih han tito kang patuk han, tiah a naa.

Idi dakle, ja æu biti s ustima tvojim, i uèiæu te šta æeš govoriti.

13 Toe Mosi mah, Aw Angraeng, minawk kalah patoeh halat ah, tiah a naa.

A Mojsije reèe: molim te, Gospode, pošlji onoga koga treba da pošlješ.

14 To naah Mosi nuiah Angraeng palungphui moe, Levi kami, nam ya Aaron oh maw? Anih loe lokthuih thaih, tiah ka panoek. Khenah, anih loe nang tongh hanah loklam ah angzoh li vop; anih mah nang to hnuk naah anghoe tih.

I razgnjevi se Gospod na Mojsija, i reèe mu: nije li ti brat Aron Levit? znam da je on rjeèit; i evo on æe te sresti, i kad te vidi obradovaæe se u srcu svojem.

15 Anih hoi lok aram hoiah loe, a thuih han koi lok to thui paeh; kai loe na pakha hoi anih ih pakha ah ka oh moe, na sak hoi han koi hmuen to kang patuuk han.

Njemu æeš kazati i metnuæeš ove rijeèi u usta njegova, i ja æu biti s tvojim ustima i s njegovijem ustima, i uèiæu vas šta æete èiniti.

16 Anih loe kaminawk hmaa ah nang han lokthui kami ah om tih; anih loe na pahni zuengah om ueloe, nang doeh anih han Sithaw zuengah om tih.

I on æe mjesto tebe govoriti narodu, i on æe biti tebi mjesto usta a ti æeš biti njemu mjesto Boga.

17 Dawnrai angmathaih hmuennawk na sak hanah, hae cunghet hae na ban ah sin ah, tiah a naa.

A taj štap uzmi u ruku svoju, njim æeš èiniti èudesa.

18 Mosi loe amsae Jethro khaeah amlaem moe, anih khaeah, Izip prae ah kaimah ih nawkamyanawk hing o vop maw, tiah khet hanah, na caehsak raeh, tiah a naa. Jethro mah, Lunghoihta hoi caeh ah, tiah a naa.

I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svojemu, i reèe mu: pusti me da idem, da se vratim k braæi svojoj u Misiru, da vidim jesu li jošte u životu. I reèe Jotor Mojsiju: idi s mirom.

19 Midian prae ah oh naah, Angraeng mah Mosi khaeah, Izip prae ah caeh let ah, na hinghaih pakrong kaminawk loe duek o boih boeh, tiah a naa.

I reèe Gospod Mojsiju u zemlji Madijamskoj: idi, vrati se u Misir, jer su pomrli svi koji su tražili dušu tvoju.

20 To pongah Mosi mah a zu hoi a capanawk to kawk moe, Laa hrang pongah angthuengsak, Sithaw ih cunghet to a ban ah sin moe, Izip prae ah amlaem let.

I uze Mojsije ženu svoju i sinove svoje, i posadi ih na magarca, i poðe natrag u zemlju Misirsku. I uze Mojsije štap Božji u ruku svoju.

21 Angraeng mah Mosi khaeah, Izip prae ah nam laem let naah, Na ban ah kang suek ih dawnrai hmuennawk to Faro hmaa ah sah paeh; toe anih mah Israel kaminawk caehsak han ai ah, anih ih palung to kam taksak han.

I reèe Gospod Mojsiju: kad otideš i vratiš se u Misir, gledaj da uèiniš pred Faraonom sva èudesa koja ti metnuh u ruku: a ja æu uèiniti da mu otvrdne srce i ne pusti naroda.

22 To naah Faro khaeah, Angraeng mah, Israel loe ka capa hoi ka calu ah oh;

A ti æeš reæi Faraonu: ovako kaže Gospod: Izrailj je sin moj, prvenac moj.

23 Ka capa mah ka tok to sak hanah, prawt ah, tiah lok kang thuih; to tiah na prawt ai nahaeloe, na capa, na calu to ka hum han, tiah thui paeh, tiah Mosi khaeah a thuih pae.

I kazah ti: pusti sina mojega da mi posluži. A ti ga ne htje pustiti; evo ja æu ubiti sina tvojega, prvenca tvojega.

24 A ohhaih im loklam ah caeh naah, Angraeng mah Mosi to hnuk moe, anih to hum hanah patoem.

I kad bijaše na putu u gostionici, doðe k njemu Gospod i šæaše da ga ubije.

25 Toe Zipporah mah thlung kanoe to lak moe, a capa ih tangzat hin to aah pacoengah, Mosi khokkung ah akuep moe, Nang loe athii kalong ka sava ah na oh, tiah a naa.

A Sefora uze oštar nož, i obreza sina svojega, i okrajak baci k nogama njegovijem govoreæi: ti si mi krvav zaruènik.

26 To pongah Angraeng mah Mosi to loihsak; tangzat hin aahhaih athii pongah ni, a zu mah nang loe athii kalong ka sava ah na oh, tiah a naa.

Tada ga ostavi Gospod; a ona radi obrezanja reèe: krvav zaruènik.

27 Angraeng mah Aaron khaeah, Mosi tongh hanah praezaek ah caeh ah, tiah a naa. To pongah anih loe caeh, Mosi to Sithaw mae ah tongh moe, anih to mok.

A Gospod reèe Aronu: izidi u pustinju na susret Mojsiju. I otide i srete ga na gori Božijoj, i poljubi ga.

28 To naah Mosi mah Aaron khaeah, Anih patoehkung Angraeng mah thuih ih loknawk boih, a sak han koi dawnrai hmuennawk to a thuih pae boih.

I Mojsije kaza Aronu sve rijeèi Gospodnje, za koje ga posla, i sve znake koje mu zapovjedi.

29 Mosi hoi Aaron loe caeh hoi moe, Israel kacoehtanawk to kawk boih pacoengah, nawnto amkhuengsak.

I otidoše Mojsije i Aron, i skupiše sve starješine sinova Izrailjevijeh.

30 Angraeng mah Mosi khaeah thuih ih loknawk to Aaron khaeah a thuih pae boih, kaminawk hmaa ah dawnrai hmuennawk doeh a sak pae.

I Aron kaza sve rijeèi, koje bješe rekao Gospod Mojsiju, a Mojsije uèini znake pred narodom.

31 To naah kaminawk mah tang o; Angraeng loe Israel kaminawk khet hanah angzoh, tiah panoek o moe, nihcae patangkhanghaih to a hnuk pae, tiah a thaih o naah, nihcae mah long ah lu akuephaih hoiah bok o.

I narod vjerova; i razumješe da je Gospod pohodio sinove Izrailjeve i vidio nevolju njihovu; i savivši se pokloniše se.