< 1 Siangpahrang 20 >

1 Syria siangpahrang Ben-Hadad mah angmah ih misatuh kaminawk to pakhueng boih; siangpahrang quithum hnetto, hrangnawk, hrang lakoknawk hoiah misatuk hanah caeh tahang moe, Samaria to takui khoep, to pacoengah a tuk.
E Ben-hadad, rei da Syria, ajuntou todas as suas forças: e trinta e dois reis, e cavallos e carros havia com elle: e subiu, e cercou a Samaria, e pelejou contra ella.
2 Anih mah laicaehnawk to vangpui thungah, Israel siangpahrang Ahab khaeah patoeh moe, anih khaeah, Ben-Hadad mah,
E enviou á cidade mensageiros, a Achab, rei de Israel.
3 nang ih sui hoi phoisanawk loe kai ih ni; ka hoih koek na zunawk hoi na caanawk doeh kai ih boeh ni, tiah a thuih, tiah a naa.
E disse-lhe: Assim diz Ben-hadad: A tua prata e o teu oiro são meus; e tuas mulheres e os melhores de teus filhos são meus.
4 Israel siangpahrang mah, Aw siangpahrang, ka angraeng, na thuih ih lok baktih toengah, kaimah hoi ka tawnh ih hmuennawk boih loe nang ih ni, tiah a naa.
E respondeu o rei de Israel, e disse: Conforme a tua palavra, ó rei meu senhor, teu sou eu, e tudo quanto tenho.
5 Laicaehnawk angzoh o let moe, Ben-Hadad mah, Nang ih sui hoi phoisanawk, na zu hoi na caanawk to nang paek hanah kami kang patoeh,
E tornaram a vir os mensageiros, e disseram: Assim falla Ben-hadad, dizendo: Ainda que eu te mandei dizer: Tu me has de dar a tua prata, e o teu oiro, e as tuas mulheres e os teus filhos;
6 toe khawnbang vaihi tue thuem ah, ka tamnanawk kang patoeh han, nihcae mah na im hoi na tamnanawk ohhaih im to pakrong o tih, nihcae mah koeh ih atho kana hmuennawk to la o boih ueloe, phaw o tih, tiah a thuih, tiah a naa o.
Todavia ámanhã a estas horas enviarei os meus servos a ti, e esquadrinharão a tua casa, e as casas dos teus servos: e ha de ser que tudo o que fôr aprazivel aos teus olhos o metterão nas suas mãos, e o levarão.
7 To naah Israel siangpahrang mah a prae thung ih kacoehtanawk boih to kawk moe, nihcae khaeah, Khen oh, hae kami loe kawkrukmaw raihaih pakrong; ka zu hoi ka caanawk, ka sui hoi phoisanawk to lak hanah kami patoeh naah, ka kaang pae ai, tiah a naa.
Então o rei de Israel chamou a todos os anciãos da terra, e disse: Notae agora, e vêde como este busca mal; pois enviara a mim por minhas mulheres, e por meus filhos, e pela minha prata, e pelo meu oiro, e não lh'o neguei.
8 Kacoehtanawk hoi kaminawk boih mah, a lok tahngai pae hmah loe, a hnik ih hmuen doeh poek hmah, tiah a naa o.
E todos os anciãos e todo o povo lhe disseram: Não lhe dês ouvidos, nem consintas.
9 To pongah anih mah Ben-Hadad ih laicaehnawk khaeah, Ka angraeng siangpahrang khaeah hae tiah thui pae oh; na tamna patoeh moe, hnik hmaloe ih hmuen to ka sak han, toe hae hmuen loe ka sah mak ai, tiah a thuih, tiah thui paeh, tiah a naa. Laicaehnawk loe amlaem o moe, Ben-Hadad khaeah lok to sin pae o.
Pelo que disse aos mensageiros de Ben-hadad: Dizei ao rei, meu senhor: Tudo o que primeiro mandaste pedir a teu servo, farei, porém isto não posso fazer. E foram os mensageiros, e lhe tornaram a dar esta resposta.
10 Ben-Hadad mah Ahab khaeah laicaeh kalah maeto patoeh let, Samaria to ka phraek han, to ih maiphu to ka hnukbang kaminawk boih mah, ban tamsum to sin o han ih mataeng doeh khawt mak ai, to tiah ka sah ai nahaeloe sithawnawk mah to pongah kanung aep ah ka nuiah sah nasoe, tiah a naa.
E Ben-hadad enviou a elle, e disse: Assim me façam os deuses, e outro tanto, que o pó de Samaria não bastará para encher as mãos de todo o povo que me segue.
11 Israel siangpahrang mah, Maiphaw maica hoi amthoep kami loe, maiphaw maica angkringh kami baktiah amoek han om ai, tiah thuih paeh, tiah a naa.
Porém o rei de Israel respondeu, e disse: Dizei-lhe: Não se gabe quem se cinge, como aquelle que se descinge.
12 To lok to imthung ah Ben-Hadad hoi nawnto mu kanae, angmah ih angraengnawk mah thaih o naah, a tamnanawk khaeah, Misatuk hanah amsak oh, tiah a naa. To pongah nihcae mah vangpui to tuk hanah amsak o.
E succedeu que, ouvindo elle esta palavra, estando bebendo elle e os reis nas tendas, disse aos seus servos: Ponde-vos em ordem contra a cidade.
13 Khenah, Israel siangpahrang Ahab khaeah tahmaa maeto angzoh moe, Angraeng mah, Pop parai hae misatuh kaminawk hae na hnuk maw? Khenah, vaihniah hae kaminawk hae na ban ah kang paek han, to tiah ni kai loe Angraeng ni, tiah nang panoek o tih, tiah a thuih, tiah a naa.
E eis que um propheta se chegou a Achab rei de Israel, e lhe disse: Assim diz o Senhor: Viste toda esta grande multidão? eis que hoje t'a entregarei nas tuas mãos, para que saibas que eu sou o Senhor.
14 Ahab mah, Mi khaeah maw paek tih? tiah a naa. Anih mah, prae ahap ukkungnawk hoi thendoengnawk khaeah paek tih, tiah Angraeng mah thuih, tiah a naa. Mi mah maw misatuk han lokpaek tih? tiah a dueng let bae. Tahmaa mah, Nang mah na paek tih, tiah a naa.
E disse Achab: Por quem? E elle disse: Assim diz o Senhor: Pelos moços dos principes das provincias. E disse: Quem começará a peleja? E disse: Tu
15 To pongah prae ukkung angraengnawk hoi thendoengnawk to Ahab mah kawk, kami cumvai hnet, quithumto pacoeng, hnetto angzoh o; nihcae pacoengah Israel kaminawk boih to pakoep o naah, kami sang sarihto phak.
Então contou os moços dos principes das provincias, e foram duzentos e trinta e dois: e depois d'elles contou a todo o povo, todos os filhos de Israel, sete mil.
16 Nihcae loe athun ah caeh o; Ben-Hadad hoi angmah bomkung siangpahrang quithumto pacoeng, hnettonawk loe angmacae iihhaih im ah mu paquih o.
E sairam ao meio dia: e Ben-hadad estava bebendo e embriagando-se nas tendas, elle e os reis, os trinta e dois reis, que o ajudavam.
17 Prae ukkung angraengnawk hoi thendoengnawk to hmaloe ah caeh o. Ben-Hadad mah patoeh ih kaminawk mah anih khaeah, Samaria vangpui hoiah kaminawk angzoh o, tiah a naa o.
E os moços dos principes das provincias sairam primeiro: e Ben-hadad enviou a alguns, que lhe deram avisos, dizendo: Sairam de Samaria uns homens.
18 Anih mah, Angdaehhaih sak hanah angzo o cadoeh, kahing ah angzo o haih loe, misatuk han angzo o cadoeh, kahing ah angzo o haih ah, tiah a naa.
E elle disse: Ainda que para paz saissem, tomae-os vivos: e ainda que á peleja saissem, vivos os tomae.
19 Prae ukkung angraengnawk hoi thendoengnawk loe vangpui thung hoiah tacawt o, misatuh kaminawk loe nihcae hnukah bang o.
Sairam pois da cidade os moços dos principes das provincias, e o exercito que os seguia.
20 Nihcae mah angmacae ih misanawk to hum o boih pongah, Syria kaminawk loe cawnh o; Israel kaminawk mah nihcae to patom o. Toe Syria siangpahrang Ben-Hadad loe hrang angthueng misatuh kaminawk hoi nawnto cawnh pongah, a loih.
E elles feriram cada um o seu homem, e os syros fugiram, e Israel os perseguiu: porém Ben-hadad, rei da Syria, escapou a cavallo, com alguns cavalleiros.
21 Israel siangpahrang loe hmabangah tacawt moe, hrangnawk hoi hrang lakoknawk to paro pae pacoengah, paroeai Syria kaminawk to hum.
E saiu o rei de Israel, e feriu os cavallos e os carros: e feriu os syros com grande estrago.
22 Tahmaa loe Israel siangpahrang khaeah angzoh moe, anih khaeah, Na thacaksak loe, kawbangmaw ka sak han, tiah poek het ah; Syria siangpahrang loe nang tuk hanah hmabang saning ah angzo let tih, tiah a naa.
Então o propheta chegou-se ao rei de Israel e lhe disse: Vae, esforça-te, e attenta, e olha o que has de fazer; porque no decurso d'um anno o rei da Syria subirá contra ti
23 Syria siangpahrang ih tamnanawk mah anih hanah, nihcae ih sithawnawk loe mae ukkung sithaw ah oh o; to pong ni aicae pongah thacak o; toe nihcae to azawn ah tuh o si, to tiah nahaeloe nihcae pongah tha a cak o kue tih, tiah poekhaih kahoih to paek o.
Porque os servos do rei da Syria lhe disseram: Seus deuses são deuses dos montes, por isso foram mais fortes do que nós: mas pelejemos com elles em campo raso, e por certo, veremos, se não somos mais fortes do que elles!
24 Hae hmuen hae sah ah; siangpahrangnawk boih to takhoe ah loe, nihcae zuengah misatuh angraengnawk to suem ah.
Faze pois isto: tira os reis, cada um do seu logar, e põe capitães em seu logar.
25 Canghniah misa sung kami hoi hrang lakok angthueng misatuh kaminawk to kroek ah; to tiah ni Israel kaminawk to azawn ah a tuh o thaih ueloe, nihcae pongah tha a cak o kue tih, tiah a naa o. Nihcae mah thuih ih lok to anih mah tahngaih pae.
E numera outro exercito, como o exercito que caiu de ti, e cavallos como aquelles cavallos, e carros como aquelles carros, e pelejemos com elles em campo raso, e veremos se não somos mais fortes do que elles! E deu ouvidos á sua voz, e assim fez.
26 Hmabang saning phak let naah loe, Ben-Hadad mah Syria kaminawk to kok moe, Israel caanawk tuk hanah Aphek vangpui ah caeh o tahang.
E succedeu que, passado um anno, Ben-hadad fez revista dos syros, e subiu a Afek, para pelejar contra Israel.
27 Israel kaminawk mah doeh kami to kok o moe, caaknaek paroep o pacoengah, misatuk hanah caeh o toeng; Syria kaminawk loe prae boih ah koi o; Israel kaminawk loe nihcae hmaa ah tetta maeh caa hnetto baktiah ni oh o.
Tambem dos filhos d'Israel se fez revista, e providos de viveres marcharam contra elles; e os filhos de Israel acamparam-se defronte d'elles, como dois pequenos rebanhos de cabras; mas os syros enchiam a terra.
28 To naah Sithaw ih kami to angzoh moe, Israel siangpahrang khaeah, Angraeng mah, Syria kaminawk mah, Angraeng loe mae ukkung Sithaw ah poek o; azawn ukkung Sithaw ah poek o ai pongah, pop parai hae misatuh kaminawk hae na ban ah kang paek han, to naah kai loe Angraeng ni, tiah nang panoek o tih, tiah a thuih, tiah a naa.
E chegou o homem de Deus, e fallou ao rei de Israel, e disse: Assim diz o Senhor; Porquanto os syros disseram: O Senhor é Deus dos montes, e não Deus dos valles: toda esta grande multidão entregarei nas tuas mãos: para que saibas que eu sou o Senhor.
29 Nihcae loe ni sarihto thung mikhmai kangtongh ah hae bang ahmuen hoi ho bang ahmuen ah atai o; ni sarihto naah misatuk amtong o; Israel kaminawk mah nito thungah, khok hoi misatuh Syria kami sang cumvaito hum o.
E sete dias estiveram estes acampados defronte dos outros: e succedeu ao setimo dia que a peleja começou, e os filhos de Israel feriram dos syros cem mil homens de pé, n'um dia.
30 Kaom kanghmatnawk loe, Aphek vangpui ah cawnh o; to naah vangpui sipae to tanimh moe, kami sang pumphae sarihto taeh moe, duek o; Ben-Hadad loe vangpui thungah cawnh moe, imthung ah anghawk.
E os restantes fugiram a Afek, á cidade; e caiu o muro sobre vinte e sete mil homens, que restaram: Ben-hadad porém fugiu, e veiu á cidade, andando de camara em camara.
31 Angmah ih tamnanawk mah anih khaeah, Khenah, Israel imthung takoh siangpahrangnawk loe kami tahmenhaih palungthin tawnh o, tiah ka thaih o; to pongah kazii angzaeng si loe, lu to qui hoiah zaeng pacoengah, Israel siangpahrang khaeah caeh o si; to tiah nahaeloe na hinghaih pahlong khoe doeh om tih, tiah a naa o.
Então lhe disseram os seus servos: Eis que já temos ouvido que os reis da casa de Israel são reis clementes: ponhamos pois saccos aos lombos, e cordas ás cabeças, e saiamos ao rei de Israel; pode ser que guarde em vida a tua alma
32 To pongah nihcae mah kazii to angzaeng o moe, lu to qui hoiah zaeng o pacoengah, Israel siangpahrang khaeah caeh o moe, Na tamna Ben-Hadad mah, Ka hinghaih pahlung raeh nasoe, tiah a thuih, tiah a naa o. Siangpahrang mah, Anih loe hing vop maw? Anih loe kai ih amnawk ni, tiah a naa.
Então cingiram saccos aos lombos e cordas ás cabeças, e vieram ao rei de Israel, e disseram: Diz o teu servo Ben-hadad: Deixa-me viver. E disse elle: Pois ainda vive? é meu irmão.
33 To kaminawk loe siangpahrang Ahab mah thuih ih lok to kahoih ah poek o moe, a thuikoehhaih lok to karangah naeh pae o; ue, namnawk Ben-Hadad loe hing vop, tiah a naa o. Siangpahrang mah, Caeh oh loe, anih to hoi oh, tiah a naa. Ben-Hadad anih khaeah angzoh naah, Ahab mah angmah ih hrang lakok pongah lak tahang.
E aquelles homens tomaram isto por bom presagio, e apressaram-se em apanhar a sua palavra, e disseram: Teu irmão Ben-hadad vive. E elle disse: Vinde, trazei-m'o. Então Ben-hadad saiu a elle, e elle o fez subir ao carro.
34 Ben-Hadad mah anih khaeah, Kampa mah nampa khae hoiah lak ih vangpuinawk to kang paek let han; kampa mah Samaria vangpui ah sak ih baktih toengah, Damaska vangpui ah nangmah hanah hmuenmae zawhhaih to sah ah, tiah a naa. Ahab mah, Angdaehhaih lok na thuih pongah kang loisak han, tiah a naa. To pongah anih hoi lokkamhaih sak pacoengah, anih to caehsak.
E disse elle: As cidades que meu pae tomou de teu pae t'as restituirei, e faze para ti ruas em Damasco, como meu pae as fez em Samaria. E eu, respondeu Achab, te deixarei ir com esta alliança. E fez com elle alliança e o deixou ir.
35 Angraeng mah paek ih lok hoiah tahmaa capa maeto mah angmah ih imtaeng kami maeto khaeah, Kai hae na takroek ah, tiah a naa. Toe to kami mah angmak pae.
Então um dos homens dos filhos dos prophetas disse ao seu companheiro, pela palavra do Senhor: Ora fere-me. E o homem recusou feril-o.
36 To pacoengah tahmaa mah to kami khaeah, Angraeng ih lok na tahngai ai pongah, ka hmaa hoi na tacawt pacoengah, kaipui mah na kaek tih, tiah a naa. To kami tacawt pacoeng, akra ai ah kaipui mah anih to hnuk naah, anih to kaek maat.
E elle lhe disse: Porque não obedeceste á voz do Senhor, eis que, em te apartando de mim, um leão te ferirá. E, como d'elle se apartou, um leão o encontrou e o feriu.
37 Tahmaa mah kalah kami maeto hnuk let naah anih khaeah, Kai hae na hum ah tiah a naa let bae; to pongah to kami mah anih to takroek moe, ahma caak.
Depois encontrou outro homem, e disse-lhe: Ora fere-me. E feriu-o aquelle homem, ferindo-o e vulnerando-o.
38 To pacoengah tahmaa loe caeh moe, siangpahrang to loklam ah zing; a mikhmai to pala hoiah khuk khoep moe, minawk kalah baktiah angsak.
Então foi o propheta, e poz-se perante o rei no caminho: e disfarçou-se com cinza sobre os seus olhos.
39 Siangpahrang anih taengah phak naah tahmaa mah, Na tamna loe misa angtukhaih ahmuen ah caeh; misa angtukhaih ahmuen hoiah angzo kami maeto mah, a naeh ih kami maeto kai khaeah ang hoih; Hae kami hae kahoih ah toep ah; anih hae nang hmatsak ving nahaeloe, anih hinghaih zuengah na hinghaih to anghma tih, to tih ai boeh loe phoisa talent maeto paek han angaih, tiah ang naa.
E succedeu que, passando o rei, clamou elle ao rei, e disse: Teu servo saiu ao meio da peleja, e eis que, desviando-se um homem, me trouxe outro homem, e disse: Guarda-me este homem; se vier a faltar, será a tua vida em logar da vida d'elle, ou pagarás um talento de prata.
40 Toe na tamna loe hae bangah ho bangah tok ka sak moe, kong ai pongah, naeh ih kami to anghmat ving, tiah a naa. To naah Israel siangpahrang mah, anih khaeah, Na thuih ih lok baktiah, na nuiah lokcaekhaih om tih, tiah a naa.
Succedeu pois que, estando o teu servo occupado d'uma e d'outra parte, entretanto desappareceu. Então o rei de Israel lhe disse: Esta é a tua sentença; tu mesmo a pronunciaste.
41 Tahmaa mah mik zaenghaih pala to karangah khok naah, Israel siangpahrang mah anih loe tahmaa maeto ni, tiah panoek.
Então elle se apressou, e tirou a cinza de sobre os seus olhos: e o rei de Israel o reconheceu, que era um dos prophetas.
42 To naah tahmaa mah siangpahrang khaeah, Angraeng mah, Kai mah paduek han ka suek ih kami to na loisak; to pongah anih hinghaih zuengah na hinghaih mah zok ueloe, anih ih kaminawk mah tongh zuengah, nang ih kaminawk mah tongh o tih, tiah a thuih, tiah a naa.
E disse-lhe: Assim diz o Senhor: Porquanto soltaste da mão o homem que eu havia posto para destruição, a tua vida será em logar da sua vida, e o teu povo em logar do seu povo.
43 To naah Israel siangpaharng loe mawnhaih hoi palungboenghaih hoiah Samaria vangpui ih siangpahrang im ah caeh.
E foi-se o rei de Israel a sua casa, desgostoso e indignado: e veiu a Samaria.

< 1 Siangpahrang 20 >