Matiwos Dooshishiyo 22
1 Iyesus aaniy hank'o ett jewron boosh b́keewfere b́teshi,
I odgovarajuæi Isus opet reèe im u prièama govoreæi:
2 «Dari mengsto b́ na'osh jiwu k'anits nugúsoniye biariye.
Carstvo je nebesko kao èovjek car koji naèini svadbu sinu svojemu.
3 Nugúsman b́ jiwok b́ s'eegets ashuwotsi boweetwok'o gawiyosh b́ guutswotsi bomaants b́woshi, ashuwotsmo jiwman maants wosh geratsno.
I posla sluge svoje da zovu zvanice na svadbu; i ne htješe doæi.
4 «Nugúsman k'osh guutswotsi aaniy hank'o ett b́woshi, ‹S'eegets ashuwotsok amrniye, Hamb, jiwosh meetwonat úshetuwone k'anik'rere minz gatwotsnat k'otsts shopwotsi shúkk'reree, jam keewo k'anwtsere, mansh jiwi moonat úshok woore!› err boosh keewwore.
Opet posla druge sluge govoreæi: kažite zvanicama: evo sam objed svoj ugotovio, junci moji i hranjenici poklani su, i sve je gotovo; doðite na svadbu.
5 Boomó keewman aatsni k'rat bokaat kaaton iko b́ goshomand iko b́ jaakomand bíami.
A oni ne marivši otidoše ovaj u polje svoje, a ovaj k trgovini svojoj.
6 Oortswotswere b́ guutswotsi detsdek't ketiyon jot'dek' boúd'i,
A ostali uhvatiše sluge njegove, izružiše ih, i pobiše ih.
7 Manoor nugúso fayat kes' kes'f bíkwotsi woshat úd'ts manotsi úd'iibk'ri. Bo kitinowere tawon bo mitsitwok'o b́woshi,
A kad to èu car onaj, razgnjevi se i poslavši vojsku svoju pogubi krvnike one, i grad njihov zapali.
8 Maniyere il b́ guutswotssh hank'o bíeti, ‹Hamb, jiwi moonat úshon k'anwtsere, s'eegetswotsmo jiwansh woteraniye orernee.
Tada reèe slugama svojima: svadba je dakle gotova, a zvanice ne biše dostojne.
9 Mansh weerindatse amr itdatsts ash jamo jiwi moonat úshomand s'eere.›
Idite dakle na raskršæa i koga god naðete, dozovite na svadbu.
10 B́ guutswotswere weer weerats amt bodaatsts ash jamo gondwotsno, sheengwotsnowere kakubok'ri, mann jiwi maa eeno s'eegetswotsn s'eenb́wtsi.
I izišavši sluge one na raskršæa sabraše sve koje naðoše, zle i dobre; i stolovi napuniše se gostiju.
11 «Ernmó Nugúso s'eegetswotsi s'iilosh jiwi maa eenots b́kindtsok'on, manoke jiwi taho taheraw iko bek'b́k'ri.
Izišavši pak car da vidi goste ugleda ondje èovjeka neobuèena u svadbeno ruho.
12 Bísho hank'o bíeti, ‹T masho, jiwi taho ntaherawo aawk'oneya hanok n kindi?› ash manwere s'ik bí eti.
I reèe mu: prijatelju! kako si došao amo bez svadbenoga ruha? a on oæutje.
13 Nugúsonwere b́guutswtssh, ‹B́ kishonat b́ tufoon tifde'er kishr úratse fa'a t'aluwots juwore, manoknowere eeponat gash k'ashone wotiti› bíet.»
Tada reèe car slugama: svežite mu ruke i noge, pa ga uzmite te bacite u tamu najkrajnju; ondje æe biti plaè i škrgut zuba.
14 Manats dabt́ Iyesus «Eshe, s'eegetswots aynee, bitsere marat'etswotsmó múk'nee.»
Jer su mnogi zvani, ali je malo izbranijeh.
15 Maniyere hakon ferisawino eteefwots amt aawk'o k'alr Iyesus noono b́ keewor bín bodetsetwok'o boshiyeyi,
Tada otidoše fariseji i naèiniše vijeæu kako bi ga uhvatili u rijeèi.
16 Bo danifwotswere, Herodis ashuwotsnton Iyesusok woshat, «Danifono, neehe arkeewetso nwottsok'onat Ik'o weerindo arikon ndaniyirwok'o danfone ash shatonowere nk'aliru keewo aaliye, ashonat ashi dagonowere boga bogshratsnee.» bísh bo etiyakon, hank'o ett boaati.
I poslaše k njemu uèenike svoje s Irodovcima, te rekoše: uèitelju! znamo da si istinit, i putu Božijemu zaista uèiš, i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš ko je ko.
17 «Aab́ noosh keewwe neesh eeg arefa? Rom nugúsosh ereero dasho nemeemó nemaalnee?»
Kaži nam dakle šta misliš ti? treba li dati haraè æesaru ili ne?
18 Iyesusmó bo gondo dank'rat, «It it took danawwotso! eegoshe tiyatse t'awo it geyiri?
Razumjevši Isus lukavstvo njihovo reèe: što me kušate, licemjeri?
19 Ereerosh dasheyiru gizo aab taash kitswere!» bíet. Mansh bo ik dinariyo dek'wat bísh bokitsi.
Pokažite mi novac haraèki. A oni donesoše mu novac.
20 Bíwere, «Aranatse dozets aronat guut'ets shúútson konke?» eton boon bíaati,
I reèe im: èij je obraz ovaj i natpis?
21 Bowere, «Rom dats nugúsoke!» boeti, bíwere, «Eshe nugúsoko nugúsosh, Ik'iko Ik'osh imere, » bíet.
I rekoše mu: æesarev. Tada reèe im: podajte dakle æesarevo æesaru, i Božije Bogu.
22 Bowere bín bok'ebiyakon b́ keew keewatse tuutson adt k'azk'rat boami.
I èuvši diviše se, i ostavivši ga otidoše.
23 Manots aawots, «K'irtswots k'irotse tuwo aaliye» etef Seduk'awino eteefwots Iyesusok waat hank'o ett bín bo aati,
Taj dan pristupiše k njemu sadukeji koji govore da nema vaskrsenija, i upitaše ga
24 «Danifono! Muse ‹Ik asho na'o b́shurawo k'iron b́ maatswatse b́ k'aleyal k'irts eshuwo máátsu de'er k'irtsosh shááto shegrshwee, › etre.
Govoreæi: uèitelju! Mojsije reèe: ako ko umre bez djece, da uzme brat njegov ženu njegovu i da podigne sjeme bratu svojemu.
25 Shawat eshuwots nooke fa'ane boteshi, jamwotsitse k'aabo máátso dek't na'o b́shurawo k'irb́wtsi, mansh bíeshu muk'efo k'irtso máátsu b́dek'i.
U nas bješe sedam braæe; i prvi oženivši se umrije, i ne imavši poroda ostavi ženu svoju bratu svojemu.
26 Mank'o gitlonú, keezlonú shawatlok b́borfetso tar taron bin dek't bok'iri.
A tako i drugi, i treæi, tja do sedmoga.
27 Jamoniyere il máátsman k'ir b́wtsi.
A poslije sviju umrije i žena.
28 Eshe, shawatwots bin bodek'tsotse k'irtswots botuwor mááts b wotit aawshe?»
O vaskrseniju dakle koga æe od sedmorice biti žena? jer je za svima bila.
29 Iyesusmó hank'o ett boosh bíaaniy, «It s'ayin mas'afwotsnat Ik'i ango it danawotsnee it sheliri.
A Isus odgovarajuæi reèe im: varate se, ne znajuæi pisma ni sile Božije.
30 K'irtswots k'irotse botwots darotse fa'a melakiwotskok'owa bowotiti bako de'atsno, de'eratsne.
Jer o vaskrseniju niti æe se ženiti ni udavati; nego su kao anðeli Božiji na nebu.
31 K'irtswots tuwi jango itsh Ik'o b́ keewtso nababeratsteya?
A za vaskrsenije mrtvijeh nijeste li èitali što vam je rekao Bog govoreæi:
32 Bíye hank'owe bíeti, ‹Taa Abraham Ik'o, Yisehak' Ik'o, Yak'ob Ik'o taane› Mansh Ik'oniye kashetswots Ik'a bako k'irtswots Ik'aliye.»
Ja sam Bog Avraamov, i Bog Isakov, i Bog Jakovljev? Nije Bog Bog mrtvijeh, nego živijeh.
33 Ash ashonwere man boshishtsok'on b́ daniyatse tuutson boad.
I èuvši narod divljaše se nauci njegovoj.
34 Iyesus Seduk'awino etefwotssh noono boaanirawok'o woshdek't s'ik boetetuwok'o b́ wosho boshishtsok'on ferisawino eteyirwots ik wotdek't kakwe bowtsi.
A fariseji èuvši da posrami sadukeje sabraše se zajedno.
35 Boyitsnowere nemo danif iko, Iyesusi fado geeyat hank'o ett bíaati,
I upita jedan od njih zakonik kušajuæi ga i govoreæi:
36 «Danifono! nemotse jamoniyere bogts tzaziyo aawne?»
Uèitelju! koja je zapovijest najveæa u zakonu?
37 Iyesuswere hank'o ett bísh bíaaniy, «‹Doonzo n Ik'o Izar Izeweri n níb s'eenon, n kash jamon, n maac' s'eenon shune, ›
A Isus reèe mu: ljubi Gospoda Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom.
38 Jamoniyere bogetsonat shints tzaziyo haniye.
Ovo je prva i najveæa zapovijest.
39 Hanowere artso gitl tzaziyo ‹K'osh asho n tookok'o woshde'er shune, › etirwoniye.
A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe.
40 Nemonat nebiywots daniy jamo tzazi gitetsanotsatś need' dek'kne.»
O ovima dvjema zapovijestima visi sav zakon i proroci.
41 Ferisawino eteefwots kakuwedek't bobefere Iyesus hank'o ett boon bíaati,
A kad se sabraše fariseji, upita ih Isus
42 «Krstos jango eege it etiri? kon naayi arefa itsha?» boowere «Dawit naayiye» ett bísh boaaniy.
Govoreæi: šta mislite za Hrista, èij je sin? Rekoše mu: Davidov.
43 Iyesuswere boosh hank'owa bíet, «Beree, Dawit Ik'i shayiron jisheyat b́ keewor eegoshe ‹Doonza!› et bín b́s'eegi?
Reèe im: kako dakle David njega duhom naziva Gospodom govoreæi:
44 Bí ‹Doonzo t doonzsh: n balangarwotsi ntufishirots t woshfetsosh t k'anomaants beewe!› bíet.
Reèe Gospod Gospodu mojemu: sjedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje tvoje podnožje nogama tvojima?
45 Eshe Dawit b́ tookon ‹Doonza› ett b́s'eegyhakon bere Krstos aawk'oneya b́ naayi woto b́faliti?»
Kad dakle David naziva njega Gospodom, kako mu je sin?
46 Mann dab ik nonunor bísh aaniyosh faltso aali b́tesh, manots aawoniyere hakon bín aatosh aaw shúk'tso konúwor aali b́ tesh.
I niko mu ne mogaše odgovoriti rijeèi; niti smijaše ko od toga dana da ga zapita više.
