< المَزامِير 103 >
بَارِكِي يَا نَفْسِي الرَّبَّ، وَلْيَحْمَدْ كُلُّ مَا فِي دَاخِلِي اسْمَهُ الْقُدُّوسَ. | ١ 1 |
Davidov. Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
بَارِكِي يَا نَفْسِي الرَّبَّ، وَلَا تَنْسَيْ جَمِيعَ خَيْرَاتِهِ. | ٢ 2 |
Blagoslivljaj Jahvu, dušo moja, i ne zaboravi dobročinstva njegova:
إِنَّهُ يَغْفِرُ جَمِيعَ آثَامِكِ وَيُبْرِئُ كُلَّ أَمْرَاضِكِ. | ٣ 3 |
on ti otpušta sve grijehe tvoje, on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
وَيَفْدِي مِنَ الْمَوْتِ حَيَاتَكِ وَيُتَوِّجُكِ بِالرَّحْمَةِ وَالرَّأْفَةِ. | ٤ 4 |
on ti od propasti čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju;
وَيُشْبِعُ بِالْخَيْرِ عُمْرَكِ فَيَتَجَدَّدُ كَالنَّسْرِ شَبَابُكِ. | ٥ 5 |
život ti ispunja dobrima, k'o orlu ti se mladost obnavlja.
الرَّبُّ يَحْكُمُ بِالعَدْلِ وَيُنْصِفُ جَمِيعَ الْمَظْلُومِينَ. | ٦ 6 |
Jahve čini pravedna djela i potlačenima vraća pravicu,
أَطْلَعَ مُوسَى عَلَى طُرُقِهِ وَبَنِي إِسْرَائِيلَ عَلَى أَفْعَالِهِ. | ٧ 7 |
Mojsiju objavi putove svoje, sinovima Izraelovim djela svoja.
الرَّبُّ رَحِيمٌ وَرَؤُوفٌ، بَطِيءُ الْغَضَبِ وَوَافِرُ الرَّحْمَةِ. | ٨ 8 |
Milosrdan i milostiv je Jahve, spor na srdžbu i vrlo dobrostiv.
لَا يَسْخَطُ إِلَى الأَبَدِ وَلَا يَحْقِدُ إِلَى الدَّهْرِ. | ٩ 9 |
Jarostan nije za vječna vremena niti dovijeka plamti srdžba njegova.
لَمْ يُعَامِلْنَا حَسَبَ خَطَايَانَا وَلَمْ يُجَازِنَا حَسَبَ آثَامِنَا. | ١٠ 10 |
Ne postupa s nama po grijesima našim niti nam plaća po našim krivnjama.
مِثْلَ ارْتِفَاعِ السَّمَاوَاتِ فَوْقَ الأَرْضِ، تَعَاظَمَتْ رَحْمَتُهُ عَلَى مُتَّقِيهِ. | ١١ 11 |
Jer kako je nebo visoko nad zemljom, dobrota je njegova s onima koji ga se boje.
وَكَبُعْدِ الْمَشْرِقِ عَنِ الْمَغْرِبِ أَبْعَدَ عَنَّا مَعَاصِيَنَا. | ١٢ 12 |
Kako je istok daleko od zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naša.
مِثْلَمَا يَعْطِفُ الأَبُ عَلَى بَنِيهِ يَعْطِفُ الرَّبُّ عَلَى أَتْقِيَائِهِ. | ١٣ 13 |
Kako se otac smiluje dječici, tako se Jahve smiluje onima što ga se boje.
لأَنَّهُ يَعْرِفُ ضَعْفَنَا وَيَذْكُرُ أَنَّنَا جُبِلْنَا مِنْ تُرَابٍ. | ١٤ 14 |
Jer dobro zna kako smo sazdani, spominje se da smo prašina.
أَيَّامُ الإِنْسَانِ مِثْلُ الْعُشْبِ وَزَهْرِ الْحَقْلِ، | ١٥ 15 |
Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k'o cvijetak na njivi;
تَهُبُّ عَلَيْهِ الرِّيحُ فَيَفْنَى، وَلَا يَعُودُ مَوْضِعُهُ يَتَذَكَّرُهُ فِيمَا بَعْدُ. | ١٦ 16 |
jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo.
أَمَّا رَحْمَةُ الرَّبِّ فَهِيَ مِنَ الأَزَلِ وَإِلَى الأَبَدِ عَلَى مُتَّقِيهِ، وَعَدْلُهُ يَمْتَدُّ إِلَى بَنِي الْبَنِينَ، | ١٧ 17 |
Al' ljubav Jahvina vječna je nad onima što ga se boje i njegova pravda nad sinovima sinova,
لِلَّذِينَ يُرَاعُونَ عَهْدَهُ وَالَّذِينَ يَتَذَكَّرُونَ وَصَايَاهُ وَيُمَارِسُونَهَا. | ١٨ 18 |
nad onima što njegov Savez čuvaju i pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
الرَّبُّ ثَبَّتَ فِي السَّمَاوَاتِ عَرْشَهُ، وَمَمْلَكَتُهُ عَلَى جَمِيعِ الْبَشَرِ تَسُودُ. | ١٩ 19 |
Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća.
بَارِكُوا الرَّبَّ يَا مَلائِكَتَهُ الْمُقْتَدِرِينَ قُوَّةً، الْفَاعِلِينَ أَمْرَهُ فَوْرَ صُدُورِ كَلِمَتِهِ. | ٢٠ 20 |
Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj!
بَارِكُوا الرَّبَّ يَا جَمِيعَ جُنُودِهِ، يَا خُدَّامَهُ الْعَامِلِينَ رِضَاهُ. | ٢١ 21 |
Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove koje činite volju njegovu!
بَارِكُوا الرَّبَّ يَا كُلَّ خَلِيقَتِهِ، فِي كُلِّ مَوَاضِعِ سُلْطَانِهِ. بَارِكِي يَا نَفْسِي الرَّبَّ. | ٢٢ 22 |
Blagoslivljajte Jahvu, sva djela njegova, na svakome mjestu vlasti njegove: blagoslivljaj Jahvu, dušo moja!