< 1 Samuel 16 >
1 Angraeng mah Samuel khaeah, Israel kaminawk ukkung siangpahrang ah ohhaih ahmuen hoiah Saul to ka pahnawt boeh pongah, nasetto maw anih to palung na set thuih han vop? Moi takii pongah situi to lawn ah loe, caeh ah; Bethlehem vangpui ah kaom Jesse khaeah kang patoeh han; anih ih capanawk thung hoiah kami maeto siangpahrang ah ka qoih boeh, tiah a naa.
Y DIJO Jehová á Samuel: ¿Hasta cuándo has tú de llorar á Saúl, habiéndolo yo desechado para que no reine sobre Israel? Hinche tu cuerno de aceite, y ven, te enviaré á Isaí de Beth-lehem: porque de sus hijos me he provisto de rey.
2 Toe Samuel mah, Kawbangmaw ka caeh thai tih? Saul mah thaih nahaeloe na hum tih, tiah a naa. Angraeng mah, Maitaw tala maeto hoih ah loe, Angraeng khaeah angbawnhaih sak hanah ka caeh han, tiah thui ah.
Y dijo Samuel: ¿Cómo iré? Si Saúl lo entendiere, me matará. Jehová respondió: Toma contigo una becerra de la vacada, y di: A sacrificar á Jehová he venido.
3 Angbawnhaih sak naah Jesse to kawk ah; na sak han koi hmuen kang patuek han hmang; kang patuek ih kami to kai hanah situi bawh ah, tiah a naa.
Y llama á Isaí al sacrificio, y yo te enseñaré lo que has de hacer; y ungirme has al que yo te dijere.
4 Angraeng mah thuih ih lok baktih toengah, Samuel mah sak moe, Bethlehem vangpui ah caeh; anih angzoh tiah vangpui thung ih kacoehtanawk mah panoek o naah, tasoeh o moe, Nang loe poekmonghaih hoiah maw nang zoh? tiah a naa o.
Hizo pues Samuel como le dijo Jehová: y luego que él llegó á Beth-lehem, los ancianos de la ciudad le salieron á recibir con miedo, y dijeron: ¿Es pacífica tu venida?
5 Samuel mah, Kamong ah ni kang zoh; Angraeng khaeah angbawnhaih sak hanah kang zoh; ciimcai oh loe, angbawnhaih sak hanah kai hoi nawnto angzo oh, tiah a naa. Jesse hoi a caanawk to ciimcaisak pacoengah, angbawnhaih ahmuen ah a kawk.
Y él respondió: Sí, vengo á sacrificar á Jehová; santificaos, y venid conmigo al sacrificio. Y santificando él á Isaí y á sus hijos, llamólos al sacrificio.
6 Nihcae to ah angzoh o naah, Samuel mah Eliab to hnuk, to naah Angraeng mah situi bawh ih kami loe Anih hmaa ah oh boeh, tiah a poek.
Y aconteció que como ellos vinieron, él vió á Eliab, y dijo: De cierto delante de Jehová está su ungido.
7 Toe Angraeng mah Samuel khaeah, Eliab ih tungkrang hoi somsanghaih to khen hmah; anih loe ka qoih ih kami na ai ni; kami mah khet ih hmuen to Angraeng mah khen ai; kami mah loe tasa bang ih tungkrang to khet, toe Angraeng mah loe palungthin ni khet, tiah a naa.
Y Jehová respondió á Samuel: No mires á su parecer, ni á lo grande de su estatura, porque yo lo desecho; porque [Jehová mira] no lo que el hombre mira; pues que el hombre mira [lo que está] delante de sus ojos, mas Jehová mira el corazón.
8 To naah Jesse mah Abinadab to kawk moe, Samuel hmaa ah caehsak; toe Samuel mah, Angraeng mah hae kami hae qoi ai, tiah a naa.
Entonces llamó Isaí á Abinadab, é hízole pasar delante de Samuel, el cual dijo: Ni á éste ha elegido Jehová.
9 To pacoengah Jesse mah, Shammah to caehsak let bae; toe Samuel mah, Hae kami doeh Angraeng mah qoi ai, tiah a naa.
Hizo luego pasar Isaí á Samma. Y él dijo: Tampoco á éste ha elegido Jehová.
10 Jesse mah a capa sarihto Samuel hmaa ah caehsak boih. Toe Samuel mah anih khaeah, Angraeng mah hae kaminawk hae qoi ai, tiah a naa.
E hizo pasar Isaí sus siete hijos delante de Samuel; mas Samuel dijo á Isaí: Jehová no ha elegido á éstos.
11 To naah Samuel mah Jesse khaeah, Hae zetto khue maw capa na tawnh boeh? tiah a naa. Jesse mah, Kanawk koek maeto oh vop, toe anih loe tuu toep, tiah a naa. Samuel mah Jesse khaeah, Anih to kawksak ah, anih hae ah pha ai karoek to kang hnu mak ai, tiah a naa.
Entonces dijo Samuel á Isaí: ¿Hanse acabado los mozos? Y él respondió: Aun queda el menor, que apacienta las ovejas. Y dijo Samuel á Isaí: Envía por él, porque no nos asentaremos á la mesa hasta que él venga aquí.
12 To pongah anih kawk hanah kami to patoeh; anih phak naah, anih loe ngan amling hup, krang hoih khue ai ah, khet kamcuk ah oh. To naah Angraeng mah, Anih boeh ni, angthawk loe situi bawh ah, tiah a naa.
Envió pues [por él], é introdújolo; el cual era rubio, de hermoso parecer y de bello aspecto. Entonces Jehová dijo: Levántate y úngelo, que éste es.
13 To pacoengah Samuel mah situi suekhaih moi takii to lak moe, amnawkamyanawk hmaa ah anih to situi hoiah bawh; to na ni hoi kamtong David nuiah Angraeng ih Muithla to oh. To pacoengah Samuel loe angthawk moe, Ramah vangpui ah amlaem let.
Y Samuel tomó el cuerno del aceite, y ungiólo de entre sus hermanos: y desde aquel día en adelante el espíritu de Jehová tomó á David. Levantóse luego Samuel, y volvióse á Rama.
14 Vaihi loe Angraeng ih Muithla mah Saul to caehtaak ving boeh pongah, muithla kasae mah anih to raihaih paek.
Y el espíritu de Jehová se apartó de Saúl, y atormentábale el espíritu malo de parte de Jehová.
15 Saul ih toksah tamnanawk mah anih khaeah, Khenah, Sithaw khae hoi kasae muithla mah raihaih ang paek boeh.
Y los criados de Saúl le dijeron: He aquí ahora, que el espíritu malo de parte de Dios te atormenta.
16 Vaihi ka caeh o moe, katoeng kruek kop kami kang pakrong pae o hanah, kaicae ih angraeng mah a taengah toksah tamnanawk to lokpaek ah; to tiah nahaeloe Sithaw khae hoi kasae muithla na nuiah angzoh naah, katoeng kruek kop kami mah katoeng to na kruek pae ueloe, na poekhaih palungthin to nawm tih, tiah a naa o.
Diga pues nuestro señor á tus siervos que están delante de ti, que busquen alguno que sepa tocar el arpa; para que cuando fuere sobre ti el espíritu malo de parte de Dios, él taña con su mano, y tengas alivio.
17 To pongah Saul mah a tamnanawk khaeah, Katoeng kruek kop kami to pakrong oh loe, kai khaeah na hoi oh, tiah a naa.
Y Saúl respondió á sus criados: Buscadme pues ahora alguno que taña bien, y traédmelo.
18 A tamna maeto mah, Khenah, Bethlehem vangpui ah katoeng kruek kop parai Jesse capa maeto ka hnuk, anih loe thacak moe, misatuh kop kami ah oh; lokthuih thaih moe, krang doeh hoih, Angraeng loe anih hoi nawnto oh, tiah a naa.
Entonces uno de los criados respondió, diciendo: He aquí yo he visto á un hijo de Isaí de Beth-lehem, que sabe tocar, y es valiente y vigoroso, y hombre de guerra, prudente en sus palabras, y hermoso, y Jehová es con él.
19 To naah Saul mah Jesse khaeah laicaeh patoeh moe, Tuu toepkung, na capa David to na patoeh ah, tiah a naa.
Y Saúl envió mensajeros á Isaí, diciendo: Envíame á David tu hijo, el que está con las ovejas.
20 To pongah Jesse mah hrang to lak moe, takaw hoi misurtui pailang maeto phawhsak pacoengah, maeh caa maeto hoi nawnto a capa David to Saul khaeah patoeh.
Y tomó Isaí un asno [cargado] de pan, y una vasija de vino y un cabrito, y enviólo á Saúl por mano de David su hijo.
21 David loe Saul khaeah caeh moe, toksak amtong; Saul mah anih to paroeai palung; to pongah David loe anih ih misatukhaih hmuenmae phawkung ah suek.
Y viniendo David á Saúl, estuvo delante de él: y amólo él mucho, y fué hecho su escudero.
22 To naah Saul mah Jesse khaeah kami patoeh, David hae ka palung pongah, kai ih tok hae sah poe nasoe, tiah a thuisak.
Y Saúl envió á decir á Isaí: Yo te ruego que esté David conmigo; porque ha hallado gracia en mis ojos.
23 Angraeng khae ih kasae muithla Saul khaeah phak naah, David mah katoeng to lak moe, kruek; to naah Saul loe hoihkhang kue, poeknawm kue moe, kasae muithla mah anih to caehtaak.
Y cuando el espíritu [malo] de parte de Dios era sobre Saúl, David tomaba el arpa, y tañía con su mano; y Saúl tenía refrigerio, y estaba mejor, y el espíritu malo se apartaba de él.