Nnwom 147
1 Monkamfo Awurade. Ɛyɛ sɛ wɔto ayɛyie dwom ma yɛn Onyankopɔn, ɛyɛ fɛ na ɛfata sɛ wɔkamfo no!
Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, pjevajte Bogu našem jer je sladak; svake hvale on je dostojan!
2 Awurade kyekyere Yerusalem; Ɔboaboa Israel nnommumfoɔ ano.
Jahve gradi Jeruzalem, sabire raspršene Izraelce.
3 Ɔsa wɔn a wɔn akoma abotoɔ yadeɛ na ɔkyekyere wɔn akuro.
On liječi one koji su srca skršena i povija rane njihove.
4 Ɔnim nsoromma no dodoɔ na ɔde obiara din frɛ no.
On određuje broj zvijezda, svaku njezinim imenom naziva.
5 Yɛn Awurade so, na ne tumi yɛ kɛseɛ; yɛrente nʼase nwie.
Velik je naš Gospodin i svesilan, nema mjere mudrosti njegovoj.
6 Awurade wowa ahobrɛasefoɔ na ɔtoto amumuyɛfoɔ hwe fam.
Jahve pridiže ponizne, zlotvore do zemlje snizuje.
7 Monto aseda nnwom mma Awurade. Momfa sankuo nto dwom mma yɛn Onyankopɔn.
Pjevajte Jahvi pjesmu zahvalnu, svirajte na citari Bogu našem!
8 Ɔde omununkum kata ɔsoro ani; ɔde osutɔ ma asase ma ɛserɛ nyini wɔ nkokoɔ so.
Oblacima on prekriva nebesa i zemlji kišu sprema; daje da po bregovima raste trava i bilje na službu čovjeku.
9 Ɔma anantwie aduane na sɛ anene mma su a, ɔma wɔn aduane.
On stoci hranu daje i mladim gavranima kada grakću.
10 Ɛnyɛ ɔpɔnkɔ ahoɔden na nʼani sɔ na ɛnyɛ onipa ahoɔden nso.
Za konjsku snagu on ne mari nit' mu se mile bedra čovječja.
11 Na mmom, Awurade ani sɔ nnipa a wɔsuro no, wɔn a wɔde wɔn ho to nʼadɔeɛ a ɛnsa da no so no.
Mili su Jahvi oni koji se njega boje, koji se uzdaju u dobrotu njegovu.
12 Momma Awurade so, Ao Yerusalem; kamfo wo Onyankopɔn, Ao Sion,
Slavi Jahvu, Jeruzaleme, hvali Boga svoga, Sione!
13 ɔma wʼapono akyi adaban yɛ den na ɔhyira wo nkurɔfoɔ a wɔte wo mu.
On učvrsti zasune vrata tvojih, blagoslovi u tebi tvoje sinove.
14 Ɔma wʼahyeɛ so dwo na ɔde ayuo amapa ma wo.
On dade mir granicama tvojim, pšenicom te hrani najboljom.
15 Ɔsoma nʼahyɛdeɛ kɔ asase so; nʼasɛm tu mmirika ntɛm so.
Besjedu svoju šalje na zemlju, brzo trči riječ njegova.
16 Ɔtrɛ sukyerɛmma mu sɛ odwan ho nwi, na ɔpete obosuo nsukyeneeɛ sɛ nsõ.
Kao vunu snijeg razbacuje, prosipa mraz poput pepela.
17 Ɔtoto asukɔtweaa gu fam sɛ mmosea. Hwan na ɔbɛtumi agyina nʼawɔ denden no ano?
On sipa grÓad kao zalogaje, voda mrzne od njegove studeni.
18 Ɔsoma nʼasɛm no ma ɛnane no; ɔhwanyane ne mframa, na nsuo tene.
Riječ svoju pošalje i vode se tope; dunu vjetrom i vode otječu.
19 Wada nʼasɛm adi akyerɛ Yakob, ne mmara ne ɔhyɛ nsɛm akyerɛ Israel.
Riječ svoju on objavi Jakovu, odluke svoje i zakone Izraelu.
20 Ɔnyɛɛ yei mmaa aman foforɔ biara; wɔnnim ne mmara. Monkamfo Awurade!
Ne učini tako nijednom narodu: nijednom naredbe svoje ne objavi! Aleluja!
