< أيُّوب 19 >

فَأَجَابَ أَيُّوبُ: ١ 1
Job progovori i reče:
«حَتَّى مَتَى تُعَذِّبُونَ نَفْسِي وَتَسْحَقُونَنِي بِالْكَلامِ الْمُوْجِعِ؟ ٢ 2
“TÓa dokle ćete mučit' dušu moju, dokle ćete me riječima satirat'?
فَهَذِهِ عَشَرُ مَرَّاتٍ انْهَلْتُمْ عَلَيَّ تَعْيِيراً، وَلَمْ تَخْجَلُوا مِنَ التَّنْدِيدِ بِي! ٣ 3
Već deseti put pogrdiste mene i stid vas nije što me zlostavljate.
فَإِنْ كُنْتُ حَقّاً قَدْ ضَلَلْتُ فَإِنَّ أَخْطَائِي هِيَ مِنْ شَأْنِي وَحْدِي. ٤ 4
Pa ako sam zastranio doista, na meni moja zabluda ostaje.
وَإِنْ كُنْتُمْ حَقّاً تَسْتَكْبِرُونَ عَلَيَّ وَتَتَّخِذُونَ مِنْ عَارِي بُرْهَاناً ضِدِّي، ٥ 5
Mislite li da ste me nadjačali i krivnju moju da ste dokazali?
فَاعْلَمُوا إِذاً أَنَّ اللهَ هُوَ الَّذِي أَوْقَعَنِي فِي الْخَطَأِ وَأَلْقَى شِبَاكَهُ عَلَيَّ. ٦ 6
Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.
هَا إِنِّي أَسْتَغِيثُ مِنَ الظُّلْمِ وَلا مُجِيبَ، وَأَهْتِفُ عَالِياً وَلَيْسَ مِنْ مُنْصِفٍ. ٧ 7
Vičem: 'Nasilje!' - nema odgovora; vapijem - ali za me pravde nema.
قَدْ سَيَّجَ عَلَى طَرِيقِي فَلا أَعْبُرُ، وَخَيَّمَ عَلَى سُبُلِي بِالظُّلُمَاتِ. ٨ 8
Sa svih strana put mi je zagradio, sve staze moje u tminu zavio.
جَرَّدَنِي مِنْ مَجْدِي وَنَزَعَ تَاجِي عَنْ رَأْسِي. ٩ 9
Slavu je moju sa mene skinuo, sa moje glave strgnuo je krunu.
هَدَمَنِي مِنْ كُلِّ جِهَةٍ، فَتَلاشَيْتُ، وَاسْتَأْصَلَ مِثْلَ غَرْسٍ رَجَائِي. ١٠ 10
Podsijeca me odasvud te nestajem; k'o drvo, nadu mi je iščupao.
أَضْرَمَ عَلَيَّ غَضَبَهُ وَحَسِبَنِي مِنْ أَعْدَائِهِ. ١١ 11
Raspalio se gnjev njegov na mene i svojim me drži neprijateljem.
زَحَفَتْ قُوَّاتُهُ دَفْعَةً وَاحِدَةً لِيُمَهِّدُوا طَرِيقَ حِصَارٍ ضِدِّي، وَعَسْكَرُوا حَوْلَ خَيْمَتِي. ١٢ 12
U bojnom redu pristižu mu čete, putove proti meni nasipaju, odasvud moj opkoljavaju šator.
أَبْعَدَ عَنِّي إِخْوَتِي، فَاعْتَزَلَ عَنِّي مَعَارِفِي. ١٣ 13
Od mene su se udaljila braća, otuđili se moji poznanici.
خَذَلَنِي ذَوُو قَرَابَتِي وَنَسِيَنِي أَصْدِقَائِي. ١٤ 14
Nestade bližnjih mojih i znanaca, gosti doma mog zaboraviše me.
وَحَسِبَنِي ضُيُوفِي وَإِمَائِي غَرِيباً، أَصْبَحْتُ فِي أَعْيُنِهِمْ أَجْنَبِيًّا. ١٥ 15
Sluškinjama sam svojim kao stranac, neznanac sam u njihovim očima.
أَدْعُو خَادِمِي فَلا يُجِيبُ، مَعَ أَنِّي تَوَسَّلْتُ إِلَيْهِ. ١٦ 16
Slugu zovnem, a on ne odgovara i za milost ga moram zaklinjati.
عَافَتْ زَوْجَتِي رَائِحَةَ أَنْفَاسِي الْخَبِيثَةَ، وَكَرِهَنِي إخْوَتِي فَابْتَعَدُوا عَنِّي. ١٧ 17
Mojoj je ženi dah moj omrznuo, gadim se djeci vlastite utrobe.
حَتَّى الصِّبْيَانُ يَزْدَرُونَنِي. إذَا قُمْتُ يَسْخَرُونَ مِنِّي. ١٨ 18
I deranima na prezir tek služim, ako se dignem, rugaju se meni.
مَقَتَنِي أَصْدِقَائِي الْحَمِيمُونَ، وَالَّذِينَ أَحْبَبْتُهُمُ انْقَلَبُوا عَلَيَّ. ١٩ 19
Pouzdanicima sam svojim mrzak, protiv mene su oni koje ljubljah.
لَصِقَتْ عِظَامِي بِجِلْدِي وَلَحْمِي، وَنَجَوْتُ بِجِلْدِ أَسْنَانِي! ٢٠ 20
Kosti mi se za kožu prilijepiše, osta mi jedva koža oko zuba.
ارْفُقُوا بِي يَا أَصْدِقَائِي، لأَنَّ يَدَ الرَّبِّ قَدْ حَطَّمَتْنِي. ٢١ 21
Smilujte mi se, prijatelji moji, jer Božja me je ruka udarila.
لِمَاذَا تُطَارِدُونَنِي كَمَا يُطَارِدُنِي اللهُ؟ أَلا تَشْبَعُونَ أَبَداً مِنْ لَحْمِي؟ ٢٢ 22
Zašto da me k'o Bog sam progonite, zar se niste moga nasitili mesa?
مَنْ لِي بِأَنْ تُدَوَّنَ أَقْوَالِي! يَا لَيْتَهَا تُسَجَّلُ فِي كِتَابٍ! ٢٣ 23
O, kad bi se riječi moje zapisale i kad bi se u mjed tvrdu urezale;
يَا لَيْتَهَا تُنْقَشُ بِقَلَمِ حَدِيدٍ وَبِرَصَاصٍ عَلَى صَخْرٍ إِلَى الأَبَدِ! ٢٤ 24
kad bi se željeznim dlijetom i olovom u spomen vječan u stijenu uklesale!
أَمَّا أَنَا فَإِنِّي مُوْقِنٌ أَنَّ فَادِيَّ حَيٌّ، وَأَنَّهُ لابُدَّ فِي النِّهَايَةِ أَنْ يَقُومَ عَلَى الأَرْضِ. ٢٥ 25
Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati.
وَبَعْدَ أَنْ يَفْنَى جِلْدِي، فَإِنِّي بِذَاتِي أُعَايِنُ اللهَ. ٢٦ 26
A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
الَّذِي أُشَاهِدُهُ لِنَفْسِي فَتَنْظُرُهُ عَيْنَايَ وَلَيْسَ عَيْنَا آخَرَ، قَدْ فَنِيَتْ كُلْيَتَايَ شَوْقاً فِي دَاخِلِي. ٢٧ 27
Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac: za njime srce mi čezne u grudima.
وَإِنْ قُلْتُمْ مَاذَا نَعْمَلُ لِنَضْطَهِدَهُ، لأَنَّ مَصْدَرَ الْمَتَاعِبِ كَامِنٌ فِيهِ؟ ٢٨ 28
Kad kažete: 'Kako ćemo ga goniti? Koji ćemo razlog protiv njega naći?',
فَاخْشَوْا عَلَى أَنْفُسِكُمْ مِنَ السَّيْفِ، لأَنَّ الْغَيْظَ يَجْلِبُ عِقَابَ السَّيْفِ، وَتَعْلَمُونَ آنَئِذٍ أَنَّ هُنَاكَ قَضَاءً». ٢٩ 29
mača tad se bojte: grijehu mač je kazna. Saznat ćete tada da imade suda!”

< أيُّوب 19 >