< Johan 4 >

1 Jesuh naw Johana kthaka Baptican jah pe lü, axüisaw hea jah pyangki tia mawng, Pharisee naw ngjakie.
Kiam do la Sinjoro sciis, ke la Fariseoj aŭdis, ke Jesuo faras kaj baptas pli multe da disĉiploj, ol Johano
2 (Akcanga ta, Jesuh amät naw baptican am jah pe, axüisaw he naw ami jah peta kyaki),
(kvankam baptadis ne Jesuo mem, sed liaj disĉiploj),
3 Ami pyena mawng Jesuh naw a ngjak ja Judah khaw ceh ta lü, Kalile khaw da,
li foriris el Judujo kaj reiris al Galileo.
4 Samarih khaw sunpah lü cit yahki.
Kaj li devis trairi tra Samario.
5 Jakop naw a capa Josep üng a peta khaw pei, Samarih khaw hne Sukhar mlüha pha lawki.
Li alvenis do al unu urbo Samaria, nomata Siĥar, apud la terpeco, kiun Jakob donis al sia filo Jozef;
6 Acuia Jakopa tuikhui veki. Jesuh lam a lawnak bawngbai lü, tuikhui peia ngawki. Acun cun mhnüp ngsunga kyaki.
kaj la fonto de Jakob estis tie. Jesuo do, lacigita de sia vojirado, sidiĝis tiamaniere apud la fonto. Estis ĉirkaŭ la sesa horo.
7 Samarih nghnumi tui than khaia law se Jesuh naw, “Ka awk vai tui na pea,” a ti.
Venis virino Samaria, por ĉerpi akvon; Jesuo diris al ŝi: Donu al mi trinki.
8 (Acun k'um üng, axüisaw he cun mlüh k’uma ei vai khyäi acun hea citkie.)
Ĉar liaj disĉiploj jam foriris en la urbon, por aĉeti nutraĵojn.
9 Samarih nghnumi naw, “Ihawkba, nang Judah khyang naw, kei Samarih nghnumia veia tui na awk vai na täeiki ni?” ti lü, a kthäh be. (Judah khyang mjüe cun Samarih khyangea eiawknak tuikhawt üng eiawk am thum na u.)
La Samarianino do diris al li: Kiel vi, estante Judo, petas trinki de mi, kiu estas Samarianino? (Ĉar la Judoj ne interrilatas kun la Samarianoj.)
10 Jesuh naw, “Pamhnam naw nang üng i ning pet hlüki ti am ksingki, u naw tui ning täeiki ti pi am ksingki. Na ksinga ta, angsäia xünnak tui ning pet vaia na na täei khai sü,” a ti.
Jesuo respondis kaj diris al ŝi: Se vi scius la donacon de Dio, kaj kiu estas tiu, kiu diras al vi: Donu al mi trinki, vi petus lin, kaj li donus al vi vivan akvon.
11 Nghnumi naw, “Saja aw, tuikhui thuki, vähnak vai tuipung pi am na taki. Hawia kaa xünnak tui na taki ni?
La virino diris al li: Sinjoro, vi nenian ĉerpilon havas, kaj la puto estas profunda; de kie do vi havas tiun vivan akvon?
12 “Hina tuikhui, amät naw aw khawi lü, a cae ja, a khyüngseie naw pi ami awk khawi, kami pu Jakop naw a jah pet, nang ania kthaka kyäp bawk aih lü,” a ti.
Ĉu vi estas pli granda ol nia patro Jakob, kiu donis al ni la puton, kaj trinkis mem el ĝi, kiel ankaŭ liaj filoj kaj liaj brutoj?
13 Jesuh naw msang lü, “Hina tui awki naküt ta, tui cawi be ham khai.
Jesuo respondis kaj diris al ŝi: Ĉiu, kiu trinkas el ĉi tiu akvo, denove soifos;
14 Acunsepi, kei naw ka pet vaia tui awki naküt ta, tui am cawi ti. Kei naw ka pet vaia tui cun a puk k'uma hna lü, angsäi xünnak tuia kya se, anglät xünnak pi yah khai,” a ti. (aiōn g165, aiōnios g166)
sed kiu trinkos el la akvo, kiun mi donos al li, tiu neniam soifos; sed la akvo, kiun mi donos al li, fariĝos en li fonto de akvo, ŝprucanta supren por eterna vivo. (aiōn g165, aiōnios g166)
15 Nghnumi naw, “Saja aw, tui am cawi ti lü, tui than khaia hia käh ka law be ti vaia, acuna tui na pea,” a ti.
La virino diris al li: Sinjoro, donu al mi ĉi tiun akvon, por ke mi ne plu soifu, kaj ne devu traveni ĉi tien, por ĉerpi.
16 Jesuh naw, “Cita, na cei va khü lü, law bea,” a ti.
Jesuo diris al ŝi: Foriru, voku vian edzon, kaj revenu ĉi tien.
17 Nghnumi naw, “Ka cei am ve,” ti se, Jesuh naw, “Ka cei am ve na ti cang veki,
La virino respondis kaj diris al li: Mi ne havas edzon. Jesuo diris al ŝi: Vi prave diris: Mi ne havas edzon;
18 Na cei mhma ve pängki, tuh na vepüi pi na ceia am kya; acen üng akcang pyen veki,” a ti.
ĉar vi havis kvin edzojn; kaj tiu, kiun vi nun havas, ne estas via edzo; ĉi tion vi diris vere.
19 Nghnumi naw, “Saja aw, sahma mata na kya khaia ning ksing veng.
La virino diris al li: Sinjoro, mi ekvidas, ke vi estas profeto.
20 “Kami pupae naw hina mcung üng Pamhnam a na hjawkhah khawikie. Nangmi Judahe naw, ‘Jerusalema ni Pamhnam hjawkhahnak’ nami tiki” a ti.
Niaj patroj adoradis sur ĉi tiu monto; kaj vi diras, ke en Jerusalem estas la loko, kie oni devas adori.
21 Jesuh naw, “Nghnumi aw, ka pyen hin juma. Khyang he naw Pa cun ahina mcung ja Jerusalem mlüha am ami hjawkhahnak tia kcün pha law khai.
Jesuo diris al ŝi: Kredu al mi, virino; venas la horo, kiam nek sur ĉi tiu monto, nek en Jerusalem, vi adoros la Patron.
22 “Nangmi Samarihe naw nami hjawkhah am ksing uki. Cunüngpi, keimi Judahe naw ta u kami hjawkhahki ti kami ksingki. Isetiakyaküng, küikyannak cun Judahe üngka naw lawkia kyaki.
Vi adoras tion, kion vi ne konas; ni adoras tion, kion ni konas; ĉar el la Judoj estas la savo.
23 “Acunsepi, akcün pha law khai, hjawkhahkie naw Ngmüimkhya ja akcanga ami hjawkhah vai cun tukbäih yea kya ve. Pa naw acukba hjawkhah khaie jah hlüeiki.
Sed venas la horo, kaj jam estas, kiam la veraj adorantoj adoros la Patron laŭ spirito kaj vero; ĉar la Patro serĉas tiajn por esti Liaj adorantoj.
24 “Mhnam cun Ngmüimkhyaa kyaki. Hjawkhahki naküt naw Ngmüimkhya ja ngthungtak am hjawkhah yah vai,” a ti.
Dio estas Spirito: kaj Liaj adorantoj devas adori Lin laŭ spirito kaj vero.
25 Nghnumi naw, “Mesijah law khai ti ka ksingki. Ani a law üng, ani naw ahmäi naküt jah mtheh law khai,” a ti.
La virino diris al li: Mi scias, ke venas la Mesio (kiu estas nomata Kristo); kiam tiu alestos, li anoncos al ni ĉion.
26 Jesuh naw, “Nang ning ngthuheipüiki hin ani ni,” a ti.
Jesuo diris al ŝi: Tiu estas mi, kiu parolas kun vi.
27 Acunüng axüisaw he law bekie naw nghnumi am a na ngthuhei se hmuh u lü müncankie. Acunsepi, u naw pi, “I na ngaihki? Ise hina nghnumi na ngthuheipüiki ni?” ti lü, am kthäh u.
Kaj ĉe tio venis liaj disĉiploj, kaj ili miris, ke li parolas kun virino; tamen neniu diris: Kion vi volas? aŭ: Kial vi parolas kun ŝi?
28 Nghnumi naw a tui um hawih hüt lü, a lawnak khaw da citki naw khyange üng jah mtheh lü,
La virino do lasis sian akvokruĉon, kaj foriris en la urbon, kaj diris al la homoj:
29 “Law ua, ka awmih khawi naküt ksingkia khyang mat ve ve, teng law u. Mesijah am niki aw?” a ti.
Venu, vidu homon, kiu rakontis al mi ĉion, kion mi faris; ĉu eble ĉi tiu estas la Kristo?
30 Mlüh ceh ta u lü, Jesuha veia citkie.
Ili eliris el la urbo, kaj venis al li.
31 Acun k'um üng axüisaw he naw, “Rabbi, na ei eia” ti lü, ami mtheh.
Dume la disĉiploj petis lin, dirante: Rabeno, manĝu.
32 Acunsepi Jesuh naw, “Nangmi naw am nami ksing ka ei vai ta veng,” a ti.
Sed li diris al ili: Por manĝi mi havas nutraĵon, pri kiu vi ne scias.
33 Axüisawe amimät üng, “A ei vai tha lawki veki aw” ti lü, ngthähkie.
La disĉiploj do diris inter si: Ĉu iu alportis al li ion por manĝi?
34 Jesuh naw, “Na tüih lawkia a ngjak hlü bilawh ja, a khut kpäng vai cun keia eiawka kyaki ni.
Jesuo diris al ili: Mia nutraĵo estas plenumi la volon de Tiu, kiu min sendis, kaj fini Lian laboron.
35 “‘Khya kphyü ve hamki, acun käna cang ahnaka kcün pha law khai’ am nami ti khawiki aw? Teng u, ka ning jah mthehki, mang hü u lü, loe jah teng süm ua, hmin päng lü, ah vai kcün ve u.
Ĉu vi ne diras: Estas ankoraŭ kvar monatoj, kaj venas la rikolto? jen mi diras al vi: Levu viajn okulojn kaj rigardu la kampojn, ke ili jam estas blankaj por la rikolto.
36 “Atki naw ngkhyengnak yah lü anglät xünnak vaia a ktheipai mcun ve, sawki ja atki ani nghngih atänga je yüm khai xawi. (aiōnios g166)
La rikoltanto ricevas salajron, kaj kolektas frukton por eterna vivo, por ke ĝoju kune la semanto kaj la rikoltanto. (aiōnios g166)
37 “Ahin üng, ‘mat naw saw se, mat naw atki’ tia khuisui cun cang ve.
Ĉar en ĉi tio estas vera la proverbo: Unu semas, alia rikoltas.
38 “Am nami khüinak khawia loa cang at khaia ka ning jah tüihki. Acuia akce he naw khüi u se, ami khüinak kce cun nangmia ngmangnak ni,” a ti.
Mi vin sendis, por rikolti tion, kion vi ne prilaboris; aliaj laboris, kaj vi eniris en ilian laboron.
39 Acunüng, “Ka awmih naküt ksingki ve ve,” tia, ngthu, nghnumi naw a pyena phäha Samarih khyang khawhah naw Jesuh jum lawkie.
Kaj el tiu urbo multaj el la Samarianoj kredis al li pro la diro de la virino, kiu atestis: Li rakontis al mi ĉion, kion mi faris.
40 Samarih khyange Jesuh veia ami law üng ami veia a ve vaia nghui na u se, acuia Jesuh cun mhnüp nghngih awmki.
Kiam do la Samarianoj venis al li, ili petis, ke li restu ĉe ili; kaj li restis tie du tagojn.
41 Jesuh a ngthu pyena phäh khyang khawkän naw jum lawkie.
Kaj multe pli multaj kredis pro lia vorto,
42 Acunakyase, nghnumia veia, “Tuh ta, nanga pyena phäha am kya lü, kamimät naw kami ngjak ja akcanga hin hin khawmdeka Küikyan Bawia kyaki ti, kami ksinga phäha kami jumki,” ami ti.
kaj diris al la virino: Jam ne pro via diro ni kredas, ĉar ni mem aŭdis lin; kaj ni scias, ke ĉi tiu estas vere la Savanto de la mondo.
43 Amhnüp nghngih käna, acun üngka naw Kalile hne da citki.
Kaj post la du tagoj li foriris de tie en Galileon.
44 Isetiakyaküng, Jesuh amät naw, “Sahma cun amäta hminaka khawa mhlünmtainak am yah khawi naw,” a ti.
Ĉar Jesuo mem atestis, ke profeto ne havas honoron en sia propra lando.
45 Jerusalem Lätnak Pawia cit u lü Pawi k’um üng Jesuh naw a jah pawhmsah naküt jah hmukie naw ta, Kalile khawa Jesuh a law üng, Kalile khyange naw dokhamkie.
Kiam do li venis en Galileon, la Galileanoj akceptis lin, ĉar ili jam vidis ĉion, kion li faris en Jerusalem dum la festo; ĉar ili ankaŭ iris al la festo.
46 Acun käna Jesuh Kalile khaw Kana, tui cun capyituia a nglatnak sak hnüna law beki. Acuia khyang ngvai mat a capa Kapenawm mlüha a mhnatei veki.
Li revenis en Kanan Galilean, kie li faris la akvon vino. Kaj estis unu kortegano, kies filo estis malsana en Kapernaum.
47 Ani naw Jesuh Judah khaw üngka naw Kalile khawa lawki ti a ngjak üng, a capa thih law hlüki, law lü a mdaw law be vaia cit lü a va nghuinak.
Kiam li aŭdis, ke Jesuo alvenis el Judujo en Galileon, li iris al li, kaj petis lin malsupreniri kaj resanigi lian filon; ĉar li preskaŭ mortis.
48 Jesuh naw, “U naw pi müncanksee ja cäiletnake am nami hmuh üng amdanga am jum hlü uki,” a ti.
Jesuo do diris al li: Se vi ne vidas signojn kaj mirindaĵojn, vi tute ne kredos.
49 Khyang ngvai naw, “Saja aw, ka ca am a thih ham üng akjanga lawa,” a ti.
La kortegano diris al li: Sinjoro, malsupreniru, antaŭ ol mia fileto mortos.
50 Jesuh naw, “Cit bea, na capa daw be khai ni,” a ti. Khyang ngvai cun Jesuha pyen jum lü nghlat beki.
Jesuo diris al li: Foriru, via filo vivas. La viro kredis la vorton, kiun Jesuo parolis al li, kaj li foriris.
51 A nghlat be lama a mpyae naw a na khyum u lü, “Na capa dawei law be ve,” ti lü, ami mtheh.
Dum li ankoraŭ malsupreniris, liaj sklavoj lin renkontis, dirante: Via filo vivas.
52 Ngvai naw iti üng a capa a daw law bea mawng jah kthäh se, amimi naw, “Müta, mü lam naji mat üng mhnat naw khyah ve,” ti lü, ami mtheh.
Li demandis al ili pri la horo, kiam li ekresaniĝis. Ili respondis al li: Hieraŭ je la sepa horo la febro lin forlasis.
53 Jesuh naw, “Na capa daw be khai ni,” a tinaka kcüna kyaki ti a ksing. Acunakyase, amät ja a khuiim kyawnglawng ami van naw jumkie.
Tial la patro sciis, ke tio estis en tiu sama horo, en kiu Jesuo diris al li: Via filo vivas; kaj kredis li mem kaj lia tuta domo.
54 Ahin cun Jesuh Judah khaw üngka naw Kalile khawa a law käna anghngihnak müncankse a pawha kyaki.
Ĉi tiun jam la duan signon faris Jesuo, veninte el Judujo en Galileon.

< Johan 4 >