< Nnwom 121 >

1 Ɔsoroforɔ dwom. Mema mʼani so kyerɛ mmepɔ no, ɛhe na me mmoa firi bɛba?
Ein song til høgtidsferderne. Eg lyfter augo mine upp til fjelli, kvar kjem mi hjelp ifrå?
2 Me mmoa firi Awurade, ɔsoro ne asase yɛfoɔ no.
Mi hjelp kjem ifrå Herren, han som hev skapa himmelen og jordi.
3 Ɔremma wo nan nwatiri, deɛ ɔhwɛ wo no, ɔrentɔ nko.
Han skal ikkje lata foten din vera ustød, han blundar ikkje din vaktar.
4 Ampa ara deɛ ɔhwɛ Israel no rentɔ nko na ɔrenna.
Sjå, han blundar ikkje og søv ikkje, Israels vaktar.
5 Awurade hwɛ wo so; Awurade ne wo nwunu wɔ wo nsa nifa so;
Herren er din vaktar, Herren er din skugge ved di høgre hand.
6 Owia renhye wo wɔ awiaberɛ mu, na ɔsrane nso renha wo anadwo.
Um dagen skal ikkje soli stikka deg, og ikkje månen um natti.
7 Awurade bɛbɔ wo ho ban afiri ɔhaw nyinaa ho, ɔbɛhwɛ wo nkwa so;
Herren skal vara deg frå alt vondt, han skal vara di sjæl.
8 Awurade bɛhwɛ wʼadifire ne wo efieba so, seesei ne daa.
Herren skal vara din utgang og din inngang frå no og til æveleg tid.

< Nnwom 121 >