Aisaia 6
1 Ode amoga hina bagade Asaia da bogoi, na da Hina Gode Ea Fisu amoga fila heda: lebe ba: i. E da gado gaguia gadoi amola Ea abula feafeai da Debolo Diasu nabai dagoi.
Godine koje umrije car Ozija vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolu visoku i izdignutu, i skut mu ispunjavaše crkvu.
2 Esalebe liligi lalu agoane ba: su, ilia dio da “Selafimi” da Hina Gode Ea esalebe sisiga: le ba: i. Ilia afae afae da ougia gafeyale gala. Ougia aduna amoga ilia da ilia odagi dedeboi. Ougia aduna eno amoga ilia emo dedeboi amola ougia aduna eno amoga ilia da hagili asi.
Serafimi stajahu više njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema leæaše.
3 Ilia da enoma enoma amane wele sia: su, “Hadigi! Hadigi! Hadigi! Hina Gode Bagadedafa da Hadigi. Osobo bagade da Ea Hadigi Hou Ida: iwane Gala amoga nabai gala.”
I vikahu jedan drugome govoreæi: svet, svet, svet je Gospod nad vojskama; puna je sva zemlja slave njegove.
4 Ilia sia: nababeba: le, logo holei ifa la: ididili amola la: ididili da ugugui amola gagili fea da ugugui. Amola Debolo diasu da mobi amoga nabai ba: i.
I zadrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim vikahu, i dom se napuni dima.
5 Na da amane sia: i, “Na da bogoma: ne se nabi! Na da wadela: lesi dagoi! Bai na lafi da ledo bagade. Na da wadela: i sia: bagade sia: sa amola na fi amo ganodini na da esala, ilia amola da wadela: i sia: bagade sia: daha. Amola na da na siga, Hina Gode Bagadedafa ba: i dagoi.
I rekoh: jaoh meni! pogiboh, jer sam èovjek neèistijeh usana, i živim usred naroda neèistijeh usana, jer cara Gospoda nad vojskama vidjeh svojim oèima.
6 Amalalu, “Selafimi” afae da dida amoga nenanebe laluso oloda amoga lale, gaguli, nama hagili misi.
A jedan od serafima doletje k meni držeæi u ruci živ ugljen, koji uze s oltara kliještima,
7 E da amo laluso amoga na lafi gadofo digili ba: i. Amola e da nama amane sia: i, “Amo laluso da dia lafi gadofo digili ba: i dagoi. Wali dia wadela: i hou hamoiba: le gogosiasu da fadegai dagoi, amola Gode da dia wadela: i hou gogolema: ne olofoi dagoi.”
I dotaèe se usta mojih i reèe: evo, ovo se dotaèe usta tvojih, i bezakonje tvoje uze se, i grijeh tvoj oèisti se.
8 Amalalu, na da Hina Gode Ea sia: nabi, amane, “Na da nowa asunasima: bela: ? Nowa da Ninia sia: na ahoasu dunu hamoma: bela: ?” Na da bu adole i, “Na da masunu! Dia na asunasima!”
Potom èuh glas Gospodnji gdje reèe: koga æu poslati? i ko æe nam iæi? A ja rekoh: evo mene, pošlji mene.
9 Amaiba: le, E da nama masa: ne amola dunu fi ilima amo sia: olelema: ne sia: i, “Dilia da gega nabimu, be dawa: hame lamu. Dilia siga ba: lalumu, be hou hamedafa dawa: mu.”
A on reèe: idi, i reci tome narodu: slušajte ali neæete razumjeti, gledajte ali neæete poznati.
10 Amalalu, E da nama amane sia: i, “Di da amo dunu ilia dogo ga: nasima, amola ilia ge ga: ma, amola ilia si dofoma. Ilia da siga ba: sa: besa: le, amola gega nabasa: besa: le, amola ilia dogoga dawa: sa: besa: le, amola ilia Nama sinidigili bu uhisa: besa: le, agoane hamoma.”
Uèini da odeblja srce tome narodu i uši da im otežaju, i oèi im zatvori, da ne vide oèima svojim i ušima svojim da ne èuju i srcem svojim da ne razumiju i ne obrate se i ne iscijele.
11 Amalalu, na da amane sia: i, “Hina Gode! Eso habodayane amo hou da ba: ma: bela: ?” Amola E bu adole i, “Amo hou da gebe hamonanea, moilai huluane da wadela: lesi dagoi amola dunu afae esalebe hame ba: mu. Diasu huluane da dunu hame, amola soge huluane da wadela: lesi dagoi ba: mu.
A ja rekoh: dokle Gospode? A on reèe: dokle ne opuste gradovi da budu bez stanovnika i kuæe da budu bez ljudi, i zemlja dokle sasvijem ne opusti,
12 Amo hou da gebe hamonanea, Hina Gode da dunu huluane mugululi asili huluane soge sedaga asunasi dagoi ba: mu. Amola soge da fisi dagoi ba: mu.
I dokle Gospod opravi daleko ljude i bude sama pustoš u zemlji.
13 Amola dunu nabuane ganodini, dunu afae fawane da Isala: ili soge ganodini esalebe ba: mu. Be soge da bu wadela: lesi dagoi ba: mu. Be “ouge” ifa abasea, ifadou da ea bai agoane dialebe ba: sa. Amo defele, Na hadigi hawa: da ifa bai agoane, Isala: ili soge ganodini dialumu. (Ifa dou ea dawa: loma: ne da gaheabolo musu amo Gode Ea fi da hamomu galu.)
Ali æe još biti u njoj desetina, pa æe se i ona zatrti; ali kao hrast ili brijest kojima i kad zbace lišæe ostaje stablo, tako æe sveto sjeme biti njezino stablo.
