< Malam Mdannak 4 >

1 Ahin ngpäng lü mdanak akce mat khankhawa ksawh nghmawngki ka hmuh. Acunüng kpuna mäiha ng’yüng lü na msang se ka ngjaka kthai naw, “Hia lawa, tuha awm law khai ning mhmuh vang” a ti.
Após isso, vi uma porta que havia sido aberta no céu. A voz que ouvi antes, aquela que parecia com o som de uma trombeta, disse para mim: “Venha aqui para cima, e eu lhe mostrarei o que acontecerá em seguida.”
2 Acunüng angxita Ngmüimkhya üng awm ni se, khankhawa bawingawhnak mat üng khyang mat ngawki ka hmuh.
Imediatamente, eu fui tomado pelo Espírito e vi um trono preparado no céu, com alguém sentado nele.
3 Acunüng ngawkia müihmai cun lung phuküi he jasper la kanelin lunga mäiha cakki; bawingawhnaka peia emerad lunga mäiha cakia mlipi awmki.
Aquele que lá estava sentado brilhava como joias, brilhava como as pedras de jaspe e de sárdio e havia um arco-íris em volta do trono que brilhava como a esmeralda.
4 Acuna bawingawhnak kcung lü bawingawhnak mkulei-kphyü awmki; acuna bawingawhnak he üng angvai mkulei-kphyü akbawk jah suiawi u lü xüi lukhum jah ngbüng u lü ngawki he ka jah hmuh.
Ao redor do trono havia mais vinte e quatro tronos, e vinte e quatro anciãos estavam sentados nesses tronos. Todos estavam vestidos de branco e usavam coroas de ouro na cabeça.
5 Acuna bawingawhnak üngka naw khawmlaih, mkek, khawnghmüm ng’yüng lawki he. Acunüng bawingawhnaka ma üngka naw meikdäi khyüh däi lawki he, acun he cun Pamhnama Ngmüimkhya khyüha kyaki he;
Do trono saíam relâmpagos e se ouvia o barulho de trovões. Sete tochas brilhavam diante do trono; eram os sete Espíritos de Deus.
6 bawingawhnaka ma hman mliktui, khrustal lunga mäiha ngcimki awmki. Acuna bawingawhnak kcung lü xüngksei kphyü, ami hnulam la ami malam mik am beki he awmki he.
Estendendo-se diante do trono havia algo parecido com um mar de vidro, tão claro como cristal. No centro e ao redor do trono estavam quatro seres viventes, cobertos de olhos tanto na parte da frente quanto na de trás.
7 Acunüng xüngksei akcüknak cun mukeia mäih lawki. Anghngihnaka xüngksei cun se mäih lawki; akthumnaka xüngksei naw nghngicima müihmaia mäih müihmai naki; akphyünaka xüngksei cun nghmukse jawng huikia mäih lawki.
O primeiro ser vivente se parecia com um leão, o segundo com um novilho, o terceiro tinha um rosto humano e o quarto parecia uma águia voando.
8 Acunüng xüngksei kphyü he cun khyuk ci ngphya na u lü akpung la akhuia mik am beki he cun: “Bawipa Pamhnam, Kyäpsawki, awm pängki la awm k’umki la awm law khai cun, Ngcimcaih ve, ngcimcaih ve, ngcimcaih ve” ti u lü amhmüp amthan ä ngdüm u lü ng’äiki he.
Cada um dos quatro seres viventes tinha seis asas, que também estavam cobertas de olhos. Eles nunca paravam de dizer, dia e noite: “Santo, santo, santo é o Senhor Deus, o Todo-Poderoso, que era, que é, e que há de vir.”
9 Acunüng xüngkseikia xüngksei kphyü he naw, bawingawhnak üng ngaw lü anglät se xüngki cun mhlünmtai u lü, mküimtonak la leisawngnaka ng’äi mcu u lü jekyainaka ngthu sangki he. Acukba ami ng’äi üng, (aiōn g165)
Cada vez que os seres viventes glorificavam, honravam e agradeciam ao que está sentado no trono, que vive para todo o sempre, (aiōn g165)
10 angvai mkulei-kphyü he naw bawingawhnak üng ngawkia ma ngbawk u lü anglät se xüngki cun sawhkhahki he. Bawingawhnaka ma ami lukhum he jah msän u lü, (aiōn g165)
os vinte e quatro anciãos se ajoelhavam diante daquele que está sentado no trono. Eles adoravam aquele que vive para todo o sempre e lançavam suas coroas diante do trono. Eles diziam: (aiōn g165)
11 “Kami Bawipa la kami Pamhnam! Nang cun hlüngtainak, leisawngnak la johit na jah yah khaia na nghlawiki ni; Nang naw ahmäi na jah mhmünmcengki, Nanga ngjakhlüa ngtüingdawng law u lü xüngsei lawki he ni” ami ti.
“Nosso Senhor e nosso Deus, você é digno de receber glória, honra e poder, pois criou tudo o que existe. Foi por causa da sua vontade que a Criação veio a existir.”

< Malam Mdannak 4 >