< Makuh 8 >

1 I vei am ngsawk ham se, khyang khawjah Jesuha veia ngbum law be tüki he. Ami ei vai ipi am lawei u se, Jesuh naw axüisaw he jah khü lü,
In quei giorni, essendoci di nuovo molta folla che non aveva da mangiare, chiamò a sé i discepoli e disse loro:
2 “Hina khyang he naw na mthimhmatei ve u, mhmüp kthum ka veia awm pängki he atuh ami ei vai ipi am ve.
«Sento compassione di questa folla, perché gia da tre giorni mi stanno dietro e non hanno da mangiare.
3 Ei ka ami ima ka jah tüih be üng mä lam cäpa bawng u lü khuikha khai he ni; isetiüng avang he bawk bawk ta ami lawnak thuksihki,” a ti.
Se li rimando digiuni alle proprie case, verranno meno per via; e alcuni di loro vengono di lontano».
4 Axüisaw he naw, “U naw, hina khawkhyawng khawa khyang hijaha ei khyawh vai hmu thei khai ni?” tia ami msang.
Gli risposero i discepoli: «E come si potrebbe sfamarli di pane qui, in un deserto?».
5 Jesuh naw, “Muk ijah nami taki?” ti lü jah kthäh se, “Khyüh” ami ti.
E domandò loro: «Quanti pani avete?». Gli dissero: «Sette».
6 Jesuh naw khyang he mdeka khana a jah ngawsak. Acunüng muk khyüh lo lü Pamhnama veia jenaka ngthu pyen lü, jah bo lü, axüisaw he am khyang hea veia ami jah yet vaia jah pe se, axüisaw he naw ami jah yet.
Gesù ordinò alla folla di sedersi per terra. Presi allora quei sette pani, rese grazie, li spezzò e li diede ai discepoli perché li distribuissero; ed essi li distribuirono alla folla.
7 Nga ajaw ami tak pi Jesuh naw Pamhnama veia jenak pyen lü ami yet vaia axüisaw he a jah pet.
Avevano anche pochi pesciolini; dopo aver pronunziata la benedizione su di essi, disse di distribuire anche quelli.
8 Ami van naw ei u lü phüki he. Ami ei käna axüisaw he naw mkhäm u se akpawih cä khyüh lawki.
Così essi mangiarono e si saziarono; e portarono via sette sporte di pezzi avanzati.
9 Eikie cun thawng phyü lawki he. Acun käna jah tüih be se
Erano circa quattromila. E li congedò.
10 mlawng üng axüisaw he am lut u lü Damanuta khawa citki he.
Salì poi sulla barca con i suoi discepoli e andò dalle parti di Dalmanùta.
11 Pharise avang Jesuha veia law u lü ngcuhpüiki he naw, Pamhnam naw a kcangnak angsingnak vaia mhnüteinak khanaka müncankse ami kthäh.
Allora vennero i farisei e incominciarono a discutere con lui, chiedendogli un segno dal cielo, per metterlo alla prova.
12 Cunsepi Jesuh naw a mlungmthin k’uma aktäa ngko lü, “Ise atuha kcün khyang he naw müncankse ami kthäh ni? Akcanga ka ning jah mthehki! Msingnak mat pi am ning jah mhnüh hlü ve nawng,” a ti.
Ma egli, traendo un profondo sospiro, disse: «Perché questa generazione chiede un segno? In verità vi dico: non sarà dato alcun segno a questa generazione».
13 Jah yawk hütki naw mlawng üng lut be lü tuili cayea citki.
E lasciatili, risalì sulla barca e si avviò all'altra sponda.
14 Axüisaw he naw ami ei khyawh vai muk mhnih hüt u lü mlawng üng muk mat däng taki he.
Ma i discepoli avevano dimenticato di prendere dei pani e non avevano con sé sulla barca che un pane solo.
15 Jesuh naw, “Pharise hea nghngenla Heroda nghngen üng ngxungei kyu u lü ngcäiei na ua,” a ti.
Allora egli li ammoniva dicendo: «Fate attenzione, guardatevi dal lievito dei farisei e dal lievito di Erode!».
16 Axüisaw he naw, “Muk am mi ta se va hinkba pyen mäih ja,” tia ngthähki he.
E quelli dicevano fra loro: «Non abbiamo pane».
17 Jesuh naw ami ngthäh kyu jah ksing lü, “I vai muk am nami taka phäha nami ngthäh kyuki ni? Atuh pi nami mlungmthin am am nami ksing hamki aw? Nami mlung nghlang hamki aw?
Ma Gesù, accortosi di questo, disse loro: «Perché discutete che non avete pane? Non intendete e non capite ancora? Avete il cuore indurito?
18 Mik mah u lü am nami hmuki aw? Nghnga mah u lü am nami ngjaki aw? Am nami süm hamki aw?
Avete occhi e non vedete, avete orecchi e non udite? E non vi ricordate,
19 Kei naw muk mhma khyang thawng mhma phäha ka pawh üng, kpawihki cä ijaha ni nami kaw?” ti se, amimi naw, “Xaleinghngih,” ami ti.
quando ho spezzato i cinque pani per i cinquemila, quante ceste colme di pezzi avete portato via?». Gli dissero: «Dodici».
20 “Acun käna muk khyüh khyang thawng kphyüa phäha ka pawh üng kpawihki cä ijah ni nami kaw?” ti se, amimi naw, “Cä khyüh,” ami ti.
«E quando ho spezzato i sette pani per i quattromila, quante sporte piene di pezzi avete portato via?». Gli dissero: «Sette».
21 Jesuh naw, “Acunüng ihawkba am ksing u lü nami awmki ni?” a ti.
E disse loro: «Non capite ancora?».
22 Bethsaida khawa law u se Jesuha veia a mik müki mat khyang avang naw lawpüi u lü a hnet vaia ami nghuinak.
Giunsero a Betsàida, dove gli condussero un cieco pregandolo di toccarlo.
23 Jesuh naw a mik müki a kut üng kpang lü ngnam kpunga cehpüiki naw, a mik üng msawh lü a kut a khana mtaih lü, “Ini na hmu thei,” ti lü, a kthäh.
Allora preso il cieco per mano, lo condusse fuori del villaggio e, dopo avergli messo della saliva sugli occhi, gli impose le mani e gli chiese: «Vedi qualcosa?».
24 A mik müki naw jeng mang lü, “Ä, khyang he thinga mäiha cit hü u se jah hmu veng,” a ti.
Quegli, alzando gli occhi, disse: «Vedo gli uomini, poiché vedo come degli alberi che camminano».
25 Jesuh naw a kut cun a mika khana mtaih beki naw, yet lü a teng süm vaia a mtheh. Acunüng a mik vai law be se, avan a ngkhaia hmu theiki.
Allora gli impose di nuovo le mani sugli occhi ed egli ci vide chiaramente e fu sanato e vedeva a distanza ogni cosa.
26 Jesuh naw a ima tüi be lü, “Ngnam k’uma ä cit bea,” ti lü a mtheh.
E lo rimandò a casa dicendo: «Non entrare nemmeno nel villaggio».
27 Acunüng Jesuh la axüisaw he cun Kesari Philipih pei ngnam hea citki he. Lama, “Khyang he naw, ua ni ami na ngaih?” ti se,
Poi Gesù partì con i suoi discepoli verso i villaggi intorno a Cesarèa di Filippo; e per via interrogava i suoi discepoli dicendo: «Chi dice la gente che io sia?».
28 “Baptican Johan; avang naw Elijah; avang naw sahma he üngka mat mat,” ti ve u ami ti.
Ed essi gli risposero: «Giovanni il Battista, altri poi Elia e altri uno dei profeti».
29 Jesuh naw, “Nangmi naw mä ua ni nami na ngaih?” ti se, Pita naw, “Nang cun Mesijah ni,” ti lü a msang.
Ma egli replicò: «E voi chi dite che io sia?». Pietro gli rispose: «Tu sei il Cristo».
30 Acunüng Jesuh naw, “U pi ä mtheh ua” a ti.
E impose loro severamente di non parlare di lui a nessuno.
31 Acunüng Jesuh naw, “Khyanga Capa cun mkhuimkha khai he, axüngvai he, ktaiyü ktung he la, thum jah mtheiki he naw mah u lü, hnim khai he, acunüng amhmüp kthum üng tho law be khai,” ti lü a jah mtheh.
E cominciò a insegnar loro che il Figlio dell'uomo doveva molto soffrire, ed essere riprovato dagli anziani, dai sommi sacerdoti e dagli scribi, poi venire ucciso e, dopo tre giorni, risuscitare.
32 Acukba angsinga ngthu jah mtheh se Pita naw akcea khü lü a ksenak.
Gesù faceva questo discorso apertamente. Allora Pietro lo prese in disparte, e si mise a rimproverarlo.
33 Cunsepi Jesuh naw nghlat hü lü, axüisaw he jah teng lü, Pita üng, “Khawyam aw, ka vei üngka naw cita; na ngaihkyunak Pamhnama vei üngkaa am kya lü khyang üngkaa ni a kya ve,” ti lü a ksenak be.
Ma egli, voltatosi e guardando i discepoli, rimproverò Pietro e gli disse: «Lungi da me, satana! Perché tu non pensi secondo Dio, ma secondo gli uomini».
34 Acunüng Jesuh naw khyang he la axüisaw he a veia jah khü lü, “Upi ka veia na läk law khaia büki naw amät naw amät yawk lü, a kutlamktung kawt lü, na läk law se.
Convocata la folla insieme ai suoi discepoli, disse loro: «Se qualcuno vuol venire dietro di me rinneghi se stesso, prenda la sua croce e mi segua.
35 Isetiakyaüng, upi amäta xünnak küikyanei khaia büki naw mkhyüh lü, upi a xünnak keia phäha ja thangkdaw phäha mkhyühki cun naw küikyanei khai.
Perché chi vorrà salvare la propria vita, la perderà; ma chi perderà la propria vita per causa mia e del vangelo, la salverà.
36 Khyang naw khawmdek avan ka na lü, a xünnak a mkhyüh üng i ngmang na khai ni? I am ngmang na.
Che giova infatti all'uomo guadagnare il mondo intero, se poi perde la propria anima?
37 A xünnak a yahnak be thei vaia i am pi am thawng be thei.
E che cosa potrebbe mai dare un uomo in cambio della propria anima?
38 Hina Mhnam am ktäkie la katnaka mhmüp he üng, upi kei la keia mtheimthangnaka phäh ngkekhyakeiki he cun Khyanga Capa naw pi a Pa hlüngtainak la khankhawngsä ngcim he am a law be üng jah ngkekhyakei na be khai,” a ti.
Chi si vergognerà di me e delle mie parole davanti a questa generazione adultera e peccatrice, anche il Figlio dell'uomo si vergognerà di lui, quando verrà nella gloria del Padre suo con gli angeli santi».

< Makuh 8 >